Umro je Stjepan Bestrcan, otac osamnaestogodišnjaka ubijenog u Negoslavcima, čije je ime prije tri dana pročitano u Hrvatskom saboru

Umro je Stjepan Bestrcan, otac koji ni trideset i jednu godinu kasnije, nije pokopao posmrtne ostatke svoga sina Stjepana.

Umro je Stjepan Bestrcan. Otac tek osamnaestogodišnjeg branitelja Vukovara, teško ranjenog pri obrani grada.

Umro je Stjepan Bestrcan, tata Stipice, teško ranjenog, ali živog na dan sloma obrane grada.

Umro je Stjepan Bestrcan, otac sina zarobljenog u vukovarskoj ratnoj bolnici i na nosilima odvezenog u Negoslavce.

Umro je Stjepan Bestrcan, otac sina čiji krvavi zavoji na stomaku nisu spriječili zlikovce da ga bez milosti likvidiraju.

Da. Umro je Stjepan Bestrcan. Umro je deset godina nakon supruge Katarine, koja se do posljednjeg daha nadala kako će prije vlastite smrti pokopati posmrtne ostatke svoga sina. Nažalost, ta se želja nije ispunila ni njoj, ni njenom suprugu Stjepanu.

Jer, umro je i Stjepan Bestrcan.

Tiho, onako kako je i živio posljednjih trideset godina. Umro je čovjek čije ime mnogima ne znači ništa. Tek jedan, nepoznati čovjek čiji se život kao plamen na dogorjeloj svijeći, u rano subotnje jutro, ugasio u Domu za stare i nemoćne osobe u Vukovaru.

Kako poučeni iskustvom, suprotstavljajući se zaboravu, trebamo uporno ponavljati, podsjetimo se da je Stjepan Stipica Bestrcan tek jedan od brojnih preživjelih branitelja i civila koji su živi dočekali slom obrane Vukovara, a posljednji trag im se gubi u selu s većinskim srpskim stanovništvom, Negoslavcima, osam kilometara udaljenim od Vukovara.

******

Za portal Direktno, prije nepune dvije godine, Stipicin otac, Stjepan, prepun gorčine je rekao: 

"Suborci moga sina ispričali su mi da je Stjepan ranjen snajperskim metkom koji je došao iz Zelene ulice. Kada sam u Zagrebu pronašao dr. Njavru, ispričao mi je kako je Stipici metak oštetio tanko crijevo u dužini 13 cm, ali da ga je uspješno premostio te da se Stipica počeo oporavljati. Na jednoj snimci iz vukovarske bolnice vidi se kako ga premještaju s kreveta na krevet. Moj sin je bio živ kada su ti zlikovci ušli u bolnicu. Postoje ljudi koji su mi rekli da su ga vidjeli u Negoslavcima, u prijepodnevnim satima 20. studenog. Ne samo njega nego i druge ranjenike te da su ih nakon nekog vremena ukrcali u vojni Pinzgauer i odvezli u nepoznatom smjeru. Nakon pola sata, vratili su se bez njih.

Također, prepoznali su neke osobe koje su također bile tamo. Ja sam to sve prijavio policiji, jasno, onaj koga sam imenovao, sve je negirao. Preko posrednika, nudio sam i novce, samo da kažu gdje su ih bacili i pokopali, približno mjesto, barem. Ali, i oni koji to znaju, boje se reći. Ne žele da im netko noću pokuca na prozor… A mi još čekamo, tražimo, nadamo se kako će savjest nekome proraditi…".

U ranim jutarnjim satima dana 1. travnja 2023. godine, Stjepan Bestrcan je preminuo. Nije dočekao da nekome od sinovih ubojica ili svjedoka njegovog okrutnog ubojstva proradi savjest. Kao ni mnogi roditelji prije njega.