dr. sc. mario jareb

Ugledni povjesničar o komemoraciji Pupovca i antifašista u Jadovnu: To je prvorazredni skandal, plasirali su kontroverzne i neutemeljene podatke

Autor

Daniela Dujmović Ojvan

Na ovogodišnjem komemorativnom skupu u Jadovnom u organizaciji Srpskog narodnog vijeća (SNV), Koordinacije židovskih općina  i Saveza antifašističkih boraca i antifašista na kojem je postavljena i nova spomen-ploča, Milorad Pupovac je, između ostalog, ustvrdio kako je u logorima Jadovno život izgubilo čak 42.000 ljudi, pozvavši se na nedovršeno istraživanje 'barda srpske istoriografije u Hrvatskoj' Đure Zatezala. 

27.06.2018. u 13:10
Ispiši članak

Hrvatski povjesničar dr. sc. Mario Jareb, s Hrvatskog instituta za povijest, komentirao je za portal Direktno kako je, zbog iznesenih brojki, komemoracija prvorazredni skandal jer je, kako kaže, iskorištena za insinuiranje i nametanje kontroverznih i neutemeljenih podataka.

Naime, dr. sc. Jareb je zajedno s kolegama s Hrvatskog instituta za povijest, dr. sc. Vladimirom Geigerom i dr. sc. Davorom Kovačićem, objavio knjigu Jadovno i Šaranova jama: Kontroverze i manipulacije u kojoj su detaljno analizirali i ukazali na promašenost istraživanja povjesničara Đure Zatezala koja je objavio u svojoj dvosveščanoj knjizi Kompleks ustaških logora 1941. i Jadovno:Zbornik dokumenata. Analizirali su i kako je Slavko Goldstein došao do broja od 24.000 žrtava u Jadovnom, iznesenom u njegovoj knjizi Holokaust iz 2001. godine, da bi se broj žrtava  naknadno popeo na više od 28.000, kako je naveo i Pupovac na ovogodišnjoj komemoraciji.

S obzirom na to da je krajnje vrijeme da se kaže dosta  manipulacijama s brojem žrtava u NDH te tom razdoblju napokon pristupi na znanstveno utemeljen i objektivan način, odlučili smo u cijelosti objaviti reakciju našeg uglednog povjesničara u kojoj nam otkriva zašto su istraživanja Goldsteina i pokojnog Zatezala vrlo upitne vjerodostojnosti.

Reakciju dr. sc. Jareba donosimo u cijelosti:

"Ovogodišnja komemoracija na Jadovnom u organizaciji Srpskog narodnog vijeća, Koordinacije židovskih općina, Eparhije gornjo-karlovačke i Saveza antifašističkih boraca i antifašista nije imala velikoga odjeka u javnosti, možda zbog toga što na njoj nisu kao prošlih godina sudjelovali Vučićev 'trbuhozborac' i cirkusant Vulin, čije su uvredljive protuhrvatske izjave svojedobno izazvale lavinu osuda. Pa ipak, držim kako je riječ o komemoraciji koja je prvorazredni skandal po promicanju onoga što bi se moglo označiti insinuiranjem i nametanjem kontroverznih i neutemeljenih 'činjenica'.

U središtu pozornosti su, naime, rezultati 'istraživanja' nekadašnjeg arhivista i 'historičara' Đure Zatezala, odnosno na novoj spomen ploči postavljenoj na lokalitetu Šaranova jama, spomenuto je kako je u logorski 'sustav Gospić-Jadovno-Pag deportirano (…) na desetke 'hiljada' ljudi. Najmarljiviji istraživač Đuro Zatezalo dokumentirao je u nedovršenom poimeničnom popisu 10.000 žrtava.

Uz to je u tipičnoj pozi patnika i asketa predsjednik SNV-a Milorad Pupovac istaknuo 'nedovršeno istraživanje historičara' Đure Zatezala, koje navodno pokazuje da je u logore ukupno upućeno 42.000 zatočenika, a po navodima još jednog prevelikog uglednika Slavka Goldsteina njih 28.000 (zapravo je Goldstein spomenuo broj od 28.700 zatočenika). Pritom se Pupovac patetično pitao zbog čega je navodno 'tih 28.000 ili 42.000 žrtava manje vrijedno od onih koji su stradali u ratu od 1991. do 1995. i zašto za današnju Hrvatsku ti ljudi nemaju istu vrijednost kao ljudi koji su stradali nakon njih'".

Tvrdnje Slavka Goldsteina

"Za tvrdnju Slavka Goldsteina o ukupno 24.000 žrtava prvobitno iznesenu u knjizi Holokaust u Zagrebu iz 2001. godine može se reći kako je riječ o prejednostavnom izračunu koji se prvenstveno temelji na spisu Ustaškog stegovnog i kaznenog suda o istrazi i sudskom postupku koji se zbog navodnog samovoljnog ukidanja logora Jadovno vodio od listopada 1941. do veljače 1942. protiv Stjepana Rubinića, ravnatelja Župskog redarstva u Gospiću, a koji ne donosi nikakve brojčane pokazatelje o žrtvama logora Jadovno. Detalji o razlozima zbog čega smo tako ocijenili Goldsteinov izračun mogu se pronaći u knjizi Jadovno i Šaranova jama: Kontroverze i manipulacije, čiji sam suautor uz kolege Vladimira Geigera i Davora Kovačića, a objavio ju je Hrvatski institut za povijest prošle 2017. godine.

Neupućenima bi se moglo učiniti da je 2007. objavljivanjem Zatezalove dvosveščane knjige Jadovno: Kompleks ustaških logora 1941. i Jadovno: Zbornik dokumenata, u izdanju beogradskog Muzeja žrtava genocida, napravljen najveći korak u istraživanju djelovanja gospićke skupine logora. Ali to se nije dogodilo, unatoč tomu što je na skoro dvije tisuće stranica knjige osobita pozornost posvećena broju žrtava. Zatezalo je naime svoje tvrdnje i zaključke iznio na temelju nedostatnih, pa i upitnih izvora i metodologije upitne vjerodostojnosti.

Opsežnu raščlambu rezultata njegovih istraživanja, kolege Vladimir Geiger, Davor Kovačić i ja donijeli smo u spomenutoj knjizi. U nastavku je teško prenijeti sve što smo u njoj napisali, pa ću prenijevši neke izvatke iz nje sažeto ukazati na promašenost Zatezalovih 'istraživanja', koja su uz to navodno i nedovršena. Inače je naša knjiga dostupna u knjižnici Hrvatskoga sabora pa bi je i Pupovac mogao bar pogledati. Uz to je u ozbiljnim znanstvenim časopisima, pa i u onima u Srbiji, dobila pozitivne recenzije. Upućujem zbog toga na prikaz Zorana Janjetovića u beogradskom historiografskom časopisu Tokovi istorije (http://tokovi.istorije.rs/cir/uploaded/2%202017/Z_Janjetovic.pdf), gdje su kritici izvrgnuti upravo Zatezalovi 'rezultati'".

Upitna metodologija  Đure Zatezala

"Naime, Zatezalo broj žrtava gospićke skupine logora, uglavnom Srba, znatno uvećava i poimeničnim popisima prema kojima je navodno utvrđeno: 10.502 žrtava (Srba 9.663, Židova 762, Hrvata 55, i ostalih 22) i brojčanim procjenama od 40.123 žrtava, Zatezalo bez zadrške tvrdi da je u Jadovnu život izgubilo 32.103, a u logorima Slana i Metajna na Pagu 8.020 osoba. Iako navodno zna identitet tek četvrtine (10.502) žrtava, on nedvojbeno 'zna' da je u gospićkoj skupini logora ubijeno 38.010 Srba, 1.988 Židova, 88 Hrvata, 11 Slovenaca, devet muslimana, dva Čeha, dva Mađara, jedan Rus, jedan Rom i jedan Crnogorac. Treba dakle zaključiti kako 'metodologija' kojom se je koristio kako bi doznao nacionalnost po identitetu nepoznatih osoba pripada običnom naklapanju.

Zatezalo navodi da je u logor Gospić-Jadovno dopremljeno 42.246 muškaraca, žena i djece te nas pokušava uvjeriti u sljedeće: 'Do broja dopremljenih u logor Jadovno došao sam uglavnom oslanjajući se na izvorne arhivske dokumente NDH, u kojima se navode datumi i broj Srba i Jevreja koji su transportovani u Zbirni logor Gospić - Jadovno'.

No ovaj navod je u suprotnosti s tvrdnjom koju je iznio u uvodnim napomenama svoje knjige: 'Tragovi zločina su uništavani već u vrijeme njihovog izvođenja. Budući da su Srbi i Jevreji bili van zakona, ustaše su ih ubijali bez optužbe, suda, zapisnika, pa naravno i bez popisa usmrćenih. A tamo gdje su vodili neke popise, na vrijeme su se pobrinuli da ih što više unište'. Ostaje nepoznato kako je Zatezalo, i to 'uglavnom' na temelju dokumenata NDH koje je u istraživanju koristio, došao do podatka da je u logor Gospić dopremljeno 42.246 muškaraca, žena i djece. Nedvojbeno je da su izvori koje je koristio Zatezalo malobrojni i nepotpuni te se na temelju njih ne može doći ni do stvarnog broja logoraša, a niti do broja i nacionalne strukture žrtava gospićke skupine logora.

U prvom svesku svoje knjige Jadovno: Kompleks ustaških logora 1941. Zatezalo je objavio u preslici 11 (slovima: jedanaest) dokumenata koji se odnose na upućivanje Srba i Židova u Gospić iz različitih krajeva NDH. No od toga broja dokumenata njih osam dokumenata spominje i brojeve osoba upućenih u logor Gospić. Zatezalo je u drugom svesku svoje knjige Jadovno: Zbornik dokumenata o logoru Jadovno objavio ukupno 16 (slovima: šesnaest) dokumenata NDH koji govore o broju osoba koje su upućene u logor Gospić. Dakle, kako su neki dokumenti objavljeni i u preslici i u prijepisu, sveukupno 21 (slovima: dvadeset i jedan) dokument spominje brojeve osoba upućenih u logor Gospić.

Dokumenti vlasti NDH koje je Zatezalo objavio u svojoj knjizi poznati su od ranije i prethodno su uglavnom već objavljeni drugdje. Zatezalo nije objavio veći broj prethodno nepoznatih dokumenata vlasti NDH koji bi govorili o broju logoraša koji su otpremljeni u logor Gospić. Nisu mu očito poznati, jer ih ni ne spominje, niti pojedini dokumenti vlasti NDH koji se odnose na logor Gospić i koji spominju brojeve upućenih u logor Gospić, a koji su ranije objavljeni".

Nedostatak relevantne dokumentacije

"No jedan od glavnih problema istraživačima NDH nedostatak je relevantne dokumentacije koja potječe iz glavnih organizacija Ustaškog pokreta i NDH. Postoji opsegom relativno veliko gradivo iz važnih ustanova, ali ono je znatnim dijelom sporednijeg sadržaja. Treba istaknuti kako su dio dokumentacije uništile i vlasti NDH prije povlačenja.

Za mnogobrojne žrtve nije moguće pouzdano utvrditi točno vrijeme i mjesto njihove smrti. Upozorenje na oprez kod poimeničnih popisa ljudskih gubitaka Drugog svjetskog rata i poraća koji su pretežito nastali na temelju iskaza, a ne dokumenata, spoznaja je da mnogobrojni davaoci podataka, primjerice članovi obitelji, rođaci i sumještani, o stradalima i žrtvama najčešće nisu mogli znati okolnosti, vrijeme i mjesto gubitka života, ponekad ni prouzročitelja gubitka života odnosno počinitelja zločina.

Kako su iskazi o žrtvama, okolnostima, vremenu i mjestu njihovog gubitka života ponekad i različiti, pa i suprotstavljeni, moguće su manipulacije i umnožavanje ljudskih gubitaka u logorima NDH. Na popisima ljudskih gubitaka Jugoslavije, i Hrvatske, u Drugom svjetskom ratu i posebno na popisima logorskih žrtava u NDH, moguće je pronaći i osobe koje ili nisu postojale ili, pak, nisu mogle izgubiti život na mjestu i u vremenu koje je navedeno.

Tako je među Zatezalovim žrtvama gospićke skupine logora moguće pronaći osobe koje su navodno život izgubile u vrijeme kada logor Gospić – Jadovno – Pag nije ni postojao. Gospićka skupina logora, kao i logor Jasenovac, često je i dvojbena kao mjesto gubitka života neke osobe. Na popisima gospićke skupine logora i popisima žrtava logora Jasenovac moguće je pronaći i nemali broj istih osoba. Uz to, za nemali broj navedenih u popisima žrtava gospićke skupine logora i u drugim je popisima ljudskih gubitaka Drugog svjetskog rata navedeno neko drugo mjesto, vrijeme i okolnost smrti".

Teza o genocidnosti Hrvata

"Dvosveščana knjiga Đure Zatezala Jadovno: Kompleks ustaških logora 1941. i Jadovno: Zbornik dokumenata ne donosi ništa novoga i zapravo je na tragu teze kako su Hrvati i hrvatska država (Nezavisna Država Hrvatska) izvršili genocid nad Srbima te da su Hrvati kolektivno odgovorni za zločine počinjene u NDH.

Zatezalo navodi začuđujući i netočan zaključak da se u vrijeme komunizma 'zbog bratstva i jedinstva' šutjelo o ustaškim zločinima, u čemu nije usamljen. Ukratko i zaključno, Zatezalovu knjigu nije moguće smatrati pouzdanim radom koji bi mogao poslužiti kao temelj za razmatranje djelovanja gospićke skupine logora. Prevelika je razlika između poimeničnog popisa od 10.502 i procjene od 40.123 žrtava gospićke skupine logora, koje nam Zatezalo podastire. Nije jasno kako je Zatezalo došao do procjene od 42.246 ukupnog broja logoraša i ukupnog broja žrtava gospićke skupine logora. Vjerojatno nije ni njemu".

Proizvoljno uvećavanje ili umanjivanje broja žrtava

"Zbog nedostatka sustavnih istraživanja mnogobrojni, i 'slijeva' i 'desna', i danas navode proizvoljno, uvećavajući ili, pak, umanjujući pojedine kategorije ljudskih gubitaka i Hrvatske i Jugoslavije, u Drugom svjetskom ratu i poraću. Uvećavanje ili umanjivanje pa i prešućivanje pojedinih kategorija ljudskih gubitaka, uz nepoznavanje činjenica, najčešće proizlazi iz osobnih, nacionalnih ili političkih razloga. Tako je, nedvojbeno, i u slučaju Jadovna.

U istraživanju i broja i imena i etničke/nacionalne pripadnosti i vjerske i socijalne i zavičajne i rodne i starosne strukture logorskih žrtava u NDH problem je ponajprije pomanjkanje izvornog arhivskog gradiva. No u istraživanju ljudskih gubitaka i Hrvatske i Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu pa i broja logorskih žrtava u NDH problem je najčešće ne samo pomanjkanje izvornih dokumenata i vjerodostojnih pokazatelja, nego i 'dobre volje' pa i 'zdrave pameti' da se određena pitanja valjano obrade", zaključio je dr.sc. Mario Jareb.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.