Udruge nezadovoljne gospodarenjem otpadom: Novi Zakon ostavlja štetne mega centre, a Ustavni sud je napravio medvjeđu uslugu ministru Ćoriću

Naime, Ustavni je sud u ožujku ove godine donio odluku kojom je ukinuo pojedine odredbe Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom "u dijelu u kojem je utvrđeno da je Vlada RH izašla izvan njezinih zakonom propisanih ovlasti".

Pred Ustavnim sudom je bilo mnogo zahtjeva za ocjenom ustavnosti, međutim prihvaćene su samo neke, ali dobar dio njih nije, upozoravaju ekološke udruge.

Tako je ukinuta odredba Uredbe po kojoj su sva kućanstva neovisno o veličini trebala plaćati isti fiksni dio odvoza otpada, dok se primjerice cijena trenutno formira prema broju članova kućanstava. 

U Europi je obrnuto: fiksni dio čini manji dio računa građana, a varijabilni veći

Ipak iz Zelene akcije upozoravaju da sama Uredba i nakon odluke Ustavnog suda i dalje nije dobra i da joj je potrebno puno korekcija. 

"Nije dobro da Ustavni sud uistinu nije razmatrao druge ocjene ustavnosti oko samog načina naplate vezano za taj fiksni i varijabilni dio. Uredba koja propisuje tu naplatu ne regulira koliki taj omjer fiksnog i varijabilnog dijela mora biti. Fiksni dio komunalna poduzeća mogu odrediti samostalno, u odnosu na to da fiksni dio čini 80 posto računa, a varijabilni samo 20.

Tako sročena, naplata nije dobro formirana jer građani pravilnim ponašanjem  i odvajanjem otpada mogu utjecati na samo 20 posto ukupne strukture računa. Diljem Europe u najnaprednijim gradovima naplata je formirana u obrnutom omjeru; fiksni dio bi trebao pokrivati samo hladni pogon komunalnih poduzeća i to je otprilike 20 do 30 posto ukupne cijene računa, a građanima je prepuštena da na ostakak od 70 do 80 posto iznosa računa utječu količinom odvajanja i recikliranja otpada", kazao je za portal Direktno Marko Košek voditelj programa gospodarenja otpadom u Zelenoj akciji.

Poanta podijele računa na fiksni i varijabilni dio bi trebala biti u poticanju građana na odvojeno prikupljanje i recikliranje otpada, ali ovakvom metodom građani mogu vrlo malo ili nimalo utjecati na smanjenje svojih računa. Osim toga, takva podjela bi imala smisla, slaže se Košek, kada bi imala logističku podršku.

Naime, dobar dio gradova i općina nemaju nikakav sustav evidencije količine otpada pa se samim time dovodi u pitanje i na koji način će se "mjeriti" količina odvojenog otpada i prema tome definirati iznos varijabilnog troška na računima građana.

Zagreb je proizvoljno odredio volumen otpada kojeg građani odvajaju

Košek je iznio primjer Zagreba koji je tome doskočio tako da je proizvoljno odredio o kojoj količini otada je riječ:

 "Zagreb zakonski ima ispoštovanu naplatu po volumenu iako taj volumen nije pravilni volumen koji odgovara potrebama građanima. Grad je pretpostavio o kojem volumenu je riječ, koji onda građani plaćaju. Trebalo bi naplaćivati po uistinu predanom volumenu otpada, a to znači ili praćenje volumena ili vaganje otpada kao što to ima primjerice grad Prelog u kojem se uz pomoć čipiranih vrećica točno zna koliko je otpada građanin predao".  

"Ustavni sud je samo nekakvom površnom intervencijom ukinuo u suštini tri minimalistička djela Uredbe koji se odnose na kategoriju korisnika kućanstva. Izbacio je ugovornu kaznu iz cijene i odredbe o stimulativnoj naplati ne uvodeći penalizaciju za odlagališta, odnosno za jedinice lokalne samouprave koje neće postići ciljeve koji su im zadani. U tom smislu i u pravnom smislu ostale su i dalje povrede na koje upozoravamo i mi ćemo i dalje ustrajati na ocjeni ustavnosti Zakona (o održivom gospodarenju otpadom). Kad tad Ustavni sud mora o tome donijeti odluku", kazala je za portal Direktno predsjednica Udruge za zaštitu okoliša Resnik Branka Genzić-Horvat.

Naime, Zakonom su, kako kaže, povrijeđena prava građana na zaštitu okoliša i zdrav život, ali i autonomije JLS-a u pogledu gospodarenja otpadom.

'Plati koliko baciš'

"Europska Direktiva ima načelo kod naplate, a koje je vrlo moćno oružje u zaštiti okoliša, načelo onečišćivač plaća, odnosno 'plati koliko baciš', a to znači jednu individualizaciju odgovornosti svakog građana i njegovog plaćanja prema stvarnoj količini predanog miješanog komunalnog otpada. Zakon je već tu napravio jednu mogućnost za manipulaciju gdje se uvodi fiksni dio koji građanin plaća imao ili ne imao smeća i taj varijabilni dio, koji je manji dio i s kojim se vrlo malo može poticati građane da odvajaju i s kojim oni vrlo malo mogu utjecati na svoje troškove. Ustavni sud čak ostavlja odredbe kojim se nalaže JLS da propisuju strukturu i način obračuna cijene zadržavajući minimalnu cijenu javne usluge koja bi po njima trebala održati sustav. Ali to sve ne stoji i tu su brojne zamjerke", pojašnjava Genzić-Horvat.

Zakon o održivom gospodarenju otpada u prosincu je prošao javnu raspravu i na njega se, kaže Košek, već dugo čeka. Bilo je puno komentara na novi Zakon koji je, kažu nam iz Zelene akcije, dosta načelan.

"Navodi se da naplata treba biti pravedna, prema načelu da onečišćivač plaća, da onaj tko ima manje miješanog otpada plaća manje i slično. Sam Zakon s tog aspekta je u redu u generalnim odredbama, ali je loše što nema jasnije definirane dijelove, nego je odredio da se to definira Uredbom. U Zakonu je trebalo istaknuti te stavke oko fiksnog i varijabilnog dijela i tu Zakon ostavlja puno prostora za interpretacije i manipulacije kao i dosadašnji Zakon. Ista stvar je s Centrima za gospodarenjem otpada jer i novi Zakon propisuje obvezu gradovima i općinama da svoj otpad nužno moraju predavati centrima za gospodarenjem otpadom, iako svi znamo da dobar dio njih još nije ni izgrađen", govori Košek.

Ministarstvo i dalje forsira centre za gospodarenje otpadom

Od 10-tak planiranih centara za gospodarenje otpadom izgrađena su samo dva i kontinuirano ih prate brojne afere, od zagađenja okoliša do žalbi od strane samih gradova koji tamo predaju otpad i to skupo plaćaju, a posljedica je dizanje cijena na računima građana. "Ministarstvo i dalje forsira na tim centrima iako su se Marišćina i Kaštijun pokazali kao potpuni promašaj", ističe Košek.

"Puno bi bilo bolje kada bi se kroz Zakon omogućila ulaganja u lokalna postrojenja za miješani otpad u smislu pretvaranja otpada u sirovine za nove proizvode za reciklažu što je praksa i u Sloveniji i Italiji i drugdje. I Krk i Prelog, kao što imaju uspješan sustav kompostiranja, recikliranja i ponovne uporabe, žele imati i taj miješani otpad. Zbrinjavati ga lokalno i kvalitetno i pretvarati ga u sirovine, a ne prevoziti ga stotinama kilometara do tih županijskih centara i skupo plaćati obradu tog otpada".

Osim toga, nastavlja Košek, tako se krši i zakonsko načelo blizine. 

"Po tom lokalnom konceptu spalionice nisu potrebne jer se već sada u Europi pokazalo da su puno skuplje i neekološke jer vi kad spalite nešto i dobijete nešto energije, ali tu energiju uglavnom potrošite na daljnji rad i operativu same spalionice, a uz to dobijete na desetke tisuće tona toksičnog pepela koje morate negdje zbrinuti, a nemate ga gdje u Hrvatskoj već ga morate skupo izvoziti u napuštene rudnike soli u Austriju i Njemačku. Taj cijeli koncept spalionice nema smisla", tvrdi naš sugovornik.

Plaćat ćemo penale od 10-tak tisuća eura dnevno

EU je još prije dvije godine upozorila Hrvatsku da se previše okreće prema regionalnim centrima i općenito obradi smeća, navodi Košek, umjesto da se bavi obradom otpada, a ne smeća i da se bavi recikliranjem, kompostiranjem i ponovnom uporabom. "Centri služe da se tamo odvozi miješani otpad, da se samelje i priprema u RDF, odnosno u otpad za spaljivanje ili u cementarama ili u novim spalionicama. Nove spalionice EU zabranjuje, a cementare u Hrvatskoj ili ne žele ili skupo naplaćuju to gorivo smeće", upozorava. 

I to bi moglo skupo koštati Hrvatsku. Naime, Hrvatska je do 2020. trebala na nacionalnoj razini reciklirati 50 posto otpada, a EU nam je do sada "progledavala kroz prste". 

Samo su neki gradovi poput Preloga, Krka i Koprivnice dosegli više od 50 posto. "EU još nije kaznila gradove iako je već mogla od ove godine i to visokim penalima što bi značilo ponovno povećanje računa građana. Kao što su i Bugarskoj, Mađarskoj i nekim drugim zemljama stizali penali od desetak tisuća eura dnevno, sigurno će nam to kad tad stići na naplatu", zaključuje Košek.

"Ako nećemo mi sami onda će nas prisiliti oni koji nam  mogu propisati opake kazne zbog neizvršavanja Europske direktive o otpadu i neimplementiranja povećanih ciljeva Europe za odvajanje i gospodarenje otpadom", slaže se i Genzić-Horvat iz UZOR-a.

Zagreb nema gospodarenje otpadom, Zagreb živi na koncepciji izgradnje mega centra sa spalionicom koji je zamišljen još 2005. godine, upozorava ona.

"To je jedan linearni sustav upravljanja otpadom, a ne cirkularna ekonomija, ne gospodarenje otpadom. Zbog toga i imamo takav kaos, a građani nisu stimulirani kroz cijenu na odvajanje otpada. Osim toga nerijetko ćete čuti da 'to sve i tako odlazi na isto mjesto, čak i u istim kamionima'. Ovo što imamo na ulicama  je posljedica takvog višegodišnjeg kaosa", nastavlja naša sugovornica.

'Ustavni sud je napravio medvjeđu uslugu Ćoriću'

Iako je Ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić prošli tjedan u Saboru iskazao zadovoljstvo što je Ustavni sud reagirao tek na manji broj odredbi Uredbi, Genzić-Horvat kaže da ministar ima razloga za optimizam "kao pobornik jedne koncepcije koja nema veze s europskim direktivama o odvojenom prikupljanju otpada, održivim razvojem i gospodarenjem otpadom, u kojem se imaju u vidu zaštita  okoliša i cirkularna ekonomija. Naš politički sud je na ovaj način kroz ocjenu ustavnosti Uredbe načinio medvjeđu uslugu Ministarstvu i Vladi i ukinuo je samo one odredbe za koje je smatrao da neće učiniti veće štete po takav koncept negospodarenja na čelu kojeg je odgovorni ministar Ćorić, ali to su velike štete za sve građane ove zemlje", ocijenila je naša sugovornica.

"Ta odluka po kojoj je ocjenjivana ustavnost Uredbe je spin i vrlo domišljata reakcija kako ne reći suštinu stvari", napominje i dodaje da je Uredba time i dalje ostala neustavna i nije u skladu s Direktivom. 

"Europa nas obvezuje da ugradimo novu pojačanu i strožu Direktivu o odvojenom prikupljanju i održivom razvoju, a novi Zakon nije ništa bolji od starog i zadržava koncepciju centara za gospodarenje otpadom kojim Vlada JLS nalaže da dovoze sav miješani komunalni otpad u te centre bez obzira na studije izvedivosti i opravdanosti. Samo formalno će se reći 'mi smo se uskladili s Europom' što suštinski i materijalno pravno nema nikakve veze s pravednim sustavom u interesu svakog građanina, lokalne samouprave i ove države", mišljenja je Genzić-Horvat.

Hrvatska - europska lokacija za zbrinjavanje njihovog smeća

Otpad je resurs, a mi smo i potpisnici Pariškog klimatskog sporazuma, podsjeća, gdje smo se dužni držati smjera i europskih planova za postizanje Europe kao klimatski neutralnog kontinenta. 

"Umjesto toga postat ćemo europska lokacija za zbrinjavanja njihovog smeća kojeg oni ne žele, a čini mi se da dobar dio ovakvih aktivnosti vodi tome. Voljela bih da je bolje", zaključila je naša sugovornica.

Na naše pitanje Ministarstvu kako odgovara na kritike iznesene u ovom tekstu te da nam navedu suštinske razlike između starog i novog Zakona te hoće li se u Zakonu i dalje inzistirati na konceptu velikih centara poput Kaštijuna i Marišćine ili je predviđeno drugačije rješenje, još nismo zaprimili odgovor.