Zašto?

Ubojica Jean-Michela slobodno šeta, a hrvatske institucije šute

Autor

Direktno.hr

16.12.2014. u 07:45
Ispiši članak

Jean-Michel Nicolier, Francuz iz Vesoula, 1991. godine uključio se u Domovinski rat kao dragovoljac. Ponukan slikama razaranja koje je vidio na televiziji, napustio je svoj francuski dom i priključio se obrani Vukovara. Postao je prva žrtva Ovčare. Ono što njegovu obitelj najviše boli je činjenica da je njegov krivac na slobodi - iako se njegovo ime zna.

Tada 25-godišnjeg Jean-Michela, već ranjenog i premlaćenog, iz hangara na Ovčari izvukao je Spasoje Petković zvani Štuka, nakon čega ga je usmrtio hicem u glavu. Petković je potom uzeo 20 franaka s posvetom iz njegovog džepa. 

Spasoje Petković na Specijalnom sudu u Beogradu proglašen je „svjedokom suradnikom“ i oslobođen kaznene odgovornosti jer je priznao zločine, ali i prokazao druge zločince, zbog čega ga mnogi u Srbiji smatraju izdajnikom.

Tijelo Jean-Michela nikada nije pronađeno, a Nicolier je čak odbio i ponudu francuske televizijske ekipe da s njima napusti Vukovar jer nije htio napustiti svoje suborce. „Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu“, rekao je tada Jean-Michel, u što se možete uvjeriti i u videu.

Protiv Petkovića su podnesene kaznene prijave u Francuskoj i Hrvatskoj, ali do danas se ništa nije promijenilo.

Antun Ivanković, predsjednik Udruge dr. Ante Starčević iz Tovarnika, koji je prije gotovo tri godine ukazao na slučaj Spasoja Petkovića, u razgovoru za direktno.hr rekao je da je Državno odvjetništvo RH pokrenulo istragu.

„Vodi se istraga za Ovčaru. Dao sam iskaz. Naša strana radi na tome i u proceduri je“, rekao je.

Iako je Petković proglašen svjedokom pokajnikom, Ivanković dodaje da mu se svejedno može suditi za ratne zločine.

„On je pokajnik za Ovčaru, ali mu se može suditi za Sajmište. Svjedoci postoje“, kazao je Ivanković.

Hoće li se što promijeniti, ostaje za vidjeti, ali sudeći prema brzini postupka, predsjednik Udruge dr. Ante Starčević ne vjeruje da postoji prevelika volja za time.

„Čisto sumnjam da će do suđenja doći. To je sve traljavo. Pogledajte Voćin, Tovarnik i druga mjesta. Prošle su 23 godine, ali sve se nešto tapša. Očigledno je da ne postoji prava volja za rješavanjem zločina“, zaključio je Antun Ivanković.

Jean-Michelova majka: Ustajem i liježem s njim

Po Jean-Michelu u rujnu je imenovan središnji pješački most u Vukovaru, a hrvatski predsjednik Jean-Michela posmrtno je odlikovao odličjem Reda Nikole Šubića Zrinskog za junaštvo u studenome 2011. Odličje je preuzela njegova majka Lyliane Fournier.

„Ustajem i liježem s njim“, rekla je Lyliane za Večernji list. Njen sin nakon 23 godine nije pronađen, a sa svojim drugim sinom prije tri godine predala je uzorke krvi na DNK analizu, ali pomaka nema.

„Jean-Michel postao je simbol Domovinskog rata u Hrvatskoj, ali za grob se još ne zna. Zna se tko je ubojica, zna se otprilike i lokacija njegova tijela, postoje svjedoci. Što se, tolike godine, čeka? Znam da ekshumacije i identifikacije koštaju, ali siguran sam da se iz državnih sredstava toliko može izdvojiti za vukovarske branitelje. To bi bio minimum kako se Hrvatska može odužiti za tu žrtvu. S druge strane, i procesuiranje zločina teče presporo. Silna je frustracija znati ime i prezime ubojice moga brata, njegovu adresu u Srbiji, i živjeti sa spoznajom da pravda nije zadovoljena“, kaže Paul Nicolier, Jean-Michelov brat.

Lyliane je prije tri godine prvi put posjetila Hrvatsku i Vukovar.

„Bila sam ganuta dobrodošlicom, gostoljubivošću, srdačnim ljudima. Kod kuće u Francuskoj nisam naviknuta na to. Koliko god mi je srce bilo ispunjeno ponosom, nakon povratka kući u Vesoul preplavila me silna tuga. Tako velika da sam pala u depresiju i završila u bolnici, a nedugo nakon hospitalizacije prilikom posjeta mlađem sinu pala sam i slomila obje natkoljenične kosti te opet završila u bolnici. Bilo je to teško vrijeme“, rekla je Lyliane Nicolier, nakon čega se doselila u Karlovac.

Karlovac je izabrala jer je njen drugi sin tamo našao ljubav, i ostao tamo živjeti. Paul traži posao, a Lyliane je kao majka pogiunulog branitelja ostvarila pravo na obiteljsku mirovinu.

Deur: Vlast ništa nije napravila u ovom slučaju, kao i kod Veljka Marića

Za reakciju smo pitali Antu Deura, predsjednika Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojba.

„Nigdje na svijetu ne postoji situacija kao u našoj državi, a to je da u agresorskoj državi ljudi koji su se branili leže u tamnici, a kod nas su agresori slobodni. To samo pokazuje da institucije ove države nemaju poštovanja prema braniteljima. Pa ne prosvjedujemo mi u Savskoj zbog mirovina, nego nepoštivanja temelja hrvatske države, a to je Domovinski rat“, rekao je Deur aludiravši na slučaj Veljka Marića, hrvatskog branitelja, osuđenog u Srbiji na ratne zločine na teritoriju RH, koji kaznu služi u srbijanskom zatvoru.

„To je strašna stvar. Ne govorimo je li kriv ili nije, ali neka to kaže sud Republike Hrvatske. Ova vlast u oba slučaja nije ništa napravila, to se jasno vidi po njihovim postupcima“, zaključio je Deur. 

Ministarstvo branitelja: Nemamo ovlasti

Iz Ministarstva branitelja poručili su nam da u ovom slučaju nemaju nikakvih zakonskih ovlasti.

Dodali su da u njihovoj nadležnosti nije sudstvo, nego mirovine i druga braniteljska prava, kao i potraga za nestalim osobama, ali da zakonski na privođenje Spasoja Petkovića ne mogu utjecati. Uputili su nas na Ministarstvo pravosuđa, no odgovor do objave ovog teksta od njih nismo dobili, kao ni od Ministarstva vanjskih i europskih poslova.

Ured pučke pravobraniteljice poručio nam je da su nadležni samo za teritorij Republike Hrvatske, i uputili nas na Zaštitnika građana Republike Srbije, čiji odgovor također još nismo dobili.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.