Tunis: Postojbina drevnih Feničana i Kartage, zemlja beduina, Berbera, Sunca, Sahare, mora i turistička oaza

Kada govorimo o Tunisu, najprije pomislimo na turističke destinacije, jako začinjenu egzotičnu hranu, pustinjska prostranstva, deve i beduine koji jašu na njima umotani u specifičnu indigo tamnoplavu odjeću koja ih štiti od nemilosrdnog Sunca. Ali, osim toga, što zapravo znamo o toj afričkoj državi? Vjerojatno ne baš puno, stoga je ovo prigoda da saznamo više o njoj.

Tunis je najsjevernija zemlja afričkog kontinenta, smještena nasuprot Sicilije, tako da je ova država zemljopisno Hrvatskoj najbliže afričko odredište, udaljena tek nepuna dva sata leta iz Zagreba.

''Košara kruha'' Rimskog carstva

Republika Tunis zemlja je smještena na sredozemnoj obali sjeverne Afrike. Najistočnija je i najmanja od zemalja smještenih duž gorja Atlas... Graniči s Alžirom na zapadu, a na jugoistoku s Libijom; oko 40% zemlje obuhvaća pustinja Sahara, dok ostatak otpada na vrlo plodna tla te na lako dostupne obale. Tunis je poznat još od antičkih vremena, prije svega zahvaljujući slavnom feničkom gradu Kartagi, a kasnije je kao afrička provincija bio poznat pod imenom “košara kruha“ Rimskoga carstva. Postoji pretpostavka da ime Tunis na berberskim jezicima znači provesti noć (i zatim krenuti dalje na put; neka vrsta odmorišta).

Na početku zabilježene povijesti zna se da je Tunis bio naseljen berberskim plemenima koji su zapravo etnička grupa sjeverozapadne Afrike, a posjeduju svoj berberski jezik koji pripada afroazijskoj skupini jezika. Obalu su nastanili Feničani nešto prije 10. st. pr.Kr.

U 6. st. pr. Kr. Kartaga je dosegla vrhunac svoje moći, ali nakon četiri stoljeća potpala je pod Rim te je bila jednom od rimskih „žitnica“. U 5. st. poslije Kr. osvojili su je Vandali, u 6. st. već je bila pod Bizantskom upravom. U 7. st. potpala je pod arapske muslimane te su se sve do 12. st. na vlasti izmjenjivala arapska i berberska plemena. Godine 1159. potpala je pod Maroko. 

Zatim je Španjolska osvojila nekoliko obalnih gradova, ali su vraćeni pod islam zahvaljujući Turskom carstvu. Turski guverneri vratili su Tunisu prividnu nezavisnost. Dinastija Hussein, uspostavljena 1705.g. uspjela se održati sve do 1957.g. Zanimljivo je da je od kraja 16.st. Tunis poznat kao uporište gusara.

No 12. svibnja 1881. Tunis je postao francuski protektorat, a potpunu nezavisnost stekao je 1956., a na vlasti je desetljećima Socijalistička stranka.

Tunis bi se mogao geografski podijeliti na četiri regije. Na sjeveru je gorje Atlas koje se pruža u smjeru JZ – SI. Najmanji vrh Atlasa visok je 610 m, a najviši 1520 m. Glavna tuniška rijeka je Majardah, koja regiju presijeca od zapada prema istoku, a ulijeva se u tuniški zaljev. Na jugu su niske planine i pustinja. Na krajnjem jugu mogu se pronaći i slana jezera (poznata kao shatts ili chotts), a nekoliko njih su depresijska jezera.

Na sjeveru Tunisa klima je umjereno kontinentalna dok idući prema jugu klima postaje sve toplija, čak vruća. Na sjeveru, srednje mjesečne temperature se kreću od 9 stupnjeva Celzijusa u siječnju do 26 u srpnju. Na jugu, ljetne temperature dosežu i 40 stupnjeva.

Bogata prošlost

Kroz povijest mnogi su se narodi i plemena izmjenjivali u Tunisu. Od Berbera, preko Rimljana, Vandala pa sve do Arapa. Tako je arapski postao i ostao službenim jezikom u Tunisu. Francuski jezik je također čest, posebice u trgovini. 98% Tunižana su muslimani, a preostala 2% jednakomjerno dijele kršćani i židovi.

Pismeno je oko 75% stanovništva, a zanimljivo je da su muškarci gotovo 25% pismeniji od žena. Tri četvrtine stanovništva Tunisa živi u obalnim gradovima. Glavni i najveći grad Tunisa je istoimeni Tunis, s populacijom od 1.897.000 stanovnika. Ostali važniji gradovi su Sfax, Sūsah, ili Sousse i Bizerte.

Obrazovanje u Tunisu je besplatno i prividno gotovo sva djeca pohađaju barem osnovnu školu. Nastava se održava uglavnom na arapskom, ali francuski je također u uporabi, osobito na višim stupnjevima obrazovanja te sveučilištima.

Ova je zemlja prava meka desetina tisuća trgovaca, naslijedivši tako nevjerojatnu sposobnost Feničana, u povijesti možda najboljih svjetskih trgovaca koji su i izmislili novac. Kada šetate ulicama tuniških gradova sa svih strana osjeća se velika živost, ulične trgovinice pune su šarenih stvarčica, u oči upadaju razna neonska svjetla… Tunežani glasno pričaju i žurno gestikuliraju, automobili trube, sve je bučno, glasno, prepuno šarenila i života.

Brkati muškarci kojima je tradicija cjenkanje

Primijeti se još jedna nevažna, ali zanimljiva stvar: većina starijih Tunižana obavezno ima brkove. Odlučite li se za kupnju u nekom od dućana, morat ćete za to izdvojiti najmanje desetak minuta zbog nadmudrivanja i cjenkanja s trgovcima. Cijene su prilično pristojne; primjerice, najpoznatije tuniško pivo Celtia platit ćete dva dinara (oko 10 kuna). Od tuniških ''alkoholnih specijaliteta'' još treba izdvojiti Bukkha (rakija od smokava) te Thibarine (najsličnije pelinkovcu, a pravi se od datulja).

Ako vam se slučajno dogodi da dođete u vrijeme Ramazana kad muslimani ne konzumiraju ništa od hrane, pića ili cigareta od izlaska do zalaska Sunca, pripremite se da će vam Tunižani prilično mrzovoljno daju čašu piva ili vina i to samo u hotelima, restoranima ili disco klubovima (ne i u normalnim kafićima).

Tuniška kuhinja temelji se na janjetini i ribi, uz neizbježni couscous, a vina su prava mediteranska vrlo dobre kvalitete. I vjerojatno u fast food-ovima u Tunisu očekujete kakav kebab ili nešto slično, ali to nećete i dobiti. Tunižani su doslovno ludi ni manje ni više nego za – palačinkama. Pune ih svim i svačim – jajima, mesom, sirom, povrćem, a vrlo su ukusne. U obalnim gradićima vrijeme je najbolje provoditi na plaži uz Sunce i more…

Safari u Sahari uvijek je poseban doživljaj. Jedan dan uživate u Suncu i moru, a drugi šetate pustinjom, promatrate deve… Fanovi Ratova zvijezda bili bi oduševljeni u Matmati, mjestu koje je George Lucas odabrao za snimanje prvog dijela svog životnog uratka.

Stanovništvo

Većinsko stanovništvo čine Arapi (više od 98%) različitog podrijetla (Berberi, potomci Maura, musl. izbjeglica sa Sicilije iz 11. i 12. stoljeća, doseljenika iz osmanlijskog razdoblja i dr.). Europljana je oko jedan posto. Uz arapski, u trgovini, upravi i školstvu rabi se i francuski jezik. Manje od 2% st. govori i berberskim jezikom (jug). Oko 3/4 stanovnika živi na obali. Gotovo svi veći gradovi nalaze se na obali; Tunis (Tūnis, 693.500 st., metropolitansko područje 2.028.700 st.), Şafāqis (Sfāx, 285.500), Sūsah (Sousse, 171.800), al-Qayrawān (Kairouan, 122.500), Binzart (Bizerta, 108.900), Qābis (Gabes, 106.600). Stanovništvo Tunisa udvostručilo se u posljednjih 30 godina 20. stoljeća, a stope prirodnog prirasta danas su među najnižima u Africi, zahvaljujući širokoj provedbi programa planiranja obitelji i općem porastu standarda. Stopa rodnosti je oko 15%, dok su stope smrtnosti oko pet posto, iako razmjerno visoka, stopa smrtnosti dojenčadi (23%) za afričke je prilike među nižima i u stalnom padu zbog povećanja općeg standarda i sanitarnih uvjeta. Ukupan porast broja stanovnika usporava i negativna migracijska bilanca; oko 600.000 Tunižana na privremenom je radu u Europi (najviše u Francuskoj) i u zemljama Bliskog istoka. Tunisko društvo je mlado, mlađih od 15 g. je 24%, dok je starijih od 65 g. nešto manje od sedam posto. Očekivano trajanje života je 75 godina.

Prema vjeroispovijesti stanovnici su sunitski muslimani (98%), a manjinu čine kršćani (1,5%) i židovi (0,5%). Stupanj pismenosti je oko 75% (za žene 65%).

Gospodarstvo

Od osamostaljenja u 1950-ima Tunis se smatra jednom od gospodarski najuspješnijih afričkih zemalja. Uz uspješno poljodjelstvo, ima i razmjerno razvijenu industriju i uslužne djelatnosti. U posljednjem desetljeću 20. stoljeća tržište je liberalizirano, dok je velik dio državnog poduzeća privatiziran. Te je procese pratila i velika deagrarizacija stanovništva i preseljenje iz sela u gradove (na obali). Strateška poljoprivreda kultura je maslina; na oko 1,6 mil. ha (oko 20% svj. površina pod maslinama) zasađeno je oko 56.000 stabala, a u 1440 uljara godišnje se proizvede oko 173.000 tone maslinova ulja (drugi su u svijetu, odmah nakon Španjolske) od kojih se 2/3 izveze (40% vrijednosti ukupnog poljoprivr. izvoza i 5% vrijednosti ukupnog izvoza). Maslinarstvo ima i veliku ekološku važnost u sprječavanju širenja pustinja. Ipak, poljoprivrednu proizvodnju ograničavaju česte suše i ograničene mogućnosti natapanja, tako da se dio hrane i uvozi. U sušnoj unutrašnjosti razvijeno je stočarstvo (ovčarstvo, kozarstvo, govedarstvo), oko većih gradova peradarstvo. Ribarstvo je uglavnom za domaće potrebe, a od rudnih bogatstava Tunis ima zalihe nafte i zemnoga plina. Godišnje se proizvede oko 3,3 mil. tona nafte i oko 2,6 mlrd m3 plina za vlastite potrebe (plin se i uvozi), tako da je ova država peti proizvođač fosfata na svijetu. Također, u značajnijim količinama proizvodi i sol, a u manjim količinama željeznu rudu, gips, cink i olovo. U posljednjih 20-ak godina nastoji se privatizirati sektor industrije i privući strana ulaganja otvaranjem slobodnih carinskih zona. Više od polovice industrije koncentrirano je u Tunisu i okolici, ostala središta su veći gradovi. Najznačajnija je tekstilna (čini pola ukupnog izvoza; odjeća, pređa, sagovi, kožarski proizvodi), slijede prehrambena industrija, građevinski materijal, strojogradnja, kovinska, automobilska, kemijska i petrokemijska, crna metalurgija i keramička ind.

Tunis je ogromna turistička zemlja, druga u Africi, nakon Južnoafričke Republike, a glavna turistička središta su Hammamet, Monastir, Djerba i Tunis.

Glavni vanjskotrgovinski partneri su Francuska, Italija, Njemačka i Španjolska.

Povijest

Uzmorje današnjega Tunisa poznato je od vremena feničkog naseljivanja i osnivanja Kartage (9. st.). Istodobno su unutrašnjost zemlje naselila berberska nomadska plemena. Po završetku III. punskoga rata (149. do 146) to je područje romanizirano, ulazi u sastav rimske provincije Afrike. Zapažena je uloga u počecima kršćanstva (djelovanje Tertulijana, Ciprijana, Augustina i dr.). U 5. st. područje Tunisa zauzimaju Vandali, a u 6. Bizant. U unutrašnjosti starosjedilački Berberi nakon osvajanja Arapa (7. st.) postupno primaju islam. U 9. stoljeću Tunis ulazi u sastav sjevernoafričke države koju je utemeljio Ibrahim ibn-al-Aglab; početkom 10. st. potpada pod vlast dinastije Fatimida. God. 972. fatimidski namjesnik osnovao je domaću dinastiju Zirida i samostalno zavladao. Vlast Zirida svrgnuli su 1148. Normani sa Sicilije (Roger II.); od 1160. dospijeva pod vlast almohadskih kalifa sa sjedištem u Maroku.

Od 18. st. Tunisom vlada domaća dinastija Hafsida, to je doba gospodarskog i kulturnog procvata. Od 1535. hafsidski vladari, pod prijetnjom osmanlijskih napada, postaju španjolski vazali. God. 1570. Tunis zauzimaju Osmanlije; vojnim udarom 1590. vlast preuzima bej, koji tek formalno priznaje vlast sultana. Vlast bejeva u Tunisu, trajala je do početka 18. st. Tijekom toga vremena tuniska je obala snažno uporište gusara koji svojim napadima ugrožavaju plovidbu zapadnim Sredozemljem. Od druge polovine 18. st. u Tunisu djeluje nekoliko francuskih trgovačkih naselja, a francuski utjecaj posebice jača nakon obnove osmanlijske vlasti u Libiji, poslije čega su tuniski bejevi prisiljeni osloniti se na francusku potporu. Godine 1881. Francuzi su zauzeli Tunis i prisilili beja Muhameda VI. (1859.–82.) na prihvaćanje francuskog protektorata, preciziranog konvencijom u Marsi 1883.

Od početka 20. st. jača nacionalni pokret u Tunisu, kojemu je cilj neovisnost zemlje. Godine 1920. osnovana je nacionalna stranka Destour (Ustavna stranka, vođa Abdelazis Thâalbi) s programom demokratsko-ustavnih reformi i s ciljem ravnopravnog sudjelovanja Arapa u upravnom sustavu zemlje; 1934. utemeljena je Nova ustavna stranka (Neo-Destour, vođa → Habib Burgiba), koja je težila u nacionalni pokret Tunižana uključiti najšire slojeve.

Godine 1942. Tunis su okupirali Nijemci; oslobođen je vojnom intervencijom anglo-američkih snaga u svibnju 1943. Godine 1946. Tunis u sklopu Francuske unije dobiva status ''pridružene države''; 1947. ustrojeno je ministarsko vijeće. Neovisnost Tunisa proglašena je 1956. i postaje ustavna monarhija; dotadašnji bej Muhamed al-Amin (vladao 1943.–57) uzima naslov kralja Tunisa. Godine 1963. posljednje francuske vojne postrojbe napustile su zemlju.

Od siječnja 1963. faktički postoji jednostranački sustav, a Nova ustavna stranka preimenovana je u Ustavnu socijalističku stranku. Kad su 1978. sindikati proglasili generalni štrajk, u zemlji je uvedeno izvanredno stanje. Na prvim višestranačkim parlamentarnim izborima 1981. vladajuća Ustavna socijalistička stranka ponovno je osvojila sva mjesta. Oporba nije priznala regularnost održanih izbora. Godine 1987. predsjednik vlade Zin el-Abadine Ben Ali smijenio je Burgibu (proglašen nesposobnim za obnašanje predsjedničke dužnosti) i preuzeo vlast; za predsjednika je ponovno izabran 1989, 1994, 1999. i 2004. Tijekom masovnih demonstracija početkom 2011. režim Ben Alija je srušen, provedeni su izbori za ustavotvornu skupštinu, najviše zastupnika dobio je umjereni islamistički pokret Ennahda. U prosincu 2011. za predsjednika države izabran je bivši disident i borac za ljudska prava Moncef Marzouki. Nakon predsjedničkih izbora potkraj 2014. novi je predsjednik postao Béji Caïd Essebsi.

Deset zanimljivih činjenica o Tunisu

1. Antički grad Kartaga, centar Rimske imperije na teritoriju Afrike poslije rimskih osvajanja 146. godine p.n.e, nalazio se na teritoriju današnjeg Tunisa

2. Rt Angela u Tunisu predstavlja najsjeverniju točku Afričkog kontinenta

3. Površina Tunisa nešto je veća od površine Engleske, ali Tunis ima samo jednu petinu populacije Engleske

4. Tunis je jedina država Arapskog svijeta u kojoj je poligamija zabranjena zakonom

5. Glavni izvozni proizvod Tunisa je sirova nafta (koja čini 11 posto izvoza) i izolirana bakrena žica (osam posto izvoza)

6. Svaki film iz prvih šest filmova serijala "Ratovi zvijezda", osim "Epizode V: Imperij uzvraća udarac", snimljen je u Tunisu

7. Nogometna reprezentacija Tunisa bila je prvi nacionalni tim jedne afričke zemlje koja je pobijedila u utakmici finala Svjetskog prvenstva, kada je 1978. godine u Argentini svladala Meksiko rezultatom 3-1

8. Od tzv. "Revolucija jasmina" iz 2011. godine, Tunis je jedna od najdemokratskijih zemalja Arapskog svijeta

9. Tunižanski Kvartet za nacionalni dijalog, grupa od četiri institucije posvećene uvođenju demokracije, dobila je Nobelovu nagradu za mir 2015. godine

10. "Onaj tko provede noć s piletom, kokodakat će ujutro", tuniska je najpoznatija poslovica