NISU ZABORAVLJENI

Trideset teških godina vukovarskih sudbina: na istoj fotografiji žrtva Ovčare i egzekutor, pripadnik streljačkog voda na Ovčari… Ovo je priča o Tomislavu Lojdlu...

Autor

Tanja Domazet Belobrajdić

Ivica Iko Husnik, izjavit će: ''Ispred hangara je bilo 50 – 60 ljudi, među kojima Zvonko Vulić i njegov otac Ivan Vulić, Čaleta, Bodrožić Ante, Križan Ivica ili Drago i Lojdl Tomislav, kojega nema niti na jednom spisku žrtava…''. 

26.02.2021. u 22:13
Ispiši članak

Tomislav Lojdl, za prijatelje Tomo ili Tomica, rodio se u 8. listopada 1960. godine u Vukovaru, kao prvi od dvojice sinova Anice rođ. Kovačić i Stjepana Lojdla.

Nakon osnovne škole, završio je zanat za vodoinstalatera, pa se nakon odsluženog vojnog roka u JNA zaposlio u svojoj struci u Tvornici Borovo. Obitelj i poznanici opisat će kako je bio visok i krupan građom, ali još veće je bilo njegovo srce u koje su stali brojni mlađi bratići i sestrične za koje je uvijek pronalazio vremena vodeći ih na kupanje, vožnju čamce ili na pecanje na Vuku i Dunav, posebno jer je odrastao uz oca, pasioniranog ribiča. 

Godine 1984. ženi se Tatjanom Okarjačenko, koja im 1985. rađa kćer Mirjanu, a godinu dana kasnije i sina Damira. Obitelj će ga opisati kao brižnog oca, koji je u slobodno vrijeme, osim pecanja, rado zasvirao gitaru, pa je često dodatnu zaradu za obitelj priskrbio i svirkom.

Već na početku naznaka ratnih sukoba, Tomislav se stavlja na raspolaganje zapovjedništvu obrane grada, sudjeluje u prvim stražama, a u kolovozu, na preporuku tadašnjeg zapovjednika obrane Tomislava Merčepa, prijavljuje se u aktivni sastav Zbora narodne garde.

Jedan od zapovjednika 4. bojne 3. gardijske brigade, danas u javnosti poznate i kao ''Garda s Opatovca'', pukovnik Ivan Anđelić, ispričat će: ''Sjećam se Tomislava, u gardu se prijavio u vukovarskoj gimnaziji, gdje smo tada vršili prijem. Taj dan je došlo puno momaka, njih četrdesetak, a budući da je Tomislav uživao povjerenje zapovjednika, postavljen je za zapovjednika desetine. Nakon napada na tzv. borovski internat i Dom tehnike 26. kolovoza pri čemu smrtno stradava i njegov bratić Siniša Lojdl, jedan od prvih poginulih branitelja Vukovara, Tomislav i još nekoliko mladića odlaze na položaje u svoje kvartove''.

Krenule su masovne grobnice...

Posljednji položaj Tomislava Lojdla bio je upravo u dijelu Vukovara poznatom pod nazivom Kvart, na tzv. podunavskim stražama. Nakon sloma obrane grada, dio branitelja s tih položaja zarobljen je kod restorana Mornar, a većina njih nije preživjela - neki su na mjestu ubijeni, a drugi su odvedeni u selo Dalj gdje su zlostavljani, a potom pobijeni i na obližnjoj farmi Lovas zakopani u masovnoj grobnici.

Prema iskazu svjedokinje koja ga je poznavala iz Borova naselja gdje je s obitelji nakon ženidbe živio, Tomislav Lojdl posljednji put je viđen u dvorištu vukovarske bolnice, pa se pretpostavlja kako je s ostalim braniteljima i ranjenicima tu i zarobljen i deportiran na farmu Ovčara gdje je mučki ubijen.

U prilog ovoj pretpostavci govori i iskaz osuđenog zločinca Ivice Husnika sa suđenja za Ovčaru u Beogradu, Srbija, a koji je bio dio Tomislavovog momačkog društva: 

''…Optuženik je rekao da je hodao između leševa, kada se naglo ispred njega podigla jedna od žrtava, nakon čega se on ukočio, šokirao, povukao se nazad. Čuo je da su pucali u toga čovjeka. Od toga trenutka više se ne sjeća, ne zna, niti kako se vratio pred hangar, niti sa kim je išao nazad. Ispred hangara je bilo 50 – 60 ljudi, među kojima Zvonko Vulić i njegov otac Ivan Vulić, Čaleta, Bodrozić Ante, Križan Ivica ili Drago i Lojdl Tomislav, kojega nema niti na jednom spisku žrtava…''. 

Prethodno navedeno potvrđuje u još jednoj izjavi, na pitanje suca ''je li siguran da je to bio Toma Lojdl'', potvrdnim odgovorom, jer je s njim prije rata bio ''dobar drugar''.

Na fotografiji:

Gore lijevo zaokružen- Tomislav Lojdl, kojemu se prije 30 godina gubi svaki trag

Dolje desno u kvadratu- Ivica i Michael Husnik, zločinci, silovatelji i krvnici

 

Damir Lojdl, Tomislavov sin, reći će: 

''Imam puno sjećanja na moga tatu, ali naš posljednji susret mi je zauvijek urezan u srcu. Dana 2. studenoga u Borovu Commerceu zadnji put sam vidio svoga tatu živoga. Na njemu se nije primijetio strah, ali sam osjetio da nam dolazi kraj. Došao nas je vidjeti, malo se igrao sa sestrom i sa mnom. Čvrsto me je zagrlio, poljubio, nasmijao se i rekao mi: 'Čuvaj majku, baku i sestru'. Ustao se sa stolice i uputio prema izlazu,  nije se okretao iako sam ga zvao. Kao da je znao...''. 

Mirjana Žeravica, Tomislavova kći, kroz suze će ispričati:

''Mi ni dan- danas ne znamo njegovu sudbinu, kako je završio. Svjesni smo da je mrtav, da ga nema, da su ga ubili… Ne bih voljela detalje, ali bih voljela znati… Svakog mi dana nedostaje…''. 

Supruga Tanja se prisjeća:

''Dan prije je u Borovo Commerceu bila misa, stoga znam točan datum kada smo Tomu vidjeli posljednji put. On se morao vratiti na položaj iako je sve već bilo jasno, pa smo se dogovorili, ako preživimo, vidimo se u Zagrebu. Nažalost, nikada se više nismo vidjeli. Tražili smo ga preko Crvenog križa, različitih institucija, ne znam gdje sve nisam pisala, ali poruke su se uvijek vraćale jer ga, nažalost, nigdje nije bilo''.  

Hoće li teško iščekivani pronalazak druge grobnice na Ovčari jednoga dana do kraja razriješiti strašnu Tomislavovu sudbinu, ne može se reći sa sigurnošću, no njegova se obitelj i nakon gotovo trideset godina još uvijek nada. U međuvremenu, Tomislavovi roditelji, Stjepan, zatočenik srpskih koncentracijskih logora i majka Anica, preminuli su, ne dočekavši da im se ispuni jedina želja, pronaći posmrtne ostatke svoga sina kako bi bili  dostojno pokopani.

Kada je, nakon što je živ dočekao slom obrane grada, zarobljen te odveden u nepoznatome smjeru, Tomislav Lojdl, suprug, otac i sin, imao je trideset i jednu godinu.

Tomo, nismo te zaboravili.
 

Zločinačka braća Husnik iz ranijega društva, silovatelji, pedofili i krvnici

Braća Husnik, Ivica i Michael, starijim Vukovarcima poznatim pod nadimcima 'Iko' i 'Faca' obojica su osuđeni ratni zločinci. Ratni zločinac Michael Husnik preminuo je u Zagrebu 2009. godine, u Zatvorskoj bolnici, dok se nalazio na izdržavanju kazne za ratni zločin koji je počinio 1992.

Naime, na Županijskom sudu u Vukovaru, optuženi Michael Husnik i Kasim Hekić, obojica iz Vukovara, osuđeni su pravomoćno na po deset godina zatvora zbog silovanja 18-godišnjakinje u noći s 3. na 4. travnja 1992. godine, u tada okupiranom Vukovaru. Za slučaj silovanja mlade žene, tada majke sedmomjesečnog djeteta, prvobitno je bilo optuženo šest osoba, a prvi sudski postupak poveden je još 1996. u Osijeku, u odsutnosti optuženika.

Michael Husnik, osim 18-godišnjakinje seksualno je zlostavljao i njezinu sestru staru šest i pol godina. 

Ivica Husnik koji je na neko vrijeme svoje ime promijenio u Ivan Atanasijević, u Srbiji je osuđen na 15 godina zatvora za zločin počinjen na Ovčari. Nakon što je zatvorsku kaznu odslužio, ponovno je vratio svoje ime i uz pomoć Save Štrbca bezuspješno pokušao dobiti srbijansko državljanstvo kojim bi izbjegao izručenje Hrvatskoj gdje bi morao odslužiti kaznu za silovanje.

Na fotografiji:

Lijevo- Ivica Husnik danas

Desno- Savo Štrbac

Gostovanje u emisiji u kojoj se razgovara i o tome kako Štrbac pomaže Husniku da dobije srbijansko državljanstvo.

 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.