TRI DESETLJEĆA POLITIČKE (NE)STABILNOSTI Plenkovićeva vlada već sada spada među najdugovječnije

HNS, kako sad stvari stoje, planira glasati protiv državnog proračuna, a premijer Andrej Plenković ih u tom slučaju izbacuje iz Vlade. Ovo je najizgledniji scenarij koji su otkrili visoki izvori iz HDZ-a. 

"U cijeloj ovoj priči ništa o ovoj koaliciji ne možemo znati sa stopostotnom sigurnošću, pa ni to kako će sve završiti. No ono što sa stopostotnom sigurnošću znam jest da premijer Andrej Plenković neće ni slučajno dopustiti da padne proračun", tvrde visoki izvori iz HNS-a.

Naime, ako dva HNS-ova ministra glasaju protiv proračuna, istog trenutka ih Plenković, po modelu Mosta, izbacuje iz Vlade.

Vlada RH Andreja Plenkovića je 14. Vlada od samostalnosti Hrvatske. Iako se na prvi pogled čini kako je Plenkovićeva vlast svako malo ugrožena potencijalnim prijetnjama i padanjem većine, aktualni premijer je došao skoro do kraja mandata. Samo u zadnjih pola godine dogodila se velika rekonstrukcija ministara, SDSS je prijetio izlaskom, HNS, ali i Milan Bandić, no ništa za sad nije ozbiljno uzdrmalo Plenkovićevu vlast.

Po dugotrajnosti vlasti Plenkovićeva Vlada će biti upisana kao dugovječnija u modernoj hrvatskoj povijesti. Plenkovićeva Vlada spada među četiri vlade koje su najduže trajale od samostalnosti, a više je trajala od čak 10 hrvatskih vlada.

Unutarnji sukobi unutar HDZ-a su obilježili 90-e

Politička stabilnost u smislu održavanja vladajućih većina i dugotrajnosti vlada postignuta je nakon određenog vremena. Prve vlade od samostalnosti Hrvatske su se brzo izmjenjivale. Tako je od 30. svibnja 1990. godine i formiranja prve vladajuće većine pod predsjedanjem Stipe Mesića do 12. kolovoza 1992. godina Hrvatska imala čak tri premijera i tri vlade (Stipe Mesić, Josip Manolić, Franjo Gregurić).

S obzirom da se radilo o turbulentnim vremenima, u kojima je Hrvatska prešla iz samoupravnog socijalizma u tržišno gospodarstvo i odvojila se od federalne Jugoslavije te postala žrtvom brutalne agresije, ni ne čudi kako je trebalo vremena za konsolidiranje vlasti i formiranje državnih institucija.

Rekonstrukcija vladajućih većina u ovom vremenu nije bilo u većoj mjeri, osim što je Franjo Gregurić formirao Vladu nacionalnog jedinstva, koja je bila formirana u doba najtežeg napada na Hrvatsku. Gregurevićeva Vlada se često spominjala kao pojam i ogledan primjer koji bi eventualno mogao spasiti Hrvatsku od problema. Posebno se spominjala u vrijeme gospodarske krize prije jednog desetljeća.

Nakon pada Vlade nacionalnog jedinstva, dolazi do određenije političke stabilizacije. Predsjedanje Vladom preuzima Nikica Valentić, čiji je glavni cilj bio uz stabilizaciju političke situacije pod vodstvom HDZ-a i gospodarska stabilizacija. Valentićeva Vlada uspjela je stabilizirati javne financije te uvesti stabilnu kunu te je s time stvorila i preduvjete za konačno oslobođenje Hrvatske. No, upravo je Valentićeva vladajuća većina doživjela veliki udarac zbog pokušaja saborskog puča od strane politički 'ražalovanih' HDZ-ovih veterana Stipe Mesića i Josipa Manolića. Pokušaj preuzimanja većine nije uspio, a Mesić i Manolić su postali dio oporbe s novoosnovanim Hrvatskim nezavisnim demokratima.

Nakon što je konačno oslobođen Knin i ostali okupirani dijelovi Hrvatske, Valentić podnosi ostavku, a predsjednik Franjo Tuđman raspisuje izbore. HDZ je očekivao kako će na krilima pobjede u Oluji osvojiti uvjerljivu većinu, što se i dogodilo. Sljedeće četiri godine pod predsjedanjem Zlatka Mateše nije bilo većih potresa u samoj Vladi, no državu su potresali sukobi unutar samog HDZ-a i razne gospodarske afere, ali i mafijaški obračuni i ubojstva na zagrebačkim ulicama. Pravi rat se vodio između HDZ-ovih frakcija koji je tek razriješen nakon prelaska HDZ-a u oporbu.

Račan je formirao novu Vladu, a Sanader je sve 'držao pod kontrolom'

Aferama i unutarnjim sukobama opterećeni HDZ na vlasti 2000. godine smjenjuje koalicijska 'šestorka'. Najviše glasova dobiva koalicija SDP-a i HSLS-a, a s njima formiraju vlast i HSS, HNS, IDS i LS. Harmoniju u koaliciji između dvije najveće stranke u startu 'kvari' poraz Dražena Budiše na predsjedničkim izborima od Stipe Mesića.

Mesićeva pobjeda je značila njegov sukob s premijerom Račanom, ali Račanu je otvorila i front prema Budiši. Sam predsjednik Mesić je navodno bolje surađivao s HDZ-ovim premijerom Sanaderom nego s Račanom, a nezadovoljni Budiša se nije slagao s Račanovom politikom prema Haagu i Sloveniji, što je izazvalo pad vladajuće koalicije. Račan uz pomoć sebi bliskih suradnika ruši HSLS i sebi privlači dio ministara i saborskih zastupnika. Tada se od HSLS-ovih nezadovoljnika formira Libra, a HSLS-u je nanesen udarac od kojega se nikada u potpunosti nije oporavio.

Politička stabilizacija dolazi do pravog izražaja u vrijeme Ive Sanadera. Novi lider HDZ-a je iznenađujuće formirao vlast sa SDSS-om i promijenio svoju politiku prema Haagu te vodio aktivnu politiku prema ulasku u eurointegracije. Sanader je na premijerskoj poziciji izdržao i uhićenje generala, snažne zahtjeve HSS-a za gospodarskim pojasom, držao je pod kontrolom i stranačku oporbu. Surađivao je dobro i s HSS-om i HSLS-om, pogotovo s nacionalnim manjinama, a spominje se i njegova dobra suradnja s IDS-om. Ipak, pod čudnim okolnostima, dolazi do nove velike destabilizacije vlasti, koju je izazvao sam Ivo Sanader.

Sanader se jednog jutra ispred novinara oprostio od premijerske pozicije i imenovao Jadranku Kosor svojom nasljednicom. Iako je sam Sanader poslije tvrdio da je neočekivano događaj izazvan slovenskom blokadom ulaska Hrvatske u EU, nakon određenog vremena, u javnosti se počelo pričati kako bi se protiv Sanadera mogao pokrenuti i kazneni progon što izaziva Sanadera na okupljanje sebi bliskih suradnika u HDZ-u, pa i tada moćnog predsjednika Sabora Luku Bebića. Ipak, pokušaj puča unutar vladajuće većine nije uspio brzom intervencijom HDZ-ovaca vjernih novoj čelnici.

Kosor je preuzela vlast u nezavidnoj poziciji gospodarske krize, slabog punjenja proračuna i neprihvaćanja od strane većine HDZ-ove baze. Ipak je zadržala vlast do kraja mandata, a jedino napuštanje koalicije došlo je od strane novog lidera HSLS-a Darinka Kosora.

Hrvatskoj je prijetio i 'talijanski scenarij', a uzdrmao ju je i Agrokor

Gospodarska kriza i odlazak Sanadera je ipak uzrokovao poprilično loš rezultat HDZ-a na izborima pa je Kukuriku koalicija osvojila uvjerljivu većinu. U samoj koaliciji nije bilo većih sukoba između koalicijskih partnera osim što se dogodio najveći sukob unutar SDP-a. Iako je Slavko Linić možda bio i najjača karika u početku koalicije, dogodio se sukob između njega i premijera Zorana Milanovića koji je zamalo rezultirao otkazivanjem poslušnosti stranke svom lideru. Milanović je iz sukoba izašao kao pobjednik, no sukob je ipak ostavio traga u stranci. 

Najviše političke nestabilnosti izazvali su izbori 2015. godine. Politički uspon Mosta poremetio je planove Tomislava Karamarka o preuzimanju vlasti, a njihova zajednička koalicija nikada nije u potpunosti funkcionirala. Koalicija je brzo puknula, a vrlo brzo se krenulo u nove izbore. 

Veliku prijetnju od' talijanskog scenarija' političke nestabilnosti upravo je novi lider HDZ-a Andrej Plenković iskoristio u preuzimanju stranke, ali i u pobjedi na parlamentarnim izborima. Formirao je vlast s Mostom, koja je uvijek bila opterećena sukobima, ali je u početku funkcionirala bolje nego u vrijeme Tihomira Oreškovića.

Premijer Plenković je zajedno s ministricom gospodarstva Martinom Dalić najavio veliku operaciju vraćanja INA-e u 'hrvatske ruke' kad mu se dogodila jedna od najvećih kriza u hrvatskom gospodarstvu. Koncern Ivice Todorića je praktički došao pred bankrot te je uzdrmao vlast, ali i gospodarski sustav. Mostovi ministri su inzistirali na odgovornosti ministra financija Zdravka Marića, što je za Plenkovića i HDZ bilo neprihvatljivo. Osim što se Marića nije direktno za ništa inkriminiralo, Plenković nije mogao dopustiti odlazak ministra koji je imao možda i najvažniju ulogu stabiliziranja javnih financija.

Formiranje vlasti s HNS-om obilježeno je velikim ideološkim ustupcima HDZ-a koji iritiraju njihovu biračku bazu, no koalicija je bolje funkcionirala nego s Mostom. No, približavanjem predsjedničkih, HDZ-ovih unutarstranačkih i parlamentarnih izbora rastu i apetiti SDSS-a, HNS-a i Milana Bandića. Tema raskida koalicije postaje gotovo svakodnevna, a sasvim je izgledno kako bi moglo doći do većih promjena.

Iako bi Plenković htio 'u miru' predsjedati Europskom unijom u prvoj polovici iduće godine i fokusirati se na izbore, teško je za vjerovati kako bi daljnji ultimatumi manjih koalicijskih partnera mogli biti i dalje tolerirani od vodstva HDZ-a. Pogotovo imajući u vidu kako bi većina koalicijskih partnera vjerojatno prošla loše na mogućim prijevremenim izborima, što ostavlja prostor Plenkoviću za nametanjem svog političkog autoriteta, pod cijenu i rušenja političke stabilnosti koja je bila njegov glavni 'kredo' prethodne tri godine.