Trebamo li biti zabrinuti kvalitetom zraka u Hrvatskoj? 'Ne radi se o trajnom stanju'

Poručili su kako se kvaliteta zraka u Hrvatskoj općenito može ocijeniti zadovoljavajućom. "Veći dio godine i na većini područja mjerne postaje bilježe vrijednosti unutar propisanih graničnih vrijednosti. Ipak, povremeno dolazi do lokalnih i sezonskih prekoračenja, osobito u zimskim mjesecima, kao posljedica emisija onečišćujućih tvari vezanih uz grijanje i promet, dodatno pojačano tijekom nepovoljnih meteoroloških uvjeta, kada je slabija prirodna cirkulacija zraka", kazali su nam.

Stanje se stoga, naglašavaju, ne može smatrati kritičnim na nacionalnoj razini, ali zahtijeva kontinuirano praćenje i daljnje unaprijeđenje, posebno u urbanim sredinama. Građani tako informacije o trenutnom stanju kvalitete zraka mogu pratiti u realnom vremenu na Portalu kvalitete zraka te na mrežnim stranicama DHMZ-a, gdje je osim trenutnog stanja kvalitete zraka na postajama državne mreže dostupna i prognoza kvalitete zraka za tri dana unaprijed. Upitali smo ih i gdje je u Hrvatskoj zrak najčišći, a koji se dijelovi Lijepe Naše ističu u negativnom kontekstu i zašto.

"Zrak je u pravilu čišći u manje naseljenim područjima, planinskim krajevima te na dijelu jadranskih otoka i obale, gdje su industrijske aktivnosti ograničene, a prirodna cirkulacija zraka pojačana, što pogoduje provjetravanju i pročišćavanju zraka. S druge strane, veći gradovi i industrijska središta povremeno se ističu lošijom kvalitetom zraka, ponajviše zbog još uvijek prevelikog korištenja krutih goriva za ogrjev, ali i sve gušćeg prometa, i velikog broja vozila, unatoč čišćim gorivima i njihovoj boljoj iskoristivosti. Važno je naglasiti da se ne radi o trajnom stanju, već o problemu koji je često vezan uz hladniji dio godine i stabilne vremenske uvjete, kao i to da je kvaliteta zraka prije 10 ili 20 godina bila mnogo lošija nego što je danas", kazali su za Direktno.

FOTO: DHMZ

'Poboljšanje kvalitete zraka zahtijeva zajednički napor'

Istaknuli su da su izvori onečišćenja zraka u prvom redu antropogeni, dakle ukupna ljudska aktivnost, industrija, promet, grijanje, sve to za posljedicu ima ispuštanje onečišćujućih tvari, u manjoj ili u većoj mjeri u zrak. Tu su, kažu, i prirodni izvori, poput epizoda sa saharskim pijeskom, šumskih požara i slično. "Specifično, na kvalitetu zraka najviše utječe grijanje kućanstava, osobito mala kućna ložišta, grijanje na drva, zatim promet, industrijske i energetske aktivnosti u vidu proizvodnje energije (termoelektrane), ali i vremenski i klimatski uvjeti, poput magle, stabilnih atmosferskih situacija i temperaturnih inverzija. Zagađenje zraka stoga nije isključivo posljedica jednog izvora, već rezultat kombinacije društvenih, gospodarskih i prirodnih faktora", naglasili su.

U Zagrebu je kvaliteta zraka vrlo loša, a osjetljiva su djeca: 'Ako idete s njima van...'

Stoga, poboljšanje kvalitete zraka zahtijeva zajednički napor institucija, gospodarstva i građana, poručili su. "I to se već čini Direktivom o čistom zraku, NEC Direktivom, Zakonom o zaštiti zraka i ostalim pravnim aktima. Drugo, poticanjem energetske učinkovitosti, korištenjem čišćih izvora energije, unapređenjem javnog prijevoza i podizanjem svijesti o utjecaju individualnih navika. U budućnosti su ključne dugoročne strategije, ulaganja u održive tehnologije, adekvatno urbanističko planiranje i kontinuirano praćenje stanja okoliša. Takav pristup omogućuje postupno, ali trajno poboljšanje kvalitete zraka uz očuvanje gospodarskog i društvenog razvoja", zaključili su.