Banka kao kamatar

Tražio kredit u eurima, a prijevarom dobio kredit u "švicarcima"

Autor

Direktno.hr

24.11.2014. u 08:21
Ispiši članak

Ivan Sabo iz Osijeka još je jedna osoba čiji je život poremetila priča o švicarskim francima. Ivan živi sa 70-godišnjim ocem i 63-godišnjom majkom, a kredit je digao kako bi njima riješio stambeno pitanje i sebi proširio obrt.

„Digao sam kredit 2006. od 46.000 švicarskih franaka. Tražio sam eure, odobrili su mi 29.700 eura, ali pretvorili su mi kredit u franke, a da nisam znao, što je ispalo 203 tisuće kuna“, govori nam gospodin Sabo.

„Kredit sam digao na 14 godina, a s kamatama je početni iznos iznosio 280.000 kuna. Tada je počelo divljanje tečaja i kamate, i s početnih 1600 rata kredita je narasla na 3000 kuna“, dodaje.

U međuvremenu, roditelji su mu se razboljeli, a majka je dobila rak koji je pobijedila. „Zatvorio sam obrt za koji sam digao kredit, uz to što sam ga digao i njima za stanovanje. Kada sam zatvorio obrt, godinu i pol nisam radio. Sada radim u sigurnosti, u zaštitarskoj tvrtki".

2012. učlanio se u Udrugu Franak, i dobro je upoznat s drugostupanjskom presudom Visokog trgovačkog suda koji je presudio da banke nisu smjele mijenjati kamatu, ali da ništa nije sporno s  valutnom klauzulom.

„Nakon presude, banke i dalje odbijaju vratiti novac. Nadam se da će se u primjerenom vremenu to riješiti. Do sada sam platio preko 320.000 kuna, a u preostalih pet godina moram platiti još 130.000 kuna“, tvrdi Ivan Sabo.

Tvrdi kako ni procedura pri potpisivanju kredita nije pravilna, jer se klijenta ne obavještava o svim detaljima i uz to ga se požuruje.

„Kada sam pri potpisivanju kredita pitao koliko imam vremena, rekli su mi da isplata ide za 10 minuta. Tek kada sam došao doma vidio sam što sam potpisao. Taj kredit je bio bez fiksne marže, bez fiksne kamate, bez fiksnog parametra“, dodaje gospodin Sabo.

Ipak, optimističan je kada je u pitanju budućnost. „Nadam se da ćemo na kraju svi slaviti. Ima puno slučajeva, pogotovo u Osijeku, Slavoniji i Baranji“.

Priznaje kako je najteže bilo kada je bio nezaposlen, jer uz financijske poteškoće, dođe i do narušavanja zdravlja.

„To je bio najteži trenutak, nije bilo puno spavanja, osjećaš se manje vrijednim. Želim raditi i nije me sramota raditi. Kada sam se opet zaposlio, preporodio sam se“, dodaje Ivan.

Dodao je kako je dosta njegove generacije otišlo van i da ih je dosta poginulo u ratu.

„Ma bit će dobro, nadam se da će do Uskrsa sve biti riješeno. Nadam se da će kod revizije Vrhovnog suda prevladati razum. To nije jedan čovjek, to je 100.000 ljudi, ako pribrojite članove njihovih obitelji, to je pola milijuna ljudi. Iz tog sam se razloga uključio u udrugu, kako bih pomogao drugim ljudima konzultacijama i savjetima“, zaključio je Ivan Sabo.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.