Tragična sudbina hrvatskog političara koji je prvi prozreo Pašićeve namjere

Supilo po svom djelu i karakteru ima sličnosti s kasnijim liderom seljačkog pokreta Stjepanom Radićem. Potječe iz težačke obitelji iz Cavtata, a već od početka školovanja dolazi u sukob s vlastima. Tako mu je jednom zabranjeno školovanje jer je sudjelovao u protuaustrijskim prosvjedima, a poslije je također bio izgnan iz škole.

Svojim djelovanjem već je od mladosti imao veliki utjecaj na politički život tadašnje Monarhije. Osnivač je dubrovačkog lista Crvena Hrvatska, koji je imao veliku ulogu u borbi protiv velikosrpskih prisezanja za Dubrovnikom i za konačnu pobjedu hrvatske ideje nad udruženim srpskim i autonomaškim političkim opcijama. Zajedno s mladim splitskim političarem i odvjetnikom Antom Trumbićem preuzima vodstvo dalmatinskog liberalnog pravaškog pokreta koje će se kroz desetljeća odigrati izuzetno važnu ulogu u hrvatskoj politici.

Snažan utjecaj na hrvatsku politiku i novinarstvo

Nakon toga prelazi u Rijeku gdje osniva riječki list Novi list, koji će ostvariti veliki utjecaj na hrvatsko novinarstvo te postaje lider novoosnovane Hrvatsko-srpske koalicije koja će do Stjepana Radića biti dominantna snaga u hrvatskoj politici.

Supilo se zajedno s Trumbićem zbog tadašnjih političkih okolnosti s pravaštva prebacuje na ideju hrvatsko-srpske suradnje koja bi trebala brana njemačkom napredovanju prema Istoku (Drang nach Osten). Dvojica dalmatinskih političara zamislila su kako bi suradnjom s mađarskom oporbom, talijanskim i srpskim strankama mogli stati na put jačanju njemačkih interesa i izboriti ujedinjenje hrvatskih pokrajina i financijsku samostalnost Hrvatske. Takva se politika novog kursa pokazala u praksi kao iluzorna, a Supilo je zbog nagodbenjaštva i kompromiserstva ostalih otišao iz vodstva Koalicije, koju je preuzeo Svetozar Pribičević. 

Zajedno s Trumbićem u borbi protiv talijanskih prisezanja

Početak Prvog svjetskog rata značio je novi preokret za dvojicu dalmatinskih političara koji su sada postali svjesni kako su otvorena talijanska prisezanja za hrvatskom obalom velika opasnost za hrvatski narod i hrvatske interese. Osnivanjem Hrvatskog odbora, a poslije i Jugoslavenskog odbora, Supilo i Trumbić pokušali su formulirati hrvatske interese u novoj podjeli Europe nakon rata, no opstrukcije pojedinih članova Odbora te stalne opstrukcije Italije i srpske vlade na čelu s Nikolom Pašićem, ali i krajnje nepovoljna politička situacija utjecali su na to da Jugoslavenski odbor nije mogao ostvariti ono što želi. 

Za razliku od pomirljivijeg Trumbića, koji je također bio za federalnu Jugoslaviju, ali je bio spreman i na razne taktičke ustupke i pregovore, Supilo se u vodstvu Jugoslavenskog odbora isticao po čvršćoj obrani budućih hrvatskih interesa u stvaranju nove države. Smatrao je kako se odmah trebaju definirati uvjeti ujedinjenja te kako bi nova država trebala biti stvorena na ravnopravnoj osnovi dvaju političkih središta - Zagreba i Beograda. Prozreo je i politiku Nikole Pašića koji je raznim političkim makinacijama pokušao iskoristiti utjecaj Jugoslavenskog odbora kako bi osigurao svoju, ali i srpsku vlast u budućoj državi. 

Sukob s članovima Jugoslavenskog odbora i Pašićem

Supilo je na vrijeme shvatio i kako se srpska politika ne želi očitovati niti dogovoriti o uređenju buduće države jer bi na takav način sebi "vezali ruke" u novostvorenoj državi. Na kraju se sve i dogodilo onako kako je Supilo predviđao. Čak i ono što je pod pritiskom potpisao, Pašić nakon ujedinjenja nije poštovao, velikim dijelom i zbog toga što dogovoreno uređenje nije odgovaralo ni Kralju Aleksandru. Ujedinjenje provedeno bez ikakvog prethodnog dogovora kako bi nova država trebala izgledati samo je dalo "otvorene ruke" srpskim liderima za stvaranjem svoje prevlasti.

Na kraju je Supilo, shvativši u kakvoj se nepovoljnoj situaciji Hrvatska nalazi i razočaran političkim borbama i splektama, pokleknuo pred prevelikim teretom. Umro je 1917. u londonskoj umobolnici od moždane kapi. Zanimljivo je i kako je i drugi dalmatinski pravaš Ante Trumbić, čija je politička sudbina bila snažno isprepletena sa Supilovom, vrlo brzo shvatio kakvu je grešku napravio te je godinama nakon postao jedan od najvećih kritičara načina upravljanja Jugoslavijom.