Tomislav Tomašević je pretvorio Zagreb u Andrićevu kasabu

Nakon više od dvije godine vlasti Tomislava Tomaševića i njegove Platforme (NE) Možemo u Zagrebu nije zabilježen niti jedan spomena vrijedan rezultat. Dapače pretvorili su Zagreb u Andrićevu kasabu. 

Zagreb je u općem neredu

Zagreb je zapušten, prljav, pun smeća. Zagreb je u najkraće rečeno u općem neredu. Dječja igrališta i parkovi su zapušteni, grad je pun slomljenih stabala, šteta od oluje nije sanirana.

Koliko su nesposobni i kako funkcioniraju Tomašević i Platforme (NE)Možemo jako se lijepo vidi na primjeru da je od velike oluje koja je poharala Zagreb prošlo već mjesec dana, a porušena stabla i odlomljene grane i dalje su posvuda po gradu. Napukle grane na stablima i dalje tako stoje, a nedavno je jedna pala na automobil. Nepokošena trava u pojedinim dijelovima grada seže i do koljena. Grad je pun komaraca i vrana koji jedini uživaju u "blagodatima" Tomaševiće vladavine Zagrebom.

Osjećaju li mediji odgovornost za dovođenje Tomaševića i (NE) Možemo na vlast?

Tomislav Tomašević i platforma Možemo došli su na vlast u Zagrebu nošeni na zlatnim krilima i uz neviđenu podršku medija i većine građana Zagreba.

Isti ti mediji koji su ih prikazivali Mesijom , spasiteljem Zagreba, brzo su shvatili da Možemo, u biti ništa ne može. Shvatili su ali o tome šute. Postavlja se opravdano pitanje, osjećaju li bar trunku odgovornosti što su "namagarčili" Zagrepčanke i Zagrepčane da glasaju za Tomaševića i njegovu Platformu (NE)Možemo.

Nesposobnost vlasti

Najveća slabost pod kapacitirane Tomaševićeve vlasti u Zagrebu su neznanje, sporost, neodlučnost i nedovoljna promišljenost odluka koje se žele provesti.

Aktivisti su dobili vlast, a ne znaju što s njom i kako raditi. Zrcali se ne samo da ne znaju što i kako i da tapkaju u mjestu, nego da nemaju znanja, nemaju projekte, a boje se pomoći i znanja stručnih ljudi koji nisu dio njihove Platforme. Nemaju dovoljno teoretskog, a poglavito praktičnog znanja za upravljanje Gradom i velikim sustavima. Totalno su potkapacitirani, ali bahati.

Tomislav Tomašević, Danijela Dolenec, Luka Korlaet, Ivana Kekin, Sanda Benčić i drugi iz užeg sastava Možemo djeluju i rade kao partijski komesari.

Dodatno su zadužili Zagreb, a Zagrebački holding nikad nije bio u lošem stanju kao sada. Na čelo tvrtke su dovedene osobe koje još manje znaju od Tomaševića i njegove Platforme (NE)Možemo. Javnost nema pojma što radi najnovija uprava Zagrebačkog holdinga jer se nitko iz te uprave ne pojavljuje u javnosti, a kad se i pojavi pričaju nebuloze.

Shvatili su da osim iskazane političke volje, nemaju jasno određene prioritete, strategiju i ljude koji bi to proveli. Aktivisti su dobili vlast, a ne znaju što i kako raditi. Krenuli su oprobanom strategijom "vađenja kostura iz ormara".

Dok su vadili kosture iz "ormara" pokojnog Bandića, počeli su sami stvarati kosture ispred istog tog ormara.

Građani Zagreba tražili su promjene i suštinske reforme, glasali su za promjene, glasali su za Možemo, a dobili Možemo koji u biti ništa ne zna niti može.

Zagrepčanke i Zagrepčani nikad nisu imali tako nesposobnu, a tako bahatu vlast, tako pod kapacitiranu i bešćutnu vlast. Kratko rečeno Tomašević je dosad pokazao samo tri stvari – bahatluk, nesposobnost i veće cijene. Srozao je cijeli Zagreb i pretvorio Zagreb u Andrićevu kasabu.