Tomašić za Direktno: Desničari nisu 'pećinski ljudi', svijet sve više uviđa kako se treba vratiti tradiciji

Brazil je dobio novog predsjednika. Jair Bolsonaro, desničar kojeg nazivaju "brazilskim Donaldom Trumpom", dolazi nakon žestoke recesije i korupcijskih skandala ljevičarske Radničke stranke (PT) koja je vladala Brazilom 13 od zadnjih 15 godina godina, od rušenja vojne diktature. Njegovu su usponu pogodovali stalni korupcijski skandali i ekonomska kriza.

Budući da Brazil nije imao snažniji krajnje desni pokret od kraja vladavine vojne hunte 1985. godine, uspon desnih stranaka u Europi i svijetu uopće bio je povod za naš razgovor s Ružom Tomašić, hrvatskom zastupnicom u Europskom parlamentu.

'Ljevica želi nametnuti nešto što većina ne smatra 'normalnim'.

"Ne čudi me Bolsonarova pobjeda na izborima", ističe nekadašnja pravašica, utemeljiteljica i predsjednica "Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčević", a potom i Hrvatske konzervativne stranke. "Ljevica vrši pritisak i želi nametnuti nešto što većina ne smatra 'normalnim'. Ako govorite ono što oni  govore onda je sve u redu, u protivnom ste fašist ili nacist. Ljudi su uvidjeli da se moraju vratiti tradiciji. Obitelji se raspadaju, nikada nije bilo više razvoda, ubojstava i samoubojstava.

Neki ljevičari kažu da je u pitanju zaostalost, da su desničari vraćanje u pećinsko vrijeme. Nije to u pitanju, već jednostavno povratak tradiciji. Treba prihvatiti sve ono što valja za obitelj, za naciju, za državu, a odbaciti ono što ne valja. Stvar je vrlo jednostavna", pojašnjava Tomašić.

Iako je Bolsonaro, bivši zastupnik u kongresu, obećao borbu protiv kriminala u brazilskim gradovima i ruralnim područjima, te jačanje autonomije policije u borbi s naoružanim kriminalcima, a čak je najavio i ublažavanje zakona o kontroli oružja kako bi se Brazilci lakše štitili, mnogi njegovi sunarodnjaci strahuju kako bi njihov novi predsjednik mogao ograničavati ljudska prava, građanske slobode i slobodu govora. Naime tijekom predizborne kampanje nije skrivao kako pozitivno gleda na brazilsku vojnu diktaturu koja je trajala između 1964. i 1985.

Stoga, a i zato što je zagovarao zatvaranje granica, zapadni su ga mediji nazivali "brazilskim Trumpom" pa čak i "brazilskim Hitlerom".

'Protiv sam nacizma i fašizma, ali i protiv komunizma'

"U tome i jest cijeli štos", komentira nam Tomašić. "Ako Trump nešto govori, ne možete ga mrziti samo samo zato što se možda ne slažete s njegovim mišljenjem. A to upravo traže ovi s 'lijeve' strane. Svi oni s čijem se mišljenjem ne slažu su fašisti i nacisti i sve ih treba ukloniti iz javnog života. Naravno da će takva retorika pobuditi otpor.  Njegov ga je narod izabrao, pa ako bude trebalo, narod će ga i smijeniti.

Primjerice,  neki dan se u Europskom parlamentu izglasavala Deklaracija o nacizmu i fašizmu. Nigdje ni spomena komunizmu. Još su se ljevičari digli na noge. Bila sam suzdržana. Naravno da sam protiv nacizma i fašizma, ali sam i protiv komunizma. Ako se u Deklaraciju ne doda i komunizam, to je dvolično i licemjerno.

Da odgovorim na vaše pitanje: ako kažem da nekoga ne volim, to je moje mišljenje i imam pravo na njega, no ako kažem da nekoga ne volim i da ga treba ubiti, onda je to govor mržnje. Zato i postoji demokracija, da svatko ima pravo na svoje mišljenje".

Zanimalo nas je i vidi li poveznicu između činjenica kako je Bolsonaro izabran nakon najgore recesije u Brazilu i pogoduje li recesija usponu desnih stranaka uopće.

"Ne", odgovara naša sugovornica. "Ako vam nešto ne valja,  idete tražiti nešto novo. Ako ne valjaju lijevi, tražimo desne, ako desni ne valjaju, tražimo lijeve."

Čini nam se kako je migrantska kriza također možda pogodovala usponu desnih stranaka.

"Slažem se. Osobno sam za to da se migrantima pomogne na način da se zna tko je migrant, tko bježi od rata ili odlazi iz svoje zemlje iz ekonomskih razloga, a tko je politički proganjan. Ne može Europa primiti sve koji dolaze. Cijelo sam vrijeme zagovarala da se negdje napravi 'War Free Zone' i tamo se za izbjeglice napravi smještaj sa svime što im treba, od škola nadalje, u njihovom podneblju. 

No ako žele otići živjeti u neku državu, neka odu u veleposlanstvo, riješe potrebnu dokumentaciju i tako zapravo postanu legalni imigranti. Te se ljude onda može istražiti. Na taj način bi se puno teže događale tragedije poput ove neki dan kada je migrant u Velikoj Kladuši ubio pet ljudi. Što se njih više prima, više će ih i dolaziti, a bit će i više krijumčarenja ljudima."

Je li Angela Merkel pogriješila kada je širom otvorila vrata izbjeglicama, upitali smo je.

"Razumijem njezinu logiku jer Europa stari. Trebali su novu radnu snagu i željeli su obrazovane ljude. Merkel je kazala kako su svi migranti dobrodošli, no sukladno Dublinskom sporazumu morali su se registrirati u državi u koju su ušli. No dogodilo se da su u Njemačku dolazili i obrazovani i neobrazovani. Država je ostavila visokoobrazovane, a ostale bi poslala natrag. Ti ljudi nisu nigdje upisani. Ni jedna ih država nije registrirala. Da su ih države registrirale bila bi sasvim drukčija priča. Angela Merkel je i sama vidjela da to ne funkcionira i zato je rekla 'stop'", pojašnjava naša sugovornica.

Tko šalje tu djecu i zašto?

Pojašnjava nam kako je i sama svojedobno otišla živjeti u inozemstvo, u Kanadu.

"Rekli su mi: 'Ovo je kanadska himna, ovo je kanadska zastava i ovo je kanadski zakon. Živjet ćeš po tim zakonima. Ako nećeš, vrati se odakle si došla'.

Ne možete vi svoje zakone i svoju državu donijeti nekamo da se svi drugi prema vama ravnaju, već se ravnati prema zakonima zemlje u koju ste došli. Svi se pozivaju na nekakvu 'političku korektnost' pa će tako možda neki migrant govoriti kako smo mi njegova prava - uzurpirali.

Činjenica jest da oni svoju zemlju napuštaju jer ne vole politički sustav te zemlje. Onda dođu u drugu državu i žele tamo napraviti 'svoju' državu, to jest žele da sve bude onako kao što je bilo tamo otkuda su pobjegli.

Nije politička nekorektnost, već politička korektnost pomoći im, ali pod uvjetom da rade po našim zakonima", ističe, dodajući kako je bila na Siciliji na prihvatu imigranata prošle godine.

"Gledala sam te mlade ljude koji su visokoobrazovani, imaju Iphone, Nike trenirke i eure, ali nitko od njih nema papire. Tko su ti ljudi? Nemaju nikakvu osobnu iskaznicu ili legitimaciju. Uglavnom kažu kako je izgubili ili su im krijumčari rekli da je moraju baciti, ali Iphone i eure imaju.

Tko šalje tu djecu i zašto? I zašto uglavnom ne dolaze cijele obitelji, već pojedinci, većinom mladi i sposobni ljudi koji su se trebali boriti u svojoj državi kao što su se naši borili u našoj", zaključila je Ruža Tomašić u razgovoru za Direktno.