Tomašević s Dinamovom upravom dogovara obnovu stadiona; je li zaboravio predizborna obećanja ili misli da ih građani ne pamte?

Prije dolaska na vlast, Tomašević je kao oporba Milanu Bandiću, može se to reći, bio konzistentan u kritikama, ipak, kada su se svjetla pozornice za njega preselila na Trg Stjepana Radića, Tomašević je morao zaključiti da je "tempo brutalan", a da se i godinu dana njegovog mandata "i dalje gase požari" koji tinjaju još od prethodne vladajuće garniture.

Na voditeljsko pitanje u nedavnom gostovanju na N1 televiziji, koje tri stvari je u proteklom razdoblju napravio, odgovor je bio više nego nedefiniran jer se "za godinu dana ne može nešto izgraditi".

Istina, nije krenuo u izgradnju niti je izgradio stadion za hrvatskog nogometnog prvaka Dinama, ali je Tomaševićeva administracija započela pregovore s Dinamovom Upravom oko gorućeg pitanja obnove stadiona na Maksimiru, onog rugla kojeg nije dostojan broj jedan nogometnog svijeta jedne zemlje članice Europske unije.

Ništa tu ne bi bilo sporno, da Tomašević prije dolaska na vlast nije redovno kritizirao Upravu Dinama da je netransparentna u donošenju odluka i financiranju.

Možda je na to zaboravio ili prilikom izjava početkom godine oko sastanka s Dinamovom vrhuškom nije dao do znanja da se sjetio, ali nije zgorega da se podsjeti javnost.

Promjene u Upravi Dinama, Tomašević je zahtjevao u čak dvije predizborne kampanje

Ideja da stadion financira Dinamo, a grad da zemljište u koncesiju u javnoj je raspravi već nekoliko godina, međutim, uvijek je sporno bilo upravo pitanje načina funkcioniranja Uprave Dinama. Naime, prije otprilike četiri godine, krajem svibnja 2018. na dnevnom redu Gradske skupštine našao se prijedlog zaključka gradskih zastupnika Neovisni za Hrvatsku kojim se protive preoblikovanju sportske udruge Građanski nogometni klub "Dinamo" u sportsko dioničko društvo prije no što se u udruzi provedu potpuno transparentni izbori.

Oporba ga je odlučila podržati, uključujući i Klub zastupnika Lijevog bloka čiji je bio predsjednik upravo Tomislav Tomašević. On je, nakon što su Neovisni za Hrvatsku naprasno povukli svoj prijedlog s dnevnog reda kazao kako je očito tu "pritisak" bio motiv.

Tada je podsjetio da su još u predizbornoj kampanji tražili da se konačno uvede demokratski model upravljanja Dinamom po načelu "jedan član - jedan glas".

"Ovo što sada imamo u Dinamu je nakaradno, a Grad financira tu udrugu. Gradonačelnik je počasni predsjednik te udruge i ta udruga koristi jednu od najvrjednije gradske imovine - a to je stadion", istaknuo je tada.

Ista tema pojavila se i u kampanji za lokalne izbore prošle godine, kada je vršiteljica dužnosti gradonačelnika Zagreba Jelena Pavičić Vukičević 20 dana prije samih izbora raspisala natječaj za obnovu stadiona. Očekivano, od toga na kraju nije bilo ništa, a sama populistička namjera u svrhu dobivanja glasova za izbore bila je jasna.

Tomaševićeva kritika Dinamove Uprave

"Sramotna je činjenica da od deset tisuća članova koliko ih Dinamo ima, manje od jedan posto čine i Skupštinu i Izvršni odbor i Nadzorni odbor. Time je amenovana jedna kružna logika koja nema nikakve veze s demokracijom jer 99 posto članova Dinama nema nikakvu moć i nikako nisu uključeni u proces donošenja odluka vezanih za budućnost Dinama", ustvrdio je Tomašević 1. svibnja prošle godine, piše u tekstu Nacionala.

"Očito je da je u zadnjih dvadeset godina došlo do sprege ljudi koji su vodili Dinamo i lokalnu politiku. Taj nakaradni statut, koji je amenovao tu kružnu logiku i prošao, dobio odobrenje od strane Gradskog ureda za opću upravu i uopće ne znam na koji je način prošao taj postupak. Upravo zbog toga Dinamo se zadnjih nekoliko godina, pa čak i desetljeća, osim po sportskim rezultatima provlači ne samo po medijima već po crnim kronikama zbog korupcije i ovih presuda koje su na kraju donijete. Očito je da je nekolicina ljudi u potpunosti prisvojila klub i koristi ga za svoj privatni interes", pojasnio je.

Tada je, odgovarajući na pitanja udruge "Dinamo - to smo mi", kazao da će se zalagati da statut Dinama, ali i Cibone, uskladi sa Zakonom o udrugama "budući da je jasno da u zakonu stoji da unutarnji ustroj udruge mora biti izraz demokratske volje članstva, što ovdje nije slučaj".

Komentirajući pravosudnu presudu u kojem su glavni akteri osuđeni zbog izvlačenja 116 milijuna kuna iz Dinama, rekao je da aktualno vodstvo Dinama nema više legitimitet da vodi nogometni klub.

"Mi se zalažemo, to ćemo i napraviti, da stadion ostane na istom mjestu te da se sruši postojeće zdanje, da se izgradi novi stadion u skladu sa svim suvremenim standardima", rekao je, ali isto uvjetovao: "Na to smo spremni, ali pod uvjetom da konačno imamo transparentno poslovanje i demokratizaciju Dinama te da članstvo može birati vodstvo i smjer upravljanja u kojem će klub ići sljedećih nekoliko desetljeća. Inače, jednostavno ne možemo dati gradsku imovinu na korištenje ako će se ona ponovno koristiti za ilegalno punjenje privatnih džepova".

A onda su iznenada krenuli pregovori...

Početkom ove godine Tomašević je javno priznao da s Upravom Dinama vodi pregovore oko izgradnje novog stadiona i tu je ostao vjeran onome za što se zalagao još kao zastupnik u Skupštini; grad daje koncesiju, ali ni lipe za izgradnju stadiona.

Međutim, ni riječi o svom predizbornom obećanju. Sportske novine od 26. ožujka ove godine pišu: "Naravno da je prije toga pomno 'pročešljao' Upravu Dinama. I da je nakon svih mogućih inspekcijskih, poreznih i ne znam kakvih nadzora došao do činjenice da s druge strane stola sjede ljudi koji su izabrani zakonski, uz poštivanje svih zadanih procedura. I da je svaka kuna koju su potrošili kao članovi Uprave, potrošena na zakonit način. Kao i da se ta Uprava nalazi usred mandata te da ne postoji niti jedan zakonit način s kojim bi je mogao natjerati na proklamiranih 'jedan član, jedan glas', što je bila prvotna Tomaševićeva ideja".

Međutim, od strane Tomaševića i gradske uprave, a kamoli Dinama, za takve tvrdnje nismo dobili potvrdu. S obzirom na to da je Uprava Dinama ista danas kao i za vrijeme predizborne kampanje prošle godine, dilema Tomaševićevog djelovanja po ovom pitanju je jasna; ili je populistički prošle godine svima nama bacao "krafne u oči" tvrdeći da Uprava upravlja netransparentno i bez legitimiteta, pa je, kada je "pročešljao" financije Dinama shvatio da je sve u redu, ili je prekršio predizborno obećanje, ako to nije napravio.

Dolaskom na utakmicu jezivo podsjetio na Milana Bandića

U svakom slučaju, nakon prvih najava o pregovorima s Dinamovom Upravom, zagrebački gradonačelnik pojavio se krajem siječnja na Maksimirovom stadionu na utakmici Dinamo-Rijeka, na kojoj je u lođi sjedio uz riječkog gradonačelnika Marka Filipovića, predsjednicu Uprave Dinama Vlatku Peras te počasnog predsjednika Mirka Barišića.

Mnoge koji su bili vrlo oprezni kada je "aktivist" preuzimao vođenje gradom, neminovno je podsjetio na sveprisutnog pokojnog gradonačelnika. Bilo je u toj sceni nečega jezivog, nešto što je podsjetilo na stil upravljanja Milana Bandića. Znak da, iako možda i možemo očekivati transparentnije upravljanje gradom, ipak Tomašević možda nije imun na sve ono što neminovno prati svaku upravljačku funkciju, a to je činjenica da ima određenu moć i da je može zlorabiti, a cijela priča oko Dinama, čini se, mogla bi biti ozbiljan kamen spoticanja njegove Uprave u pokušaju da ostanu vjerodostojni onome što su obećavali prije dolaska na vlast. 

Pri tom bi mu javnost i mogla oprostiti ako dođe do dogovora, jer je na prvom mjestu ispred morala činjenica da će Dinamo imati gdje igrati, a navijači gdje dolaziti na utakmice, bez da se i jedni i drugi toga srame.