Tko može ugroziti Kolindu Grabar-Kitarović?

Predsjednica Republike jedna je od najpopularnijih političarki u Hrvatskoj. No njezina pobjeda na predsjedničkim izborima ipak nije posve izvjesna. Ključno pitanje koje se pri promišljanju tih izbora nameće jest - ako Kolinda Grabar-Kitarović ne odnese pobjedu već u prvome krugu, tko bi je u drugome mogao ugroziti?

U medijskim spekulacijama o potencijalnim protukandidatima predsjednici kao najopasniji suparnik nameće se bivši predsjednik hrvatske Vlade i SDP-a Zoran Milanović. Unatoč nepopularnosti koju je stekao dok je vladao Hrvatskom, protok vremena i pojava ne baš odviše sposobnih nasljednika uspomene očito čini slađima. Poznat po britkom jeziku i nesvakidašnjoj struji svijesti, Milanović bi za Grabar-Kitarović mogao predstavljati problem, posebice u predizbornim debatama.

Sve to, dakako, ako se Milanović, koji već dugo koketira s tom mišlju, konačno odluči na kandidaturu. Ako ne, SDP-ovci na raspolaganju imaju još jednoga povratnika s političkoga groblja, naime Ivu Josipovića, koji ne krije nezadovoljstvo svojom nasljednicom na mjestu predsjednika Republike. Nakon što je konačno rasformirao svoju stranku Naprijed, Hrvatska!, čiji je najveći doseg predizborni spot s kultnim lupanjem drvenim udaraljkama, Josipoviću nijedna formalna prepreka ne stoji na putu do ponovnoga obračuna s Kolindom.

Kao treća SDP-ova opcija koja bi se mogla ostvariti ne uspiju li kandidature dvojca isluženih aseva, spominjalo se ime Tonina Picule. Nakon što ponajpoznatiji SDP-ov europarlamentarac poslije Milanovićeva odlaska nije uspio preuzeti stranku, mogućnost iskupljenja možda bi mu mogli ponuditi predsjednički izbori, gdje bi mu dobro došao kapital od gotovo 60.000 preferencijskih glasova na izborima za Europski parlament.

Među ostalima koji su najavili svoju predsjedničku kandidaturu velike izglede, sudeći po brojci od zamalo 70.000 preferencijskih glasova osvojenih na nedavnim izborima, ima Mislav Kolakušić.

Taj se bivši sudac, međutim, na mjestu predsjednika države ne kani zadržavati previše dugo, nego samo do parlamentarnih izbora na kojima kani osvojiti većinu glasova i postati predsjednik Vlade te ministar unutarnjih poslova i pravosuđa u jednom. Koliko se njegova neortodoksna i pomalo nedemokratska vizija ima šanse ostvariti vidjet ćemo već po broju glasova koje će dobiti na predsjedničkim izborima.

Svojevrsnu polukandidaturu potvrdio je i bivši član Mostova saborskog Kluba Marko Vučetić. Po struci filozof, Vučetić je svoju kandidaturu nazvao uvjetnom: ako se kandidira netko bolji od njega, on će se tada, kako je najavio, povući. Ako kvalitetniji kandidat izostane, Vučetić tada svojim filozofskim monolozima kani pridobiti hrvatske birače.

Podjednako nevelike šanse kao Vučetić ima i Katarina Peović Vuković iz Radničke fronte. Nakon ne baš sjajnog nastupa na izborima za Europski parlament na kojima je osvojila samo 746 glasova, njezina predsjednička budućnost spada, čini se, u žanr fantastike.

Kao jedini potencijalni kandidat čiji bi ga eventualni ulazak u utrku smjestio desnije od Kolinde Grabar-Kitarović zasad se spominje jedino Miroslav Škoro. U skladu sa svjetskim trendovima, po kojima zabavljači i estradnjaci sve češće počinju sudjelovati u visokoj politici, Škoro dobro kotira, a iskustvo koje je stekao u godinu dana bivanja HDZ-ovim saborskim zastupnikom, kao i nekoliko godina u ulozi generalnog konzula Republike Hrvatske u Mađarskoj (1995.-1997.), može mu samo pripomoći.

Kao lijevi "odgovor" na Škoru SDP-ov Zlatko Komadina, u kontekstu estradizacije politike, u polušali je spomenuo Severinu Kojić, proglasivši je "jakom ljevičarkom". Kakav bi to bio dvoboj politika i estetika, štoviše ideologija i pjesama, između Škore i Severine kada bi se oboje kojim slučajem kandidirali!

Budući da je svojedobno višekratno i oštro kritizirala Jadranku Kosor, Severina očito posjeduje politički nerv te bi  - iako je malo vjerojatna - njezina kandidatura za ustajalu hrvatsku ljevicu nedvojbeno predstavljala osvježenje.

U tom bi smislu bilo zanimljvo vidjeti kako bi se u politici snašli još neki politizirani pojedinci s estrade, poput Mile Kekina, frontmena Hladnog piva, koji je nakon brojnih socijalno osviještenih pjesama i parodijskog odnosa prema političkim fenomenima, prije nekoliko godina imao potrebu otpjevati kako su njegovi "dobili '45.".

Među profesionalnim političarima čija bi se kandidatura eventualno mogla očekivati, iako još uvijek nije najavljena, nalaze se pojedinci na čelu stranaka koje bi se dobrim rezultatom na predsjedničkim izborima mogle željeti bolje pozicionirati uoči nadolazećih parlamentarnih izbora, pa i ako ne osvoje predsjedničko mjesto.

Među njima bi mogao biti i stari aspirant na mjesto predsjednika države, Milan Bandić, koji je 2009. godine u drugom krugu izgubio od Josipovića te se čini kako mu se, prolaskom vremena, želja za postajanjem "gradonačelnikom Hrvatske" neće tako lako ostvariti.

Kako bi vratio dio birača izgubljenih u djetinjastim prepucavanjima Ivana Pernara, Ivana Vilibora Sinčića, Branimira Bunjca i Vladimire Palfi, stranka u raspadu poznata pod imenom Živi zid možda iznjedri i višak predsjedničkih kandidata, željnih pridobiti dio glasova starih birača, koji će se sada nedvojbeno podijeliti.

U ime Živoga zida stoga bi se mogao kandidirati Sinčić, a kao disident-otpadnik od stranke Pernar, koji je mogućnost predsjedničke kandidature već i spomenuo.

Iskupljenje za ispuštanje mandata u Europskom parlamentu koji su Mostu predviđale sve ankete mogao bi preuzeti i njihov predsjednik Božo Petrov, dok bi - ne dođe li do dogovora na desnici o zajedničkom izrazu podrške jednome kandidatu, primjerice Škori - svoju kandidatkinju mogli imati i u NHR-u, gdje se kao najlogičniji odabir nadaje Bruna Esih. Tu je, dakako, i Dalija Orešković, kojoj bi predsjednička kandidatura, nakon katastrofe njezine stranke START na europarlamentarnim izborima, mogla biti presudna za produžetak političke karijere.

Naposljetku, kada se Kolinda Grabar-Kitarović nekim čudom i iz bilo kojeg razloga ne bi željela ponovno kandidirati za predsjednicu Republike, tada bi se otvorilo pitanje novoga HDZ-ovog kandidata. Kako bi primirio unutarstranačku oporbu i vratio neke od glasova raspršenih na desnici, HDZ bi se u tom slučaju mogao odlučiti za jedno od dva imena koja su već najavila kandidaturu za predsjednika stranke, naime Miru Kovača i Davora Ivu Stiera.

HDZ si u ovome predsjedničkom ciklusu vjerojatno neće dopustiti ponavljanje slučaja iz 2009. godine, kada su glasovi njihova biračkga tijela raspršeni zbog kandidature trojice političara koje je dio javnosti percipirao HDZ-ovima; uz službenoga kandidata Andriju Hebranga, to su bili i Dragan Primorac i Nadan Vidošević. Taj jedinstveni slučaj Hebranga je, po svemu sudeći, stajao ulaska u drugi krug.

Kada bi, međutim, čak i u slučaju predsjedničina odustajanja od lova na drugi mandat, Kovač ili Stier pristali na takvu kandidaturu, obojica bi, ako doista žele preuzeti stranku, ušla u rizičnu situaciju u kojoj bi mogli narušiti svoj stranački status uoči unutarstranačkih izbora predviđenih za proljeće 2020.

Naše pitanje vama, dragi čitatelji, stoga glasi - tko bi mogao predstavljati najveću prijetnju Kolindi Grabar-Kitarović?