VELIKI INTERVJU ZA DIREKTNO

TENA ŠIMONOVIĆ EINWALTER: Pozdrav 'Za dom spremni' potrebno je detaljnije pravno urediti; imamo neujednačenu sudsku praksu što zbunjuje građane

Autor

Darko Markušić

Nakon što je u ožujku izabrana na osam godina za novu Pučku pravobraniteljicu Tena Šimonović Einwalter u velikom razgovoru za portal Direktno otkriva što smatra najvećim problemima hrvatskog društva, najavljuje kojim temama će posvetiti najviše pažnje kao i izbor novih zamjenika Pučke pravobraniteljice.

10.04.2021. u 17:59
Ispiši članak

Tena Šimonović Einwalter od 2013. bila je zamjenica donedavne pučke pravobraniteljice Lore Vidović, a prije toga savjetnica pučkog pravobranitelja za pravne poslove te koordinatorica za područje suzbijanja diskriminacije.  Uz mandat nove pučke pravobraniteljice, po drugi put predsjeda i Izvršnim odborom Europske mreže tijela za suzbijanje diskriminacije i promicanje jednakosti (EQUINET). Kao stručnjakinja za borbu protiv diskriminacije imenovana je i za predstavnicu Hrvatske u Europskoj komisiji protiv rasizma i nesnošljivosti Vijeća Europe.


Niste novi u Uredu Pučke pravobraniteljice. Koliko Vaš mandat treba promatrati kao kontinuitet, a koliko i što novo mislite uvesti u rad institucije koju sada vodite?

Da, u Uredu sam od 2008., prvo kao savjetnica Jurice Malčića, a od 2013. i kao zamjenica Lore Vidović. U svakom slučaju, dobro sam upoznata sa cjelokupnom situacijom, izazovima pred nama i problemima građana pa neću morati proći fazu uhodavanja, nego odmah "uroniti" u posao, nastaviti rješavati konkretne probleme građana i zagovarati potrebne sustavne promjene. Prva novost će, naravno, biti novi zamjenici, koje ću uskoro birati, a ako me pitate za prioritetne teme, to će svakako biti ljudska prava u području zdravlja, što onda uključuje i sve probleme koje uzrokuje epidemija korona virusa. Tu je i cijepljenje čiji smo početak dugo očekivali, kao način zaštite zdravlja i života, ali vidimo da ne prolazi bez mogućih negativnih utjecaja na ljudska prava i jednakost, posebno u odnosu na slobodu kretanja, pravo na rad te moguću diskriminaciju.

Nastavit ću snažno zagovarati potrebne promjene u sustavu socijalne skrbi, a posvetit ću se utjecaju potresa na ljudska prava, kao što je pravo na dom i pravo na vodu. Tu su još i starije osobe, od kojih mnogi žive u iznimno teškim uvjetima, zatim specifični problemi s kojima se susreći mladi, posebno na tržištu rada, a i netrpeljivost koja je široko raširena. Znam da zvuči kao mnogo tema za imati u fokusu, ali zapravo je tek početak liste jer, podsjetit ću, mi smo institucija kojoj su povjerena čak pet mandata – ombudsmanski, nacionalne institucije za ljudska prava, središnjeg tijela za suzbijanje diskriminacije, nacionalnog preventivnog mehanizma i zaštite tzv. zviždača.

Pučka pravobraniteljica proteklih godina nije imala dobre odnose s izvršnom i zakonodavnom vlasti, nekoliko godina godišnja izvješća su se odbijala ili nisu usvajala. Hoće li se Vašim izborom to promijeniti?

Zapravo, od godišnjih izvješća jedino ono za 2015. nije dobilo podršku Sabora, dok ona ranija i kasnija, dakle i za 2016. i 2017. jesu. Problem je što do sada nisu raspravljana izvješća za 2018. i 2019. i 2020., pri čemu ono za 2020. realno nije ni moglo doći na dnevni red Sabora do sada. Odgovor na Vaše pitanje, vezano za buduća izvješća, za mog mandata kao pučke pravobraniteljice, dat će vrijeme. Ali posljedice ne raspravljanja par godina od predaje su da se ne čuje u pravo vrijeme probleme te da se ne provode u jednakoj mjeri preporuke iz izvješća. Naime, iz zadnjeg raspravljenog i prihvaćenog izvješća provedeno je 65 posto preporuka, a iz ovih koja nisu – svega 20-ak posto. Nažalost, to se onda negativno odražava na građane jer su im prava i dalje ugrožena, odnosno sustavni problemi ostaju u velikoj mjeri neriješeni.

Vaša prethodnica Lora Vidović naglasak u radu je stavljala na probleme siromaštva, prava umirovljenika, pristupu zdravstvu, ovrhe... Jesu li to i dalje najveći problemi hrvatskog društva?

Ovo što ste naveli svakako su neki od najznačajnijih problema. Zapravo, dobar pokazatelj na što treba stavljati naglasak je ono na što nam ukazuju građani kroz pritužbe. Najviše pritužbi prošle godine smo dobili u području zdravlja, njih više od 300 i neupitno je da je pristup zdravstvenoj zaštiti problem. Problem je i pravo na rad, prošle godine drugi najveći broj pritužbi bio je na radne i službeničke odnose, dok je treća po redu bila diskriminacija u različitim područjima života, opet najviše u okviru radnih odnosa i pri zapošljavanju. Mislim da je i glede zdravlja i rada pandemija dodatno pogoršala stvari i da se to vidi i iz pritužbi. Međutim, broj pritužbi nije jedini pokazatelj razmjera problema – recimo, prošle godine je bilo 17 pritužbi na diskriminaciju temeljem imovnog stanja, što je zapravo iznimno malo ako znamo da je gotovo svaki peti stanovnik Hrvatske u riziku od siromaštva, pa teme treba birati i probleme ocjenjivati i temeljem takvih pokazatelja. S druge strane, naša je uloga i preventivna, pa pratimo razvoj događaja i za teme za koje građani možda još i nisu svjesni da utječu i utjecatiće na njihova prava. To se, recimo, odnosi na utjecaj umjetne inteligencije na ljudska prava te diskriminaciju kojoj može voditi, kao pojava koja mislim da će obilježiti 21. stoljeće (zajedno s govorom mržnje na društvenim mrežama, klimatskim promjenama i migracijama).

U svakom slučaju, mislim da je važno i da Vaši čitatelji znaju da svaku pritužbu, bez obzira na koje se područje odnosi, shvaćamo ozbiljno i trudimo se pomoći koliko je god moguće, naravno, u skladu s našim ovlastima.

Proteklih godina kao problem se sve više pojavljuje i govor mržnje. Kako gledate na to?

Da, govor mržnje i općenito porast netolerancije u društvu su velik problem, i to ne samo u Hrvatskoj, nego i cijeloj Europi i globalno. Nažalost, on je postao naša svakodnevnica, pogotovo govor mržnje na internetu, pa se prečesto tolerira. Primjerice, čak dvije trećine mladih susrelo se s njim, no nisu ga prijavili jer smatraju da je to uobičajeno i ništa ozbiljno, što je zabrinjavajuće i poražavajuće. I dalje i na fasadama i na sportskim natjecanjima i u javnom prostoru vidimo mrzilačke poruke, međutim mene posebno brine govor mržnje online, koji je u porastu, a pogotovo na društvenim mrežama, koje jest i bit će vrlo teško regulirati. Poruke koje šire mržnju i potiču na nasilje treba sankcionirati, a istovremeno treba raditi na prevenciji govora mržnje kroz edukaciju.

Dosta prijepora još uvijek izaziva i slogan Za dom spremni, budući da pravosudne institucije nemaju uvijek isti stav ili tretman prema njegovom izricanju. Kako gledate na to pitanje i dijelite li stav prethodnice da ga treba zabraniti i trajno sankcionirati?

To pitanje se, nažalost, prečesto doživljava kao isključivo političko, umjesto u velikoj mjeri i pravno pitanje. Trenutno imamo drugačije postupanje sudova u vrlo sličnim slučajevima, gdje građanima nije jasno koje su to ključne razlike zbog kojih se u nekim sudskim odlukama sankcionira, a u nekim ne, što pokazuje da ga je potrebno detaljnije pravno urediti. Pri tome, imamo jasan stav Ustavnog suda o nespojivosti ovog pozdrava s vrijednostima Ustava. Na zakonodavcu je da osigura jasan pravni okvir, na sudovima je da sude, stvarajući pri tome ujednačenu sudsku praksu, a na svima ostalima da se toga pridržavamo jer se jedino tako štiti vladavina prava i pravna sigurnost.

Svjedočimo i sve većem broju zlostavljanja djece, čak i s trajnim ishodom. Iako postoji posebna pravobraniteljica za pravo djece jeste li VI zadovoljni rad tog dijela sustava - socijalne službe i socijalna skrbi?

Naravno da ne mogu biti zadovoljna sustavom socijalne skrbi, jer i iz pritužbi i iz drugih izvora informacija vidimo da ima prostora za bolju ciljanost i doseg socijalnih usluga, a potrebno je i povećati visinu naknada. Uostalom, i resorno ministarstvo je svjesno da su potrebne značajne promjene pa s nestrpljenjem iščekujemo rješenja koja će predložiti u novom Zakonu o socijalnoj skrbi, a što već godinama preporučamo. Nažalost, smrt dvogodišnje djevojčice samo je jedna u nizu velikih tragedija posljednjih godina, koje su opravdano u fokus javnosti dovele nagomilane probleme tog sustava. I u izvješćima i u pojedinačnim predmetima i u javnim istupima smo na njih više puta upozoravali, pogotovo na slabosti zbog kojih ne ispunjava svoju svrhu, a to je pružanje adekvatne podrške i zaštita prava najranjivijih. Međutim, većina tih preporuka nikad nije provedena.

Znamo za puno toga što treba učiniti – zaposliti dovoljan broj stručnih radnika jer ih previše nedostaje, osigurati im uvjete rada u kojima se mogu posvetiti svojim korisnicima, uključujući i kroz smanjenje administrativnih zadaća, kao i snažnije informirati same korisnike o njihovim pravima. Ali dodatno je iznimno važno, rekla bih i ključno, napraviti detaljnu analizu slučaja smrti djeteta. Jedino tako možemo znati što se točno dogodilo na kojem koraku. Vjerujem da bez toga nije moguće identificirati sve propuste i kritične točke sustava koji su, nažalost, doveli do takve tragedije, i jedino tako država može reći da je učinila sve da spriječi ponavljanje neke slične tragedije u budućnosti.

Bilo je u proteklom razdoblju i dosta primjedbi na prava zatvorenika, tj. stanje ljudskih prava u hrvatskim kaznionicama, a svjedočili smo i nesretnim ishodima. Kako Hrvatska stoji po tom pitanju?

Jedan od ključnih problema u zatvorskom sustavu su neodgovarajući uvjeti smještaja i prenapučenost, a situaciju su dodatno zakomplicirali epidemija i razorni potresi, koji su oštetili objekte sisačkog zatvora i glinske kaznionice. Zbog protuepidemijskih mjera zatvorenicima su obustavljene i ograničene mnoge aktivnosti koje nisu dovoljno kompenzirane, primjerice i mogućnost rada, pa većinu vremena provode u sobama. Problem je i nedostatak medicinskih sestara i tehničara, što dovodi i do nedostupnosti adekvatne zdravstvene zaštite tih osoba. U većim kaznenim tijelima problem je i međuzatvoreničko nasilje pa smo preporučili i izradu učinkovite strategije borbe protiv njega.

Kao veliki problem spominje se i hrvatsko pravosuđe i problem korupcije. Kako gledate na nejednaki tretman hrvatskih građana na tom području? Naime, u nekim slučajevima simboličnih krađa izriču se drastične kazne, dok neki osuđenici, boljeg imovinskog stanja, godinama izbjegavaju odlazak na odsluženje kazne. Kakav dojam to ostavlja?

Iako nemamo ovlasti na ovaj način istraživati korupciju odnosno postupati u slučajevima koje spominjete, ona je važna za davanje konteksta u brojnim područjima, posebno kad govorimo o stupnju (ne)povjerenja građana u institucije. Činjenica je da je upravo zbog tog problema percepcija pravosuđa među građanima jako loša, a prema Eurobarometru za 2020., i među najnižima u EU. Takva percepcija rezultat je ogorčenja i osjećaja nepravde koje građani imaju ili iz vlastitog iskustva, ali često i prateći sudske postupke putem medija. Kako bi se to promijenilo, potrebni su mnogi koraci za poboljšanje pravosudnog sustava, između ostalog i unaprjeđenje komunikacije prema javnosti. Na taj način povećala bi se transparentnost, pogotovo u predmetima koji imaju veliku pažnju u javnosti, a koji često zbog donesenih presuda narušavaju povjerenje u jednakost svih pred zakonom. To je posebno važno jer je upravo povjerenje građana u pravosuđe temeljni preduvjet funkcioniranja demokracije i pravne države.

Što bi još istaknuli kao problem hrvatskog društva, pogotovo sada nakon niza potresa u Zagrebu i na Banovini?

Potres odnosno potresi u Sisačko-moslavačkoj županiji dodatno su ogolili uistinu teško stanje u kojem se živi u mnogim ruralnim sredinama, na ovom području zasigurno – daleko od liječnika ili ljekarne, bankomata ili poslovnice banke, pošte. Problem je i osnovna infrastruktura – ceste, javni promet, čak i voda. To su sve bili problemi i prije potresa, a sada su došli novi i to brojni. Ljudi koji su teško živjeli i prije, sada su ostali bez svojih domova i realna je opasnost da će ako obnova bude predugo trajala još više ljudi iz tog kraja otići, pogotovo mladih. I od zagrebačkog potresa prošlo je više od godinu dana, a mnogi se još uvijek ne mogu vratiti u svoje domove, u velikoj mjeri ne znaju što učiniti i kako ostvariti svoja prava, suočavaju se s raznim komplikacijama i neizvjesnim postupcima obnove, a to, nažalost, dovodi do daljnjeg nepovjerenja u institucije i sustav. I što je najvažnije, ugrožava i krši njihova prava.

Što će još biti u fokusu Vašeg rada?

Živimo u vrlo izazovnim vremenima, tako da se svakog dana otvaraju nove teme i pojavljuju novi problemi koje muče građane. Teško je reći što će u određenom trenutku doći u fokus, to, prije svega, ovisi o okolnostima oko nas. No, sigurno da ću se, zajedno s kolegama iz Ureda koji su stručnjaci za pojedina područja, baviti suzbijanjem diskriminacije te zaštitom ljudskih prava svih građana. To je u konačnici i naš glavni cilj.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.