Tabak za Direktno: Švedski 'terenski pristup' vojnim zrakoplovima puno je bliži našem ratnom zrakoplovstvu od onoga kakav imaju velike zemlje

"Načelno, svaka zemlja radi borbene zrakoplove po svojim potrebama. Hrvatska trenutačno odlučuje između zrakoplova napravljenih za američke potrebe (F-16), za francuske potrebe (Rafale) i za švedske potrebe (Gripen). Prema tome, svi su oni prvenstveno rađeni prema sustavu ratnog zrakoplovstva koji će mu biti primarni korisnik. SAD je poseban slučaj, oni su velesila, a F-16 je čitavo vrijeme bio zamišljen kao njihova manja, pomoćna i jeftinija zrakoplovna opcija. Međutim, US Air force je ogromna organizacija koja ima gotovo neograničena sredstva. Možda je još i ozbiljnije ratno zrakoplovstvo Izraela, koji nudi rabljeni američki F-16 s nekim svojim dogradnjama.

Francuska nije supersila američkog kalibra, ali je ozbiljna i bogata nuklearna sila prve razine, a to se odražava i na njihovo ratno zrakoplovstvo. Jako puno su uložili u svoju vojnu tehniku, imaju praktički sve svoje, kao i Amerika. Od vlastitog nuklearnog programa do borbenih zrakoplova koji mogu nositi nuklearno naoružanje, koji mogu raditi s njihovog nuklearnog nosača aviona, jedinog takvog na svijetu koji nije američki...

S druge strane, Švedska je mala država i ne raspolaže takvim sredstvima kao druga dva igrača s početka priče. Ipak, uspjeli su razviti borbeni zrakoplov koji je prilagođen njihovom nacionalnom zrakoplovstvu, koje je po svojim gabaritima puno bliže onom hrvatskom. Sve te stvari utječu na konstrukciju i modeliranje zrakoplova u trenutku u kojem se tek kreće u njegovu izradu, ali i kasnije", rekao je Tabak.

Švedski 'terenski pristup' bliži hrvatskoj infrastrukturi

Tabak naglašava da bi se švedski Gripen vjerojatno bolje prilagodio uvjetima koje ima hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Iskustva Mađarske i Češke, koje Gripenima lete već 15 godina, ukazuju da je to avion koji puno leti, a ne košta previše kroz troškove pogona i infrastrukturu.

"Pri tome treba uzeti u obzir da je Švedska u samom osmišljavanju borbenog zrakoplova u početku razmišljala modularno, tako da može poslužiti u velikom vojnom sukobu gdje ona ne bi bila dio nekog bloka, izložena velesili Rusiji. U to doba Hladnog rata i Varšavskog ugovora, Švedska je računala da bi njihova infrastruktura već u prvom valu sukoba bila oštećena. To je značilo da bi njihov vojni zrakoplov morao biti radno sposoban i u grubim, gotovo priručnim uvjetima. To je situacija koja SAD-u i Francuskoj ne predstavlja značajan faktor.

Samim time, francuski i američki zrakoplovi koncipirani su tako da traže opsežniju infrastrukturu za normalan rad. Dapače, kada pogledamo F-16, pričamo tu i o dodatnom pogonu čitave letjelice za slučaj nužde, sustavu koji pogoni jedna kapsula kemijski jako agresivnog sredstva. Ako dođe do aktivacije tog pomoćnog pogona, cijeli zrakoplov treba dekontaminaciju. Zato svako mjesto s kojega polijeće F-16 mora imati u pripravnosti cijeli tim za nuklearno, biološko i kemijsko djelovanje. To je rijetki resurs, kojeg ostali avioni u našoj ponudi ne trebaju. To su samo  neke stvari zbog kojeg je taj švedski 'terenski pristup', s manje ljudi, manjom infrastrukturom i slično, bliži hrvatskim uvjetima u odnosu na velike zemlje", pojasnio je.

Po prvi put biramo kompletno novi borbeni zrakoplov

Stručnjak je za portal Direktno istaknuo da će ova nabava biti ogroman tehnološki skok za naše ratno zrakoplovstvo te da zato državni čelnici trebaju biti oprezni.

"Hrvatska je u situaciji da po prvi put bira kompletno novi borbeni zrakoplov. Tijekom ratnih vremena uspostavljanja Oružanih snaga RH nabavljeno je ono za što je bilo novca i prilike, tehnika koja je bila jako dobro poznata još iz jugoslavenskih vremena. Nabavljeni su zrakoplovi za koje je bilo ljudi, za koje se i u jugoslavensko doba pričalo da ih treba povući iz službe, ali koji su tu dobro poslužili svrsi. Ono što Hrvatska sad radi je ogroman skok naprijed u tehnologiji, mogućnostima, naoružanju... To je tolika promjena da je gotovo nužno očekivati da se za nju teško u potpunosti pripremiti unaprijed.

Tu će biti puno novih, a možda i neočekivanih stvari, jer mi nemamo iskustva s tako radikalnom modernizacijom. Svi zrakoplovi o kojima se priča su nekoliko generacija ispred onoga što imamo i treba biti oprezan", dodao je stručnjak.

Opasno je kad oduševljenje novim sposobnostima dovede do kupovine predimenzionirane i previše kompleksne opreme

Tabak poziva na oprez zbog situacije koju je s nabavom borbenih zrakoplova imala Austrija.

"To mi je u razgovoru spomenuo i načelnik Oružanih snaga Republike Austrije, države koja se prije koju godinu odlučila za Eurofightere. Oni su ustanovili da ne uspijevaju održati te zrakoplove u redovnom pogonu i da ne uspijevaju iskoristiti većinu njihovih resursa bez periodičnih, a radikalnih ulaganja. Dakle, opasno je kad oduševljenje novim sposobnostima dovede do kupovine predimenzionirane i previše kompleksne opreme.

Borbeni zrakoplovi poput francuskog Rafalea, dvomotornog lovca velikih sposobnosti i s nizom prednosti... To su komplicirani strojevi, a na sve to su još i rabljeni. S jedne strane, to znači da im je ograničen životni vijek. S druge strane, u punoj su uporabi francuskog zrakoplovstva, što je definitivni plus jer se možemo djelomično osloniti na savezničku pomoć. Međutim, redovito korištenje tog zrakoplova bio bi jako velik posao.

Američki US Air Force koristi F-16, ali ne toliko novi kao onaj koji se nudi Hrvatskoj. To bi isto bila jedna hrabra odluka koja preferira neeuropsku opciju. Međutim, bar je američka opcija u okvirima NATO-a, za razliku od izraelske ponude za koju smo se prošli put odlučili iz meni ne baš potpuno jasnih razloga.

U situaciji kada Europa razmišlja o samostalnijem pristupu obrani, ne vidimo da se to jasno odrazilo na hrvatski natječaj. Odluke o kojima pričamo vrlo se često svedu na nabrajanje prednosti iz trgovačkih kataloga, a manje se priča o dugoročnoj održivosti - o sposobnostima našeg ratnog zrakoplovstva da na srednji i dugi rok aktivno koristi sve te letjelice, a da iz njih izvuče maksimum koji oni mogu dati", naglasio je Tabak.

Gripen je jedini koji može ravnomjerno birati između europskog, američkog i izraelskog naoružanja

Kao jednu od glavnih prednosti Gripena, Tabak ističe činjenicu da letjelica može birati između različitih setova naoružanja

"Gripen je letjelica koja, kao i sve ostale, ima prednosti i mana, ali za naše ograničene potrebe te njegove mane nisu presudne. Hrvatska svoj mali broj zrakoplova prvenstveno ipak nabavlja za čuvanje svog zračnog prostora. Borbene aktivnosti za djelovanje na kopnene ciljeve na tom su zrakoplovu itekako moguće, koristeći lepezu modernog naoružanja koja nije ista kao i kod ostalih. Dapače, Gripen je jedini koji može ravnomjerno birati između europskog, američkog i izraelskog seta naoružanja. Ostali to ne mogu i jako su se čvrsto pozicionirali po pitanju naoružanja.

Ta modularnost i prilagođenost djelovanju u grubljem sustavu, a ipak posjedovanje mogućnosti nadogradnji pomoću prenošenja sustava iz novijih Gripena... Sve je to nešto zbog čega se Šveđani nemaju čega sramiti. Mislim da je njihova ponuda jako ozbiljna jer Hrvatska ne nabavlja samo zrakoplov, već unaprjeđuje cijeli sustav zrakoplovstva. Ne treba gledati samo političku stranu onoga što ljudi zovu 'strateškim partnerstvom'. Nama susjedna Mađarska koristi Gripen na svakodnevnoj bazi, a Hrvatska ima ugovor s Mađarskom o zajedničkim aktivnostima u vojnom zrakoplovstvu.  To je jako zanimljivo jer, ako postoji kompatibilnost u letjelicama, to otvara neke dodatne tehničke sposobnosti.

Također, treba spomenuti i da je Gripen nedavno dobio opciju novog radara, što je u zadnje vrijeme bila ograničavajuća okolnost. Razvoj tog radara nije slučajan, on je razvijen za korištenje punih mogućnosti novog protuzračnog projektila Meteor, koji je nedvojbeno najnapredniji projektil na razini zrak-zrak", istaknuo je Tabak.

Gripen je specijaliziran za borbu s ruskim zrakoplovima

Susjedna Srbija raspolaže s nešto novijim MiG 29 od naših aktualnih MiG 21. Tabak je usporedio ponuđene avione s njima te pojasnio možemo li se Gripenima suprotstaviti MiG-ovima u eventualnom sukobu sa Srbijom.

"Avioni koji su ponuđeni Hrvatskoj radikalno su noviji od MiG-ova 29, koji su zapravo one prve proizvodne varijante, bilo iz kvote koje je Jugoslavija nabavila prije rata ili iz ruske donacije gdje su također donirane prve verzije koje Ruska Federacija povlači iz svojih oružanih snaga. Umjesto da ih samo nadograđuju, bio je dogovor da ih doniraju Srbiji, a onda će Srbija i za preostale jugoslavenske i ove donirane zajedno platiti nadogradnju na neku razinu", objasnio je Tabak.

"On je konstruiran da bi se dnevno na Baltiku susretao s MiG-ovima i Suhojima, dakle, Gripen je od svog početka, posebice po svojem elektroničkom ratovanju specijaliziran za Ruse", istaknuo je stručnjak.

Hrvatska je mogla postupiti jasnije i otvorenije

Stručnjak ističe da se ovoj važnoj nabavi moglo pristupiti i na transparentniji način.

"Naravno, tu opet dolazimo do hrvatskog natječaja koji je zadan mimo javnosti pa je teško reći kako njegove uvjete zadovoljava Rafale, ali ne zadovoljava niti jedan od američkih dvomotornih zrakoplova, a Amerikanci imaju finu ponudu na tu temu. S druge strane, rabljeni i novi jednomotorci kao da jednako zadovoljavaju uvjete. To je jako komplicirana priča...

Hrvatska je propustila objaviti čitav niz preduvjeta za koje se inače u inozemstvu kod takvih natječaja zna unaprijed. Hrvatska nije provela niti vlastita testiranja usporednih sposobnosti, što nije rijetkost jer upravo u Švicarskoj i Finskoj gledamo kako se provode takvi postupci. Puno je tu stvari gdje je Hrvatska mogla postupiti jasnije i otvorenije, čime bi pokazala ozbiljnost i posvećenost ovom poslu. Na političkoj je razini ova nabava bila jako isticana, ali je u praksi dosta toga ostalo nedorečeno. Otvoreno je pitanje ujedno i koliko se ozbiljno ide u tu nabavu i koliko će se ona moći oduprijeti proračunskim pritiscima koje je stvorila pandemija korona virusa", zaključio je Tabak.