Sunić: Morales je kao i Tito uživao veliku popularnost među običnim pukom; da je potonji uspio u ekonomskom smislu nitko ne bi pitao za Bleiburg

Podsjetimo, poslije četrnaestogodišnje vladavine Morales je objavio da se povlači s položaja predsjednika Bolivije nakon što se suočio s uličnim prosvjedima i nasiljem, pritiscima iz inozemstva i nakon što je izgubio podršku u vojsci i policiji. Upravo su iz bolivijske vojske zatražili njegovu ostavku.

Morales je postao ikona ljevice i uživao je naklonost ne samo komunističkih tvrdolinijaša iz jedne Kube ili Venezuele nego i lijevih populista sa Zapada. Javno je optuživao Ameriku za imperijalizam, a u svojoj se zemlji obrušio na bogate zemljoposjednike, ustvrdivši kako je kapitalizam najveći neprijatelj čovječanstva, dok mu je najveći uzor bio kubanski vođa Fidel Castro.

Lijevi populist

Prof. Sunić je rekao kako je Morales prije svega bio lijevi populist, istaknuvši pri tom da kada se govori o populistima onda ih se redovito stavlja u desni spektar, odnosno svrstava u radikalnu desnicu i veže uz političare kao što su talijanski ministar vanjskih poslova Matteo Salvini, mađarski premijer Viktor Orban ili američki predsjednik Donald Trump.

"Morales potvrđuje da populizam nije rijedak ni na ljevici, a među lijeve populiste svakako bih ubrojio i španjolskog socijalističkog premijera Pedra Sáncheza, bivšeg grčkog premijera Aleksisa Ciprasa...", nabraja taj profesor političkih znanosti koji je predavao na više američkih sveučilišta te na Hrvatskim studijima u Zagrebu.

"Molars je bio čovjek iz naroda; on je predstavljao, htjeli mi to ili ne, autohtono bolivijsko stanovništvo koje je indijanskog podrijetla i godinama je uživao veliku popularnost, iako je činjenica da njegov socijalistički projekt na kraju nije uspio", napominje.

Ističe kako je bolivijski vođa za vrijeme svoje vladavine došao u sukob s visokim financijskim svjetskim krugovima iz Amerike i Europske unije kojima je i danas u interesu imati jeftinu radnu snagu iz Latinske Amerike stoga je bio 'trn u oku' liberalnim političkim krugovima na Zapadu.

Gnjavator za financijske plutokratske krugove

"On je tim financijskim plutokratskim krugovima bio veliki gnjavator i moram priznati da sam se s njim u nekim dijelovima i slagao, jer koliko god sam protivnik komunizma, protiv sam i 'turbo' liberalizma koji upropaštava cijelu Latinsku Ameriku. Morales zasigurno nije bio omiljen u internacionalnim bankarskim krugovima, posebice ne u SAD-u i među njegovim financijašima koji su izrazito moćni u tom dijelu svijeta. Sigurno je da su strane sile i agencije podrivale njegovu vladu i imale udjela u njegovu padu", navodi.

Komentiravši činjenicu da je dobio azil u Meksiku, Sunić navodi da je ta zemlja uvijek vukla na 'lijevo' i davala azile lijevim političarima i intelektualcima. Podsjeća i na zanimljivost kako su svojevremeno dali azil i Staljinovu oponentu i jednom od vođa komunističke revolucije u Rusiji Lavu Trockom i to nakon što su ga sve europske zemlje odbile.

"Važno je i znati da su sve političke klase u Latinskoj Americi europskog podrijetla osim Moralesa koji je bio iznimka, jer je bio indijanskog podrijetla, na što je bio ponosan", otkriva. 

Psihologija mase

Iako je Morales tijekom vladavine pokazivao diktatorske osobine te se odlučio na odlazak tek nakon što je izgubio potporu u policiji i vojsci, Sunić ističe kako bi ipak dao naglasak na njegovoj ogromnoj popularnosti jer se "ljudi varaju ako misle da su diktature u opreci s 'bilom' naroda".

"Iako sam uvjereni antititoist i moja je obitelj prošla kroz njegove zatvore i bila žrtva komunističkih progona, ne mogu poreći da je, bez obzira kakav bio razbojnik, Josip Broz Tito uživao veliku potporu u znatnom dijelu tadašnjeg stanovništva Jugoslavije. Naime, ljudi često vole diktatore, vole jake ličnosti koje će ih voditi i stoga psihologiju mase ne treba podcjenjivati", navodi taj politički emigrant koji je i doktorirao na tu temu.

"Stoga je razumljiva podrška koju je Morales uživao među narodom, kao što ju je imao i Tito među znatnim brojem neškolovanih, neobrazovanih ljudi, među običnim pukom kojima je bio psihološka sigurnost i garancija da će na kraju mjeseca dobiti svoj dohodak", obrazlaže.

Pitanje sloboda nisu mučile radnika iz Žepča ili Zagreba

"Sloboda misli i govora, i svi ti moralni problemi i dileme zasigurno nisu mučili nekog radnika iz Žepča ili Zagreba, to je bila briga intelektualnih krugova", rezimira taj profesor političkih znanosti koji je uvjeren da bi u slučaju da je Tito uspio u ekonomskom smislu s tim jugoslavenskim 'čudom' da bi danas vrlo malo ljudi znalo i zanimalo se za njegove zločine, progone, tragediju Bleiburga i činjenicu da smo izgubili gotovo cijeli srednji stalež 1945. godine.

"Većina ljudi ipak prije svega voli dobar život i zabavu i to vam je tako svugdje, bez iznimke. Ako im to osigurate, sve vam je oprošteno", podsjeća Sunić na dobro prokušanu metodu s 'kruhom i igrama' s kojom su mnogi vladari kroz povijest, a i danas to rade, osiguravali podršku stanovništva.