Posljednji dani Vukovar- 18.11.1991

Dani uoči konačnog pada Vukovara su bili obilježeni sve većim napredovanjem srpskih vojnika, pokušajem jačanje obrane, odlaskom zapovjedništva iz grada te pokušajem pregovora sa srpskim vojnim i političkim rukovodstvom 17. i 18. studenoga povjerenik hrvatske Vlade Marin Vidić Bili zatražio je razgovor s pukovnikom Mrkšićem koji je tada vodio proletersku mehaniziranu brigadu. Ujutro 18. studenoga počeli su pregovori o predaji, koji su završeni u 13 sati, nakon čega se predala obrana Mitnice. Prema  podacima JNA, predalo se 3000-4000 civila i branitelja.

Uoči samog pada, pojedine skupine pripadnika obrane Vukovara su uspjele proći kroz pro­tivnički raspored i nastavile su s dolaskom noću 17. i 18. studenog. Nakon odlaska zapovjednika obrane, u Vukovaru su i dalje vođene borbe, a tko ih je vodio nije bilo poznato zapovjedništvima Hrvatske vojske iz Vinkovaca i Osijeka. U Borovom Naselju, 18. studenog 1991. godine, još se branio "Crni put“"koji vodi do alatnice kombinata Borovo. ali već 19. studenog se JNA probila do hangara Borova iz kojeg je izvukla tisuće civila koji su bili smješteni u podrumu i ranjenika koji se zadnjih dana nisu mogli odvoziti u vukovarsku bolnicu jer je komunikacija bila prekinuta. Grupe branitelja su te noći pokušale proboj, a neke su se borile i dalje i predale tek 20. studenog 1991. godine. Tada je prestao svaki organizirani otpor grada Vukovara i Borovog Naselja.

Najveći dio Vukovara je pao 18. studenog 1991. godine i tada je počela njegova krvava kalvarija. Kada su Šljivančaninovi krvnici iz JNA ušli u vukovarsku bolnicu, počeli su odvoditi ranjenike i medicinsko osoblje na smaknuće kod već iskopane masovne grobnice na Ovčari. Strani snimatelji su snimili slavlje srpskih dobrovoljaca kako pjevaju : "Druže Slobo, pošalji salate, biće mesa, klaćemo Hrvate!" što je šokiralo svijet.  Hrvatsku i svjetsku javnost šokirale su i druge snimke potpuno porušenog Vukovara, srpskih dobrovoljaca uz koje idu kradljivci, iživljavanja, pijanstva, bahati i okrutni nastup JNA oficira na čelu sa Šljivančaninom. Nakon okupacije 800 ljudi je nestalo, a deseci tisuća su protjerani, pa u Vukovaru više nije bilo života, ali su ubojice abolirane i stimulirane mirovinama i obnovom kuća i stanova.

Tog dana kada je obrana Vukovara doživjela krah i kad je grad Vukovar pao, to zapravo i nije bio poraz, već agresorova Pirova pobjeda, budući da se radilo o posve neravnopravnoj borbi, u kojoj je agresor imao mnogo veće gubitke, kako u ljudstvu, tako i u ratnoj tehnici. Ona je agresora koštala velikih žrtava i tako duboko demoralizirala tenkiste JNA, da je izazvala njihovo masovno dezertiranje i faktički zaustavila srpske tenkovske kolone, dajući vremena da Hrvatska ustroji svoje oružane snage i dobije međunarodnu potporu za svoju neovisnost. Zbog toga je plan JNA o "sedmodnevnom razbijanju Hrvatske" napušten. JNA je angažirala 11 brigada operativne vojske, od čega sedam mehaniziranih i dvije oklopne, uz postrojbe teritorijalne obrane Srbije i pobunjenih hrvatskih Srba što dovoljno govori o razmjerima njihovog istinskog poraza.