Stručnjakinja pojasnila utjecaj pretilosti na mentalno zdravlje djece: 'To je dvosmjeran odnos'

Ugledni časopis The Lancet nedavno je objavio istraživanje u kojem su iznijeli alarmantne rezultate koji ukazuju na porast pretilost općenito, ali i među djecom. Nova velika studija provedena je na 222 milijuna ispitanika u 190 zemalja, a između ostalog pokazala je kako je u posljednjih 30 godina, točnije od 1992. do 2022. godine, stopa pretilosti među djecom i adolescentima porasla čak četiri puta, dok su se kod odraslih više nego udvostručile.

Tako je 2022. godine u Hrvatsko bilo pretilo 28,3 posto žena, što predstavlja povećanje od 14,9 posto u usporedbi s podacima od 1990. godine. Još više zabrinjava podatak da je kod muškaraca udio pretilih 2022. bio 34,8 posto, što predstavlja porast od 24,1 posto u posljednjih 30 godina, a sličan zabrinjavajući obrazac vidi se i kod djece i adolescenata u Hrvatskoj.

U 2022. bilo je 7,2 posto pretilih djevojčica, što je povećanje za 3,9 posto u zadnjih 30 godina te 11,3 posto dječaka, što je porast za 6,3 posto od 1990. Podaci pokazuju da je po udjelu pretilih među odraslima u središnjoj Europi Hrvatska na trećem mjestu iza Rumunjske i Mađarske, a kada se gleda udio djece, situacija je tek nešto malo bolja pa smo se tako našli na osmom mjestu. No, među njima se bilježi zabrinjavajući porast.

FOTO: Unsplash (Ilustracija)

Začarani krug

Često smo mogli čuti i pročitati o fizičkim posljedicama koje uzrokuje pretilost kod djece i odraslih, no kakvu emocionalnu i psihološku štetu uzrokuje pretilost objasnila nam je psihologinja i psihoterapeutkinja, Mia Roje Đapić koja je rekla kako je odnos pretilosti i mentalnog dvosmjeran. Istaknula je kako je moguće da dijete koje je po nečemu drugačije, recimo po tjelesnoj težini, doživljava neprihvaćanje vršnjaka.

"To može biti ruganje, odbacivanje ili nešto slično, stoga dijete, u nedostatku drugih kapaciteta suočavanja i podrške, može posezati za hranom kao utjehom, što vodi daljnjem povećanju tjelesne težine i tako se stvara začarani krug", započela je stručnjakinja koja je dodala kako iako često djeci i mladima govorimo kako izgled nije bitan, društvo u cjelini stalno šalje suprotne poruke pa će se tako u javnom prostoru, ali i doma, često čuti da je netko ružan, previše mršav, debeo, da mora srediti liniju do ljeta...

Istaknula je kako je adolescentima i bez tog pritiska izvana svojstvena zaokupljenost izgledom i time hoće li ih vršnjaci prihvatiti i hoće li biti percipirani poželjnima. "Često se usmjeravaju i na najmanje nedostatke u vlastitom izgledu, osjećajući da svi vide baš taj detalj poput prištića ili nesavršene frizure. Naravno, kad se radi o objektivnom višku kilograma, to je nemoguće prikriti te ostavlja doživljaj ranjivosti i izloženosti. Adolescentima zato nije podržavajuće čuti da izgled nije bitan jer njima je bitan", objasnila nam je Roje Đapić.

Djeca uče ono što vide, a ne ono što im se kaže

Dodala je kako ipak pomaže čuti da nije jedini bitan ni najbitniji. "Čini mi se da se premalo usmjeravamo na zdravlje, koje nije samo otići doktoru po antibiotik. Zdravlje je blagostanje, stil života. Prije svega važno je provjeriti je li sa somatske strane sve u redu i potom se na razini obitelji posvetiti promociji zdravlja. Ako su i roditelji stalno na kauču pred malim ekranima, jedu brzu hranu pa gladuju pred ljetovanje, ne bave se tjelovježbom - kako od djece očekivati drugačije?", upitala je.

Rekla je kako djeca uglavnom uče ono što vide, a ne ono što im se kaže, a zatim je objasnila kako su zajednička kupovina, priprema obroka i svjesno jedenje uz razgovor umjesto TV postali rijetkost te je dodala da su zajednički slobodni dani u prirodi, na planinarenju ili na plaži za ukupno zdravlje efikasniji od treninga na koji ćemo upisati dijete pa ga nagovarati da ne odustane. "Uz razvoj zdravih navika i životnog stila, koji dopušta povremene slatkiše, razvijamo zdrave buduće odrasle osobe, što je važnije od samog BMI-a", kazala je.

Također je istaknula da su usamljenost, otuđenje jednih od drugih i zakopavanje emocija recept za brojne probleme, pa tako i pretilost, koji je vrlo složena i raširena bolest. Pretilost dakle sama po sebi ne uzrokuje mentalne poremećaje, ali je odnos s hranom, pa tako i tjelesnim aspektom identiteta, u neraskidivoj vezi s ukupnim razvojem ličnosti, zdravljem i budućnosti svakog pojedinca.

FOTO: Unsplash (Ilustracija)

'U našoj kulturi hrana se miješa s ljubavlju'

Za kraj je poručila da se u našoj kulturi hrana miješa s ljubavlju. "Od bake nedjeljom ne odlazimo dok hlače nisu pred pucanjem. Kad djeca odlaze na studij, roditelji teško kažu da će im nedostajati, ali spremno spakiraju tri frižidera hrane koja se neće imati gdje smjestiti. Kada je beba nervozna, gurne joj se keksić da se zabavi i prestane plakati", započela je.

Samit supružnika europskih čelnika u Zagrebu: Pretilost nije estetski problem nego bolest

"Dijete tek kad pojede sve s tanjura, iako nije gladno, može dobiti malo slatkiša kao pohvalu. Nagrađujemo se hamburgerima, slavimo uz torte, tješimo se sladoledima. Goste nudimo do iznemoglosti. Spremamo fine čokolade za njih pa im time ukažemo čast. Stvoreni su svi preduvjeti za umjetnu fuziju emocija i hrane od koje ne možemo potpuno pobjeći, ali možemo je osvijestiti i procijeniti što činimo iz navike, a što jer stvarno tako želimo i svjesno biramo", zaključila je psihologinja i psihoterapeutkinja.