Strmota: Teško ćemo se oporaviti, naročito ako se pod hitno ne počnemo ozbiljno baviti politikom, s kojom nepovratno kasnimo

Spomenuto reprezentativno istraživanje na 1200 hrvatskih iseljenika u Njemačkoj proveo je dr. Tado Jurić s Odsjeka za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. On je u emisiji na pitanje ‘Gubimo li Hrvatsku?’ odgovorio da, zasada, još ne gubimo Hrvatsku, ali gubimo Hrvate: "Pogledajte kako je Srbija izgubila Kosovo. To je dio istog procesa u kojem se prvo prazne Hrvati u Bosni i Hercegovini koji su popunjavali Hrvatsku, a onda se umanjuje vitalnost hrvatskog naroda u Hrvatskoj, a svi procesi poslije toga su već strateški isplanirani".

U emisiji je gostovao i dr. Marin Strmota s Katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu: On je naglasio da ima više demografskih procesa koji čine štetu našem narodu i našoj državi. "Ovaj posljednji val iseljavanja je jedan od težih udaraca koje smo zadobili, a uz već dugo prisutne negativne procese i veći broj umrlih nego rođenih, svakako ćemo se jako teško oporaviti kao država, naročito ako se pod hitno ne počnemo ozbiljno baviti politikom, s kojom možda i nepovratno kasnimo, prema tim procesima".

Više je čimbenika koji dovode do iseljavanja, ali ima i vanjskih faktora, nastavlja dr. Jurić i dodaje da je veliki dio iseljavanja socijalno proizveden, posebno pod utjecajem medija te upozorava: "Znamo da su velika pokretanja ljudi i stanovništva uvijek planirana i upravljana. Ako vam u tri-četiri godine iseli sedam posto stanovništva, to nije nešto što se događa slučajno!"

Dr. Marin Strmota je zaključio da su investiranje u ljude i populacijska politika jako važne. Međutim, zaključio je da samo izvršna vlast može preokrenuti trendove, a trenutno je to teško izvedivo s obzirom na nered u državnoj upravi, neusklađenost više politika, nepovezanost s proračunom i nedostatak strateških ciljeva.

U emisiju se telefonom uključio i posebni savjetnik za demografiju predsjednice RH prof. dr. Anđelko Akrap i predložio niz mjera, poput izrade projekcije kretanja broja stanovništva za pedeset ili šezdeset godina unaprijed. Nakon toga je spomenuo primjenu posebnih i hitnih postupaka, ali i niz međusobno usklađenih mjera, kako se ne bi poništavale. S obzirom da je omjer zaposlenih i umirovljenika izrazito nepovoljan, kako je rekao, jedino povećanje broja živorođene djece može, ali tek u višedesetljetnom ciklusu, dovesti do poboljšanja stanja.