Štrbac objavio imena navodnih žrtava Oluje: U isto vrijeme veliča majora koji je ubio 11 Zengi

Kako navodi Veritas, među identificiranima na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu nalaze se trojica muškaraca i dvije žene, od kojih je, tvrde, četvero ubijeno za vrijeme Oluje, a jedna 1991. godine.  Podsjetimo, u četvrtak je Ministarstvo hrvatskih branitelja objavilo kako su na Medicinskom fakultetu u Zagrebu identificirani posmrtni ostaci pet osoba nestalih i smrtno stradalih osoba u Domovinskom ratu, čiji je identitet utvrđen metodom analize DNA.

Posmrtni ostaci identificiranih osoba ekshumirani su ranijih godina na području Sisačko-moslavačke županije (2), Ličko-senjske županije (2) i Zadarske županije (1), a riječ je o hrvatskim državljanima čije obitelji žive u Republici Srbiji i Bosni i Hercegovini. Srpska Komisija za nestala lica također je objavila "svoje" podatke te navela da se radi o četiri osobe srpske nacionalnosti. Isto tako srpska Komisija nije navela dodatne dokaze da su stradali zaista ubijeni za vrijeme VRO-a Oluja.  Međutim, nakon što su se o svemu oglasila i nadležna hrvatska i srpska tijela, Veritas je, navodeći da "svaka žrtva, bez obzira kojoj je strani pripadala, mora imati ime koje se mora javno objaviti", navela identitete osoba čiji su posmrtni ostaci pronađeni. 

Prema njima identificirani su Bude Biga (82) rođen u Donjem Babinom Potoku kod Korenice, gdje je i živio. Kako navode, Bude je bio slabovidan, gotovo slijep. "U kolovozu 1995., za vrijeme hrvatske akcije Oluja, ostao je kod svoje kuće gdje je i ubijen. Njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani s pravoslavnog groblja u Vodoteču u listopadu 2018. godine", navodi Veritas. Identificirana je i Ljubica Basara (74), rođena u Svinici kod Vojnića, gdje je i živjela. "Ljubica je za vrijeme akcije Oluja krenula sa svojom obitelji na traktorskoj prikolici u izbjeglištvo. Na putu Vanići – Glina Hrvatska vojska je napala kolonu nakon čega su se svi s traktora razbježali, osim Ljubice koja je u tom napadu ubijena i čije tijelo je ostalo na traktorskoj prikolici. Njeni posmrtni ostaci ekshumirani su s groblja Sveti Nikola u Petrinji u toku lipnju 2007. godine", navodi organizacija koju vodi Savo Štrbac.

FOTO: Ministarstvo hrvatskih branitelja 

Navode još tri imena

Dodaju da je pronađena  i Zagorka Vujnović (65) rođena u Veljunu kod Slunja, živjela u Klupicama kod Vojnića. "Zagorka je za vrijeme akcije Oluja krenula sa svojom obitelji u izbjeglištvo i na području Rujevca Hrvatska vojska je napala kolonu, od tada joj se gubi svaki trag. S njom u koloni je bio i njen sin Dušan koji je tom prilikom zarobljen i odveden u zatvor Sisak, odakle je aboliran 31. prosinca 1995. godine. Njeni posmrtni ostaci ekshumirani su s pravoslavnog groblja Gornje Selište u toku prosinac 2015. godine".

Među identificiranima je, prema navodima Veritasa, i Jovo Momčilović (54) rođen u Kršu kod Gospića, a živio u Ličkom Osiku. "Jovo je za vrijeme akcije Oluja nestao prilikom povlačenja na području Ličkog Osika. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su s groblja u Zadru u tijeku prosinca 2016." Posljednja navodan žrtva koju navodi Veritas je Petar Lazić jedini koji, kako oni navode, nije stradao u Oluji.

"Rođen je u Skipovcu Donjem kod Doboja, a živio je u Zagrebu. Radio je kao vozač u Industrogradnji, OUR Niskogradnja iz Zagreba na terenu u Gospiću. U listopadu 1991. godine pripadnici Hrvatske vojske odveli su ga iz kuće u kojoj je boravio. Njegovo tijelo je, zajedno sa pougljenim tijelima još 23 ubijena Srbina, pronađeno u Perušiću kraj Gospića, i kao NN pokopano na Debelom Brdu kod Korenice", navodi Štrbac.

FOTO: Screenshot

11 vojnika

Svatko će se složiti s tvrdnjama Štrbca i Veritasa da se svaka žrtva, bez obzira kojoj je strani pripadala, mora imati ime koje se mora javno objaviti. Međutim, problem je kada se u isto vrijeme veliča agresor i poziva "na priznavanje žrtava". Ista organizacija je u seriji tekstova tako u nedjelju besramno veličala čin majora JNA Milana Tepića. Tepić je, podsjetimo, 29. rujna 1991. ne želeći hrvatskoj vojsci prepustiti vojarnu u Bjelovaru, digao u zrak skladište oružja pri čemu je poginuo zajedno s jedanaest branitelja. Tim samoubilački potez  29. rujna 1991. sa sobom u smrt odveo je hrvatske branitelje Vladimira Makar, Sinišu Paunović, Dražena Pervana, Ivana Cvrtila, Eduarda Kukala, Stevu Legčević, Nikolu Petrić, Maria Šimić, Ivana Trogrlić, Marka Tukerić i Milana Vuković.

Njihova imena Veritas nije naveo već ih oslovljava kao "11 vojnika". Tepićevo ime danas nose ulice u gradovima širom Srbije i Republike Srpske, a u njegovu čast Vojska Republike Srpske je ustanovila poseban Orden za zasluge u ratu. Vlada Republike Srbije 2017. podigla mu je i spomenik.  O Tepiću u nedjelju Veritas piše ovako:  "Predsjedništvo SFRJ je 19. studenog 1991. godine majora Milana Tepića, rodom iz Komlenca kod Kozarske Dubice, proglasilo narodnim herojem, posljednjim i jedinim u ratu devedesetih godina prošlog stoljeća". Veritas također prenosi tekst srpske Politike uoči obljetnice smrti Tepića koja ovako opisuje stanje u Bjelovaru u rujnu 1991.

Stravično otkriće u ozloglašenom mjestu: Pronađeni posmrtni ostaci u četničkom uporištu

"Situacija je bila kritična mjesecima, od momenta napada hrvatskih paravojnih snaga. Vojne objekte pod opsadom držala su lica dobro naoružana i obučena, zamaskirana tako da se ne mogu prepoznati, pripadnici tzv. Zbora narodne garde". Potpuno je netočna tvrdnja da su Zenge bile paravojna snaga koju se i u jednom kontekstu može uspoređivati s primjerice Četnicima. Podsjetimo, Zbor narodne garde bila je hrvatska vojna formacija pod zapovjedništvom hrvatskog Ministarstva obrane koja je djelovala između svibnja i listopada 1991. godine. Bio je to začetak formiranja Oružanih snaga Republike Hrvatske. Istaknimo, kako je Veritas prenio više tekstova koji veličaju "herojski čin" Tepića, a objavili su i vlastito priopćenje tim povodom. Povodom u kojem je smrtno, na najbrutalniji način, poginulo 11 hrvatskih branitelja.