Strani radnici morat će znati hrvatski jezik? 'To može predstavljati dodatnu prepreku'

Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova (MUP), samo od početka ove godine pa do kraja rujna, u Hrvatskoj je izdano više od 136 tisuća dozvola za rad. Najveći broj tih radnika zaposleno je u sektorima kao što su turizam i ugostiteljstvo, graditeljstvo, industrija, promet i veze te trgovina.

Radnici iz susjedstva i dalje predvode ovu listu pa je tako najviše onih iz susjedne BiH (25.763), a brojni radnici dolaze i iz Srbije (20.831). No, sve je veći broj i radnika koji dolaze iz dalekih zemalja, pa je tako ove godine izdano gotovo 25 tisuća radnih dozvola državljanima Nepala, gotovo 13 tisuća državljanima Filipina te oko 12 tisuća državljanima Indije.

Portal Direktno upitao je Hrvatsku udrugu poslodavca (HUP) o najavljenim izmjenama Zakona o strancima te kako gledaju na obvezu učenja hrvatskog jezika. HUP je član Radne skupine za izmjene i dopune Zakona o strancima zajedno s širokim brojem državnih institucija i sa sindikatima, a dosad su održana tri radna sastanka.

FOTO: Duje Klaric / CROPIX

'Učenje jezika doprinosi boljoj integraciji'

"Učenje hrvatskog jezika svakako doprinosi boljoj integraciji stranih radnika u društvo i radno okruženje. Dio naših članova već sada, bez zakonske obveze, provodi učenje hrvatskog jezika za strane radnike – od seminara i online tečajeva do audio materijala i skripti prilagođenih radnom kontekstu. Materijali, u pravilu, sadrže gradivo koje bi trebalo pomoći stranim radnicima pri snalaženju u svakodnevnim situacijama u Hrvatskoj te poseban prilagođeni materijal za radno okruženje. Materijali se često dostavljaju radnicima i prije dolaska u Hrvatsku, s obzirom na dugotrajnost postupka ishođenja dozvola, koji može trajati i do deset mjeseci", rekli su nam iz HUP.

Ipak, ukazuju i na to da ovakva obveza može dodatno otežati zapošljavanje stranih radnika. "Učenje jezika posebno je važno za radna mjesta s izravnim kontaktom s građanima (npr. trgovci, vozači autobusa), no uvođenje opće obveze za sve strane radnike, bez obzira na sektor i vrstu posla, može predstavljati dodatnu prepreku pri zapošljavanju, osobito u zanimanjima gdje je komunikacija ograničena na interne procese (npr. skladištari, pomoćni radnici)."

U HUP-u također naglašavaju potrebu za predviđanjem iznimki za radnike iz okolnih država kao što su BiH, Srbija i Crna Gora, budući da radnici iz spomenutih zemalja već poznaju jezik. S obzirom na činjenicu da su među stranim radnicima i dalje najbrojniji oni iz susjedstva, u HUP-u smatraju da bi bilo neučinkovito od njih zahtijevati formalno dokazivanje znanja hrvatskog jezika. Osim toga, ukazuju i na to da treba priznati i neformalno učenje kao valjanog oblika ispunjavanja obveze.

FOTO: Duje Klaric / CROPIX

'Priznavanje neformalnog učenja je bitno'

"Mnogi radnici usvajaju jezik kroz svakodnevnu komunikaciju na radnom mjestu, u zajednici ili kroz neformalne tečajeve, što može biti jednako učinkovito kao i formalno obrazovanje. Priznavanje neformalnog učenja je pogotovo bitno jer postoji zabrinutost oko toga postoji li dovoljan broj institucija koje pružaju uslugu učenja hrvatskog jezika", poručuju iz HUP-a te predlažu sektorski i funkcionalno prilagođen pristup, uz fleksibilne modele provjere jezične integracije, kako bi se izbjeglo nepotrebno administrativno opterećenje te vremenski i financijskih troškovi koji su povezani s učenjem jezika, a model provjere jezične integracije bi se, smatraju u HUP-u, trebao temeljiti na funkcionalnom znanju, a ne isključivo na formalnim certifikatima.

Istovremeno, ne smatraju da bi poznavanje hrvatskog jezika trebao biti uvjet za dobivanje dozvole za rad. "Prema najavljenim izmjenama Zakona o strancima, obveza učenja osnovnog znanja hrvatskoj jezika trebala bi vrijediti kao uvjet za produljenje dozvole za boravak i rad, odnosno nakon što strani radnik boravi u Hrvatskoj godinu dana. Smatramo da je to prikladnije rješenje i da bi poznavanje hrvatskoj jezika kao uvjet za dobivanje dozvole za boravak i rad donijelo znatna ograničenja te onemogućilo poslodavcima zapošljavanje potrebnih radnika pogotovo na deficitarnim radnim mjestima."

FOTO: Ranko Suvar / CROPIX

Vaučeri HZZ-a

Jedno od pitanja koje se također otvorilo jest i tko bi trebao snositi trošak učenja jezika - država, radnici ili poslodavci. Iz HUP-a naglašavaju da među mjerama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), već sada postoje vaučeri za učenje hrvatskog jezika gdje troškove djelomično pokrivaju poslodavci, ovisno o njihovoj veličini.

Jurčić upozorio na plan koji bi dio Hrvata mogao baciti na koljena: 'Hrvatska to nažalost nema'

"No, glavni razlog niske razine korištenja vaučera je to što strani radnik mora imati boravak od barem jedne godine u Hrvatskoj za korištenje vaučera. Stoga, potrebno je smanjiti taj uvjet s jedne godine boravka na tri mjeseca kako bi se omogućio raniji početak učenja jezika i bolja integracija. Pored samog troška tečaja i ispita najčešće poslodavci trebaju i vremenski i logistički organizirati održavanje tečaja i/ili prijevoz stranih radnika koji pohađaju tečaj, pri čemu cijena tečaja za učenje hrvatskoga jezika je okvirno oko 500 eura po polazniku za 70 sati učenja", poručili su iz HUP-a.