Stranac upozorio na detalj u Thompsonovom hitu: 'U pozadini se osjećaju povijest i patnja'

"Poskok, čovik, vuk i vila – duša Zagore u Thompsonovoj pjesmi", naslovio je svoju analizu. "Postoje pjesme koje opisuju stvarnost. Postoje i one koje je nadilaze i postaju pečat identiteta. Thompsonova 'Zagora' pripada ovoj drugoj vrsti. To nije samo glazbeni broj – to je molitva, sjećanje, ispovijest ljubavi i pjesma o opstanku. A napisana je ne u standardnom jeziku, nego u ikavsko-zagorskom dijalektu – tvrdom, hrapavom i pjevnom, baš kao zemlja o kojoj pjeva", rekao je Kazimierski.

"'Poskok, čovik, vuk i vila' – četiri riječi koje otvaraju vrata cijeloga svijeta. U tim četirima simbolima sadržana je duša Zagore. Poskok – otrovna zmija, koja vreba među kamenjem ugrijanim od sunca. Vuk – čuvar divlje prirode, glas šume i noći. Oni predstavljaju strah i nepredvidljivost prirode. Čovik – onaj koji usprkos svemu opstaje i radi. Vila – bajkovito biće, utjelovljenje ljepote, tajne i nade. Priroda, čovjek i čarolija spleteni u jedno", primijetio je.

"Ali Thompson ide dalje. 'Tu kad mater rodi sina / Srce mu je ko planina'– ovdje, gdje se rodi sin, srce mu je veliko poput planine. Ova zemlja hrani ponos od prvoga daha, a obitelj – 'dida, ćaća, brat i ja' – postaje zajednica, temelj opstanka. To je Zagora koja odgaja, daje ime i oblikuje karakter", istaknuo je Kazimierski za Direktno.

Zemlja surova, ali lijepa

"U pjesmi je i svakodnevni život, sa svom težinom i radošću. Tu je bukara vina, tu je kolo koje se zaigra, tu je Ero koji zasvira. Uz poskoka i vuka javljaju se smijeh, pjesma i zajedništvo – jer čak i u najtežim uvjetima čovjek pronalazi razlog za veselje", kaže Leszek.

"Zagora je zemlja surova, ali lijepa. 'Plavo nebo kad očisti bura / Zagora je kao lipa cura' – kad bura razgrne oblake, otkriva se nebo tako čisto da zemlja postaje cura – mlada, lijepa i zavodljiva. Ta cura daje život i odnosi mladost. Trebalo je imati snage da se ovdje ostane: 'Tu za ostat tribala je snaga / Tu je mene poljubila draga / Tu je moja mladost ostala'. Zagora ne daje ništa besplatno – traži trud, hrabrost i srce. Ali zauzvrat daruje ljubav i osjećaj pripadnosti", istaknuo je.

"Zagora je poput žene koju treba osvojiti, za koju se treba boriti i o kojoj se treba brinuti. Privlači i odbija istodobno. Mami obećanjem bliskosti, a istovremeno traži cijenu znoja, napora, a ponekad i boli. Tko je jednom zavoli, shvaća da svaka rana zadana toj zemlji rana je i u ljudskom srcu".

FOTO: Jakov Prkic / CROPIX

'Tko tjera tvoju dicu?'

"U refrenu odjekuje najvažnije pitanje: 'Hej, Zagoro, na kamenu kamen / Nešto bi te tija pitat ja.Tko ti gasi plamen? Tko dira tvoj narod? Tko tjera tvoju dicu?' To je i jadikovka i optužba. U pozadini pjesme osjeća se povijest – ratovi, migracije, patnje. Zagora je kao žena kojoj netko pokušava oteti slobodu. A njezin branitelj glasno pita tko se usudio dirnuti njezinu dušu", ističe Kazimierski.

I naposljetku – vjera. 'Tu je Gospa živa vira / I kod rata i kod mira'. U Zagori Bog i Gospa prisutni su u svakom trenutku, u ratu i u miru. Voda kojom se čovjek umiva i napaja ista je ona kojom se krsti. Sakralno i svakodnevno stapaju se u jedno".

"Zagora – surova, divlja, lijepa, opasna. Zagora – zemlja koja odgaja junake i uči poniznosti. Zagora – cura koju treba osvojiti, braniti i voljeti. U nekoliko jednostavnih, dijalektalnih stihova Thompson je zatvorio cijelu filozofiju života. To je pjesma koja ne samo da govori o mjestu – ona tim mjestom jest", zaključio je Kazimierski analizu za Direktno.