NIJE IM PRVI PUT

Što znači odbijanje primanja diplomatske note? Osebujan stil postmiloševićevske diplomacije

Autor

Andrea Latinović

Nakon što je u ranim jutarnjim satima 7. rujna došlo do novih tenzija između Hrvatske i Srbije, situacija je zategnuta još i više, koliko je to uopće moguće u odnosima koji su iznimno hladni.

10.09.2019. u 22:00
Ispiši članak

Naime, toga je jutra počinjen, dosad najveći incident između dvije države, otkad je okončana velikosrpska agresija, a riječ je o nemalom događaju.

Pokušaj nenajavljenog i nezakonitog ulaska 11 pripadnika srbijanske vojske u Hrvatsku, koji je zaustavljen na graničnom prijelazu Bajakovo, potom je prerastao u veliki međudržavni i diplomatski skandal, o čemu su izvijestili svi mediji.

U Hrvatskoj je ovaj pokušaj ulaska srbijanskih vojnika, koji su se željeli, kako su izjavili, pokloniti žrtvama Jasenovca tijekom Drugog svjetskog rata, u manastiru Svetog Jovana Krstitelja u Jasenovcu, ocijenjen kao otvorena provokacija, što su otvoreno izjavili i predsjednica države, Kolinda Grabar-Kitarović, premijer Andrej Plenković, kao i brojni politički dužnosnici.

U Srbiji je, dakako, stav oko ovog nemilog događaja potpuno oprečan- oni u pokušaju prijelaska pripadnika srbijanske vojske u susjednu države ne vide ništa sporno; dapače, srbijanski vrh, predsjednik Aleksandar Vučić i ministar obrane Aleksandar Vulin, nisu se ustručavali potezati teške riječi, po tko zna koji put optužujući Hrvatsku da je ''nasljednica Pavelićevog fašističkog, ustaškog režima'', kao i da današnje hrvatsko vodstvo provodi ''politiku mržnje i genocida prema Srbima u Hrvatskoj, a i šire''.

Srbijanska premijerka Ana Brnabić u nedjelju je slanje vojnika s odorama ocijenila legitimnim ponašanjem i poručila kako je u Hrvatskoj na djelu revizija povijesti. "Ta revizija povijesti koja se dešava u Hrvatskoj je zastrašujuća i ne samo za Srbiju i regiju već za cijelu Europu, i to je problem koji nadilazi Srbiju, to je problem EU", rekla je Brnabić.

Pukovnik Saša Milutinović, vođa delegacije Vojske Srbije koja je u subotu vraćena s hrvatske granice, kaže da je granična policija Hrvatske bila upoznata s njihovim dolaskom te da je Ministarstvo obrane Srbije učinilo sve što je bilo potrebno prema nadležnim institucijama Hrvatske kada je riječ o ovoj posjeti.

Stoga je u ponedjeljak, 9. rujna, u Ministarstvo vanjskih poslova odmah pozvana veleposlanica Republike Srbije u Zagrebu Mira Nikolić kako bi se srbijanskoj strani izrazio prosvjed zbog pokušaja nenajavljenog i nezakonitog ulaska pripadnika srbijanske vojske u Hrvatsku u ranim jutarnjim satima 7. rujna, što je spriječeno na graničnom prijelazu Bajakovo. 

Odbila je primiti prosvjednu notu

Na sastanku je hrvatska strana osudila pokušaj ulaska pripadnika srbijanske vojske bez znanja i suglasnosti hrvatskih vlasti te bez poštivanja propisanog postupka najave.

Iako je srbijanska veleposlanica odbila primiti prosvjednu notu, MVEP je izrazio prosvjed, a navedeni događaj ocijenio provokacijom s ciljem izazivanja incidenta te najoštrije osudio činjenicu što su u organizaciju događaja bile uključene službene srbijanske institucije, dodaje MVEP. 

Hrvatska strana istaknula je da ovaj pokušaj provokacije, kao i reakcije srbijanskog političkog vodstva koje su uslijedile, smatra nastavkom neprimjerenog postupanja i već dulje vrijeme prisutnog obrasca javnoga govora u Srbiji usmjerenog protiv Hrvatske, susjedne države i članice NATO-a i Europske unije. Ovo je još jedna potvrda kako Srbija nije spremna suočiti se s vlastitom prošlošću i odgovornošću za ratove '90-ih godina, navodi MVEP u priopćenju. 

Premijer Andrej Plenković u subotu je osudio pokušaj ulaska 11 srbijanskih vojnika i poručio da im je namjera bila "provokacija s ciljem izazivanja incidenata".

Pravila diplomatskog kodeksa kojega je Srbija prekršila

Diplomatske note uobičajeni su način komuniciranja među diplomatskim službama dviju država. U slučaju incidenata jedna država drugoj upućuje protestnu notu. Protestna nota ima dvojako značenje. S jedne strane, ona kao službeni dokument ostaje u evidenciji države koja ju je uputila i ona se u nekim okolnostima uređivanja međusobnih sporova uvijek može pozvati na prethodne diplomatske note. Naravno, važnija i aktualnija dimenzija diplomatske note jest informiranje druge države da je nešto što je njena politika, ili neki njen predstavnik učinio, doživljeno kao incident.

Diplomatske note pišu se kićenim formaliziranim jezikom i u njima se izbjegava svaki oblik grubosti. Jezik diplomatskih nota može biti na rubu grotesknog, a to se, primjerice, vidjelo kada je nedavno Mladina, slovenski politički tjednik, učinio nešto nedopustivo: dokopao se i objavio diplomatsku notu koju je mađarska veleposlanica predala slovenskom Ministarstvu vanjskih poslova, vezano uz karikaturu na naslovnoj stranici ranijeg broja časopisa Mladina. Redakcija je ismijavala jezik te note, tipičan za diplomatsku komunikaciju.

Sasvim je svejedno što diplomati kojima se nota uručuje misle o meritumu stvari. Nota se ne preuzima samo u jednom slučaju: ako je napisana grubo, jezikom neprimjerenim diplomatskoj komunikaciji. U svakoj drugoj situaciji diplomat mora notu prihvatiti i o njoj obavijestiti svoje Ministarstvo.

Podsjetimo: Slovenija i Hrvatska imale su razdoblje u kojemu su praktički na dnevnoj bazi razmjenjivale note o tome gdje su pojedini, uglavnom hrvatski, ribari tog dana lovili ribu. Te razmijenjene note, koliko god bile smiješne onome tko proces promatra izvan sustava, imale su svoju svrhu i dokumentirale su svaki događaj koji su jedna ili druga strana smatrale incidentom. Bez obzira koliko je strana koja je primala notu marila za njen sadržaj te koliko god čvrsto bilo uvjerenje diplomata da nikakvog incidenta nije bilo jer da se događaj odvijao u akvatoriju te, a ne susjedne države, ni jednom se nije dogodilo da bi bilo službena Ljubljana, bilo službeni Zagreb, odbili primiti notu.

Srbi su prvi uveli ''modu'' odbijanja diplomatske note

Stil odbijanja primanja nota u Hrvatskoj je prvi primijenio veleposlanik Republike Srbije imenovan nakon pada Miloševićeva režima, Milan Simurdić. Naime, krajem lipnja 2002. godine, kada se činilo da se odnosi Hrvatske i SR Jugoslavije počinju donekle normalizirati, delegacija grada Bačke Palanke bila je u Iloku, a tada su pokojni vukovarsko - srijemski župan Nikola Šafer i skupina hrvatskih lokalnih dužnosnika iz Iloka poveli su delegaciju iz Vojvodine u četiri čamca na Šarengradsku adu. Umjesto užitka u pikniku na hrvatskom riječnom otoku, dočekali su ih rafali jugo - mornarice.

I dok je tadašnji jugoslavenski ministar vanjskih poslova Goran Svilanović zvao premijera Ivicu Račana i predsjednika Sabora Zlatka Tomčića da im bi im se u razgovoru na granici ispričao za incident, njegov veleposlanik u Zagrebu, pozvan u Ministarstvo istoga jutra - bahato je odbio primiti notu. Time je prvi postmiloševićevski veleposlanik u Zagrebu uspostavio diplomatski stil, koji njeguje i današnja veleposlanica, Miloševićeva stranačka drugarica, Mira Nikolić, partijska aktivistica SPS-a, koja je u mandatu Ivice Dačića u Ministarstvu vanjskih poslova, na kraju svoje radne karijere, po prvi puta imenovana za veleposlanicu i upućena u Zagreb. 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.