ŠTO SE SLAVI U SRBU? Obljetnica četničkog zločina pod krinkom antifašizma

Iako se stjecanjem neovisnosti Dan ustanka naroda Hrvatske prestao obilježavati kao državni praznik, mnogi istaknuti hrvatski političari među kojima su Stjepan Mesić i Ivo Josipović nastavili su pohoditi Srb. Vjerna posjećivanju komemoracije u Srbu, bila je i Vesna Pusić , bivša ministrica vanjskih i europskih poslova, koja se kasnije 'prešutno' ogradila i prestala dolaziti na spornu komemoraciju. 

Kad je riječ o antifašizmu nesporna je činjenica da su Hrvati najmasovnije od svih naroda federalne Jugoslavije sudjelovali u antifašističkoj borbi. 

No, ustanak u Srbu je nešto drugo. Možemo reći da je to bila oružana pobuna koja nema nikakve veze s antifašističkim ustankom, već je isključivo riječ o tome da su četnici Draže Mihailovića u Srbu i brojnim drugim mjestima, ne samo u Hrvatskoj, već i u BiH, u kojima se nalazilo većinsko srpsko stanovništvo, organizirali pobune kako bi što prije ostvarili svoj i konačni cilj – veliku Srbiju. A to u današnje vrijeme Pupovac i njemu slični slave. 

'U Srbu se slavi zločin'

Zvonimir Hodak svojevremeno je za portal Direktno komentirao da je ustanak u Srbu crni dan u hrvatskoj povijesti. 

"Priča u Srbu podsjeća me na filmove Let iznad kukavičjeg gnijezda te na Brod luđaka. U Srbu se slavi zločin jer se tamo 27. srpnja 1941. godine dogodio četnički ustanak i to četnika iz Drvara koji su, došavši u Srb, poklali određena hrvatska sela i koji su 10. kolovoza 1941. godine nabili na kolac župnika Jurja Gospodnetića i pekli ga ko janje na ražnju pred očima njegove majke. Tako danas ISIL muči svoje zarobljenike. To su događaji koji su evidentni i kojma u vrijeme komunizma, u ilegalnom imigrantskom tisku više puta opisivan, a naročito nakon Domovinskog rata. Spomenuti događaj u Srbu nitko nije demantirao, ni Pupovac, ni Josipović, ni bilo koji četnički vojvoda. Taj 27. srpnja slavi se kao dan ustanka, a to je farsa", rekao je tada Hodak. 

Pokojni Zdravko Tomac, politički analitičar i nekadašnji istaknuti SDP-ovac, prije nekoliko godina za naš portal je rekao da je Srb centar protuhrvatske politike te je dodao kako slaviti u Srbu dan ustanka kao antifašističku borbu je uvreda hrvatskom narodu.

Zvjerski zločini Srba i ustanak protiv Hrvata 

Iako je među ustanicima bilo i komunističkih elemenata te budućih partizana, ustanak se jednako koliko komunističkim može označiti i četničkim prvenstveno zbog toga što je manje imao ideološku, a više nacionalnu pozadinu. 

Budući da su svi ustanici, od kojih su neki kasnije završili u partizanima, a neki u četnicima, bili Srbi - dok su sve žrtve pokolja koji su ubrzo uslijedili bili Hrvati - ustanak u Srbu najjasnije se može tumačiti kao srpski ustanak protiv Hrvata.

Ustanak u Srbu rezultirao je nizom masovnih ubojstava i zločina na potezu od Drvara, preko Bosanskog Grahova, do Brotnje u danima neposredno oko ustanka, te Krnjeuše, Boričevca i Kulen Vakufa u tjednima koji su uslijedili, početkom kolovoza 1941.

I dok su u Drvaru i Bosanskom Grahovu u samo nekoliko dana pobijeni gotovo svi Hrvati, bilo da su katoličke ili muslimanske vjere (današnji Bošnjaci), o okrutnosti zločina posebno svjedoči činjenica kako su župnika u Bosanskom Grahovu Jurja Gospodnetića ustanici masakrirali, ubili te ispekli na ražnju. Prošle godine je biskup Franjo Komarica molio za 193 žrtve Grahovske župe u Drugom svjetskom ratu čija imena se nalaze na spomen pločama na dnu crkve , a taj popis je, na žalost, nepotpun.

U napadima na Brotnju, Boričevac, Krnjeušu i Kulen Vakuf navedena su mjesta posve očišćena od Hrvata - neki su pobjegli, a neovisno o godinama, stotine su pobijene te bačene u jame poput one u Dabinu vrhu.

Ljudi koji slave ustanak u Srbu ne žele doći na obljetnicu Oluje

Isti uzorak četnici su ponovili i tijekom rata za neovisnost Hrvatske te Bosne i Hercegovine 1990-ih godina.

Sve što se dogodilo u srpnju i kolovozu 1941. u tom kraju potvrđuje da je karakter tog ustanka bio protuhrvatski. Bez obzira na polemike je li riječ bila o ustanicima, komunistima ili četnicima, činjenica je da su oni nad Hrvatima toga kraja počinili stravične zločine, koji su se nakon Drugoga svjetskog rata sustavno prešućivali. 

"Ako je nabijanje glavara sela na kolac, ubijanje djece i svih članova obitelji antifašizam, onda neka se ustanak u Srbu tako zove. Zanimljivo je da ljudi koji svake godine slave ustanak u Srbu ne žele doći na obljetnicu Oluje s obrazloženjem da su se u toj akciji dogodili zločini nad Srbima", naglasio je svojevremeno povjesničar Ante Nazor koji inzistira na tome da se povijest proučava na temelju povijesnih izvora te da se na isti način, i prema jednakim kriterijima istražuju događaji i iz 1941. i 1945., kao i oni iz Domovinskog rata.

Kad Pupovac spominje devedesete, a prešućuje velikosrpsku agresiju, onda to nije samo manjak empatije za hrvatske žrtve nego i opasna politika kojoj je cilj opravdati strašna srpska zlodjela u Hrvatskoj.

Središnje spomen-mjesto je park u Srbu kojim dominira spomenik koji je podignut 1951. godine. Pored njega, po obližnjim selima ima spomenika poginulim partizanima i žrtvama fašističkog terora. 

Na obljetnicu ustanka u Srbu 1990. godine je organizirana takozvana srpska skupština u Srbu, gdje su tamošnji Srbi izdali Deklaraciju o suverenitetu i autonomiji srpskog naroda.

Srb je bio dio okupiranog teritorija do kolovoza 1995. godine, kad je Hrvatska vojska oslobodila svoje krajeve tijekom veličanstvene operacije Oluja.