PRIPREME ZA EUROPARLAMENTARNE IZBORE

Što Amsterdamska građanima prodaje, a što stvarno radi

Autor

Marijan Opačak

Amsterdamska 'vlakić' koalicija predstavila je u subotu u Zagrebu listu od 12 kandidata za izbore za Europski parlament uz poruku kako se bore za naprednu, slobodnu i prosperitetnu Hrvatsku, a protiv netolerancije, nesposobnosti i primitivizma. 

25.02.2019. u 22:11
Ispiši članak

Nositelj liste je istarski župan i potpredsjednik IDS-a Valter Flego. Na drugom mjestu na listi je Jozo Radoš, zastupnik GLAS-a i ALDE-a u Europskom parlamentu, dok treće mjesto zauzima Zoran Bahtijarević, dječji kirurg i liječnik hrvatske nogometne reprezentacije.

Predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika i saborski zastupnik Silvano Hrelja je na četvrtom mjestu, dok peto i šesto mjesto zauzimaju Tea Mičić Badurina, zamjenica predsjednika PGS-a i Marina Gradišer, liječnica, stručnjakinja za dijabetes.

Slijede Diana Topčić-Rosenberg, poznata po borbi za dječja prava, ekonomski analitičar Damir Novotny, doktorica fizike i geofizike Mira Morović te Damir Jurić, suosnivač Liste za Osijek te Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek. Dno liste, jedanaesto i dvanaesto mjesto, pripalo je predsjedniku HSS-a Kreši Beljaku i predsjednici GLAS-a Anki Mrak-Taritaš.

Ovo su izbori između dvije Hrvatske i dvije Europe, naglasila je predsjednica GLAS-a Anka Mrak Taritaš upozorivši kako razni populisti, manipulatori i radikali žele razoriti Europu.

"Nećemo dozvoliti raznim Orbanima i našim domaćim diktatorima u svilenim rukavicama da nam svojim bahatim i despotskim ponašanjem uzmu slobodu", naglasila je.

Međutim, izuzev nekoliko lokalnih političara te uglednih liječnika koji su se odlučili okušati na izborima, vjerojatno i stvarno vjerujući kako se bore za prosperitetnu Hrvatsku, vođe koalicije: Anka Mrak-Taritaš, Krešo Beljak, Silvano Hrelja i Boris Miletić svojim političkim djelovanjem na nacionalnoj razini nisu nikako, ni jednom jedinom gestom ili djelom pokazali da se bore za nekakvu naprednu i obrazovanu Hrvatsku dapače. 

Anka je Mrak 

Anka Mrak-Taritaš u javnosti je postala poznata ulaskom u vladu Kukuriku koalicije u prosincu 2011. godine. Do 14. studenog 2012. kao zamjenica ministra graditeljstva i prostornoga uređenja Ivana Vrdoljaka kojeg i zamjenjuje na mjestu ministra graditeljstva i prostornog uređenja nakon što je Vrdoljak postao ministar gospodarstva. 

U javnosti su se krajem ožujka 2017. godine pojavili dokumenti koji su bacili sumnju da je Anka Mrak-Taritaš za vrijeme obavljanja svog mandata kao ministrica graditeljstva i prostornog uređenja odobrila obnovu u Gunji za 1700 € po kvadratu. Smatra se kako je kao čelna osoba Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja oštetila proračun Republike Hrvatske za čak 17 milijuna eura. Nije to jedina afera koja se veže uz neslužbenog vođu i tvorca Amsterdamske koalicije. Uz nju se veže i slučaj zaposlenice spornog ministarstva, tj. atašea u službi Ministarstva graditeljstva u Bruxellesu. Kada je spomenutoj zaposlenici istekao mandat, a HNS izgubio vlast, Anka Mrak-Taritaš ju je pokušala zadržati na elitnom i skupo plaćenom mjestu.

Bivša ministrica potpisala je Aneks sporazuma o zajedničkom financiranju dotične s 4600 eura mjesečno, u trenutku kada joj je već istekao ministarski mandat, tri dana nakon imenovanja Vlade Tihomira Oreškovića. 

Spornim se smatralo i zapošljavanje njenog supruga, Zlatka Taritaša, u Plinacru. Nakon izbijanja te afere Taritaš je napustio radno mjesto, no poslije je zaposlen u Hrvatskom jedriličarskom savezu. Inače, jedrenje je omiljeni sport cijele obitelji Taritaš, a Zlatko Taritaš koji se našao u vrhu jedriličarskog saveza je i suodlučivao o raspodjeli novca među jedriličarima. Zanimljivo je kako se sin Anke Mrak i Zlatka Taritaša, Ivan, našao među 'laserašima' koji za natjecateljsku sezonu dobivaju 50 tisuća kuna. Bivša ministrica je 2016. godine završila na sudu zbog neovlaštenog korištenja autorske skladbe Milivoja Markovića, u svom predizbornom spotu "Povratak otpisanih". Postupak je završen nagodbom, uz određenu nadoknadu. 

Nedavno se Anka Mrak-Taritaš našla u još jednoj aferi. Bivšu ministricu netko je prijavio Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa. U prijavi se navodi da je kao ministrica graditeljstva sebe imenovala u ispitno povjerenstvo za polaganje stručnog ispita u području prostornog uređenja. Kao članica povjerenstva primala je naknadu koju nije navela u imovinskoj kartici. Ukupno je primila 38.950 kuna.

Osim prijave Povjerenstvu o drugim mogućim aferama, koliko smo mogli doznati ne vode se istražni ili bilo kakvi drugi postupci koji bi se mogli uskoro okončati.

Beljak voli Tita, bratstvo i jedinstvo 

Drugog vođu Amsterdamske koalicije, Krešu Beljaka ne treba previše predstavljati. Osim grijeha iz mladosti koje ne treba posebno spominjati za Beljakom se jedino prašina diže zbog njegovog dugog jezika.

U posljednje vrijeme HSS je okrenuo jako ulijevo što je izazvalo zgražanje jednog dijela HSS-ovih županijskih i gradskih organizacija. Osim divljenja komunističkom diktatoru Josipu Brozu Titu, pozivanja na vraćanja u doba bratstva i jedinstva te mnogih drugih politički kontroverznih poruka koje su na granici socijalističkog populizma, Beljak iza sebe nema afera.

Iako ga često stranački neistomišljenici optužuju za autokratsko vladanje, činjenica je da lokalne organizacije HSS-a često koaliraju kako na lokalnoj razini misle da trebaju. Tako je u Ličko-senjskoj županiji HSS u koaliciji s HDZ-om, u Bjelovaru s HSLS-om i tako dalje.

HSS je nedavno napustio i njegov glavni tajnik Ilija Ćorić, nakon što je u Skupštini grada Zagreba glasovao za prijedlog proračuna gradonačelnika Milana Bandića i time Bandića spasio od izbora. Čorića je Beljak ekspresno izbacio iz HSS-a, međutim dio oporbe je upozorio kako se možda radi o dogovoru Milana Bandića i Kreše Beljaka koji kao gradonačelnici Zagreba i Samobora, kako doznajemo, dobro surađuju. No ne možemo sa sigurnošću znati koliko u tome ima istine. 

Ono što još baca sjenu na Beljakovu iskrenost je gore spomenuta koalicija HSS-a s HDZ-om u Ličko-senjskoj županiji. Iako je Beljak za Direktno izjavio kako on samo poštuje odluke tijela i da samo nominalno potpisuje koaliciju zbog odluka Glavnog odbora koji je svim organizacijama HSS-a dao autonomiju da sami izabiru partnere s kojima će koalirati. 

Iz sindikata u mirovinu pa logično na saborsku plaću

Silvano Hrelja najdugovječniji je predsjednik Stranke umirovljenika i jedan od vođa Amsterdamske koalicije. Hrelja široj javnosti i nije pretjerano poznat, iako je dugo godina u politici. Predsjednik je Hrvatske stranke umirovljenika od svoje pedesete godine. Po završetku školovanja zaposlio se u Uljaniku, kao inženjer sigurnosti i u službi zaštite na radu.

S obzirom na djelovanje u sindikatu ne treba se čuditi što taj političar, kojeg plaćaju porezni obveznici, ne zna odakle dolazi novac u državni proračun. Nedavno je Hrelja u jednoj TV emisiji pokazao elementarno nepoznavanje ne samo ekonomije nego i čiste logike. Tako je Hrelja ustvrdio kako će, kad u Hrvatskoj zbog iseljavanja i dugih faktora ne bude imao tko uplaćivati u državni proračun, država će mirovine nadoknaditi iz poreza. "Pa iz poreznih prihoda, ljudi! Zato postoji država. Iz poreznih prihoda, za to služi država. Ovo je socijalna država, nije liberalna država", ispalio je Hrelja ne shvaćajući da, ako sve manje ljudi radi u Hrvatskoj, sve manje će novca uplaćivati u mirovinske fondove iz kojeg njegovo biračko tijelo dobiva primanja. 

Jer porezi su valjda nešto što pada s neba, a ne novac kojim sve hrvatske vlasti bezobzirno i pretjerano gule građane. 

Dakle, Hrelja je jedan od onih političara koji smatraju da su poslodavci zlo koje izrabljuje radnike. Hrelja to misli za većinu poslodavaca te smatra da su radnici u Hrvatskoj robovi. Hrelja ne vjeruje da narod, oni koji ga biraju i od kojih svaki mjesec dobiva  plaću u bruto iznosu 29.718 kuna inteligentni dovoljno da vode svoje poslove. Ne, Hrelja je hrabri predstavnik radnika samoupravljača i iskreni mentalni komunist koji se ne libi reći kako je bolje da država svime upravlja i sve kontrolira. Tako je Hrelja protiv toga da zaposleni umjesto neto iznosa primaju bruto pa sami odlučuju kako će ulagati svoj novac. No ako je 'liberalnoj' Amsterdamskoj koaliciji on dobar i Hrelja njima, nema se tu što više reći. 

(Anti)fašističku Istru ne damo, za male pare

Još jedan nominalni liberal i jedan od vođa Amsterdamske koalicije je IDS-ov Boris Miletić. Miletić je upravljanje IDS-om preuzeo od Ivana Jakovčića za kojim se godinama vuku afere, a najnovija, zbog koje je splitska stranka Pametno i napustila Amsterdamsku koaliciju, je suradnja s kontroverznim poduzetnikom Dankom Končarom. Jakovčić je sjedio u Upravnom odboru Končareve finske tvrtke iako to kao europarlamentarni zastupnik nije smio, u isto vrijeme dok je Končar htio preuzeti posrnuli pulski Uljanik. No nije to jedini IDS-ov krimen. 

Optužbe za klijentelizam i korupciju IDS-a u Istri oporbeni političari godinama uredno iznose. Međutim, većina njih za nije bila dokazana. Najveća s kojom se povezivalo IDS i Jakovčića bio je krak austrijske istrage oko Hypo Alpe-Adria banke koji se ticao kupovine zemljišta kod Vodnjana. 

Riječ je o projektu Barbariga – Dragonera, odnosno zemljištu koje je Vodnjan gotovo u bescjenje prodao poduzeću u vlasništvu tvrtki povezanih sa šefovima Hypo centrale u Klagenfurtu, Günterom Striedingerom i Wolfgangom Kultererom, koji su odobrili novac za kupnju spomenutih parcela. 

Nedugo nakon prodaje Vodnjan je donio odluku o urbanizaciji, čime je vrijednost zemljišta povećana, zbog čega su se novi vlasnici ponadali da će brzom prodajom unosno zaraditi. No prodaja se otegnula, nizali su se krediti Hypo banke, a kada se slučaj počeo propitivati, kao kupac zemljišta uskočio je Danko Končar.

'Kupi jeftino, pretvori u građevinsko zemljište i skupo prodaj'

Niz takvih optužbi godinama je stizao na račun IDS-ovaca, a jedna takva s ministarske pozicije potjerala je IDS-ovog Veljka Ostojića. Ministar turizma u Milanovićevoj vladi podnio je ostavku nakon što je u javnost dospjela afera Zemljište. 

Kako su mediji tada pisali, ministar Ostojić bio je upoznat s detaljima kupoprodaje zemljišta u Balama, čija je vrijednost višestruko porasla nakon urbanizacije, što nije jedini slučaj u Istri. Ostojićeva šogorica, navodno je u njegovoj nazočnosti, platila 'na ruke' više nego što je prijavljeno Poreznoj upravi, oštetivši tako državni proračun. 

Javnost je 2012. zabavljala i afera Kokain. Naime, nakon smrti IDS-ovke Martine Duras-Pauletić, proširila se priča o uživanju narkotika tadašnjeg šefa IDS-a Ivana Jakovčića i pulskog gradonačelnika Borisa Miletića. Stvar se zakuhala kada je njihov tadašnji stranački kolega Damir Kajin javno zatražio da se dvojac testira na droge. 

Miletić je to napravio i njegov nalaz je bio negativan, dok je Jakovčić to odbio. "Eventualno ću to učiniti, ali tek za nekoliko mjeseci, jer nakon 22 godine bavljenja politikom neću pasti na ucjene nekih prijatelja. Taj film neće nitko pogledati", kazao je tada Jakovčić.

Naveliko se pisalo i o Jakovčićevu selu Sv. Juraj. Njemu je izravnom pogodbom Općina Grožnjan 1996. prodala tri ruševne kuće i crkvicu za 20 tisuća njemačkih maraka. Ali 2000. Županijsko državno odvjetništvo pokrenulo je postupak protiv njega tvrdeći da je kupoprodaja bila nezakonita jer nije proveden javni natječaj. Jakovčić je izgubio spor i bio je prisiljen ponovo otkupiti selo. Ponudio je dva milijuna kuna, a kako mu je sud priznao to što je u obnovu kuća dotad uložio oko 1,5 milijuna kuna, na kraju je platio još 500.000 kuna.

U posljednje vrijeme Miletić, nakon što mu se dogodila najveća gospodarska katastrofa u novijoj hrvatskoj povijesti, koja je pokazala svu nesposobnost njegove administracije, pulski gradonačelnik, gorljivi antifašist, okrenuo se korporativnoj ekonomskoj misli koja kaže da porezni obveznici radi općeg dobra saniraju privatne tvrtke. Najgore od svega je to što su Uljanik u propast gurnuli upravo direktori povezani s njegovom strankom. 

I vjerojatno tome nije kraj, i sudionici političkog života u Istri vjerojatno bi mogli ispričati još mnogo toga što bi IDS, Ivana Jakovčića i Borisa Miletića dovelo u vezu s mogućim kriminalom ili nemoralnim radnjama. 

Amsterdamska ne predstavlja ništa novo

Iz svega je lako je vidljivo kako Amsterdamska 'vlakić' koalicija prije svega radi sve ono protiv čega nominalno bori. Zalažu se za demokraciju i protiv netrpeljivosti, a pozivaju na Tita, dok bi europske vrijednosti uvodili državnom represijom. 

Pozivaju na borbu protiv korupcije, a sami su oni ili njihove stranke pod istragama zbog korupcije. Pozivaju se na slobodu i slobodno tržište, a na nacionalnoj razini zagovaraju poreznu presiju i veću potrošnju državnog proračuna kako bi spašavali vlastite fotelje. Europski i nadasve tolerantno i liberalno. U svakom slučaju potpuno shizofreno. 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.