STIGLA NAM JE REAKCIJA Miškulin odgovara Olujiću: Tuđman je rekao da je nesposoban...

Podsjećamo, Olujić je u razgovoru za portal Direktno komentirao Šeksovu tužbu Republike Hrvatske budući da mu nije odobreno korištenje dokumentacije nastale u Uredu predsjednika Franje Tuđmana u razdoblju od 1994. do 1999. godine koja mu je trebala za znanstvenu monografiju o stvaranju Republike Hrvatske.

"Znam da se Vladimir Šeks jednom nametnuo kao najagresivniji 'desni jastreb' premda se još '90.-te godine na Televiziji Beograd hvalio da baš i nije Hrvat i da je zauzeo visoko mjesto u hrvatskom zakonotvorstvu i da su u njegovo vrijeme - dok je politički djelovao - donijeti katastrofalni ustavi i zakoni, da su postavljeni vrlo loši pojedinci i začeta vrlo pogrešna praksa, pravna politika", govori nam Olujić dodajući kako "bi mogao objaviti cijeli elaborat o vrlo lošoj i katastrofalnoj Šeksovoj politici, o užasima privatizacije i ovrhama".

Nakon toga je i Miškulin u razgovoru za portal Direktno kratko komentirao Olujićevu izjavu.

"Olujić je krajnje nekritički bacio blato na Šeksa, što je naravno laganiji način skretanja pažnje javnosti s vlastitog (po mome mišljenju) zanemarivog učinka. Prema dokumentima koje imam Tuđman je bio iznimno nezadovoljan Olujićem kao javnim tužiteljem i zato je na to mjesto doveo stručnijeg, okretnijeg i učinkovitijeg Šeksa", rekao je Miškulin i izazvao reakciju odvjetnika Olujića.

Na Miškulinove tvrdnje došla je promptna reakcija Olujića za portal Direktno u kojem odvjetnik ponavlja svoje negativne ocjene o Šeksu, ali i o Miškulinu.

Na kraju nam je stigla i reakcija Ivice Miškulina na Olujićev istup, a reakciju prenosimo u cijelosti. 

'Tuđman je bio nezadovoljan Olujićevim radom'

"Mnoge domaće bivše političare i dužnosnike krasi šokantna razina sebeljubivosti. Ona također često eksponencijalno raste kada se netko usudi osvrnuti na kvalitetu i druga obilježja njihova minula rada. O nekadašnjem Javnom tužitelju Republike Hrvatske Željku Olujiću već dulje vrijeme mislim da je egzemplarni primjer zaljubljenika u svoj odraz u ogledalu. Ne bi me čudilo da mu svako jutro uputi sljedeće pitanje: 'Ogledalce, ogledalce moje, najbolji ikad Javni tužitelj Republike Hrvatske, tko je?'. Ogledalo mu svako jutro odgovara: 'Ti, Željko Olujiću, ti i samo ti, ti si uvjerljivo i nadaleko najbolji Javni tužitelj Republike Hrvatske u njezinoj povijesti'. A onda jednog kišnog dana iza ogledala proviri moja malenkost i – oboružana dokumentima do kojih se može doći i informacijama koje su javne (tj. objavljene) već niz godina – kaže da je Vladimir Šeks došao na dužnost Javnog tužitelja 1992. jer je dr. Franjo Tuđman (po meni opravdano i utemeljeno, ali to je stvar za neku drugu raspravu) ocijenio da je Željko Olujić podbacio.

Elem, meni je Željko Olujić strašno zamjerio jer sam u jednom tekstu ('Svi propusti pravosuđa i politike u slučaju ubojstva obitelji Zec', Večernji list, 3. siječnja 2021.) zaključio da je Tuđman u proljeće 1992. posebno inzistirao na njegovu odlasku s dužnosti Javnog tužitelja Republike Hrvatske. Prepuštam čitateljima da sami zaključe što je Tuđman o Olujiću i njegovu djelovanju mislio kad je na sjednici Predsjedništva HDZ-a održanoj 2. travnja 1992. izgovorio sljedeće rečenice: 'Ja sam zamolio Vladu Šeksa da primi [dužnost javnog tužitelja Republike Hrvatske – op. I. M.], jer dugo raspravljamo o problemu državnog odvjetnika iliti državnog tužitelja. To je funkcija u svim zemljama manje-više treća po važnosti izvršne vlasti, jer on treba da koordinira djelovanje sudstva, unutarnjih poslova. Po izvršnoj funkciji je treća funkcija i politička funkcija najodgovornija i tu smo promašili s Olujićem potpuno, koji se pokazao i stručno nesposoban i politički neodgovoran [obilježio – I. M.]…'.

Ja iz Tuđmanovih riječi zaključujem sljedeće. Prvo, da je Tuđman, najprije, bio nezadovoljan Olujićevim djelovanjem na dužnosti javnog tužitelja Republike Hrvatske ('i tu smo promašili s Olujićem potpuno' i 'stručno nesposoban'). Drugo, da je Tuđman Olujićevim djelovanjem bio nezadovoljan već dulje vrijeme ('jer dugo raspravljamo o problemu državnog odvjetnika iliti državnog tužitelja'). Treće, da je za Olujića očito i prije spomenute sjednice Predsjedništva HDZ-a pronašao zamjenu ('Ja sam zamolio Vladu Šeksa da primi…'). Tjedan dana kasnije, 10. travnja 1992. Sabor je Republike Hrvatske razriješio Olujića dužnosti Javnog tužitelja Republike Hrvatske. (U drugim tekstovima argumentirano pokazujem zašto je Tuđman bio u pravu.)

Pogledajmo sada što Olujić kaže u odgovoru meni (ili, hećimu i blenti Mišku i Miškecu, kako me pogrdno naziva taj nevažni odraz u ogledalu). Evo, kaže ovo: 'Miškec fantazira da je Tuđman Šeksa molio da preuzme javnotužilačku službu jer Miškec to ne može znati.'. Ponovimo zato Tuđmanove riječi: ('Ja sam zamolio Vladu Šeksa da primi…'). Bum i tras, i odraza u ogledalu više nema! Hećim Miškec ipak nije blento, nego dobro vidi i zna čitati!

Poput svakog odraza u ogledalu Olujić u javnost šalje iskrivljene slike. Optužuje me tako da iz nekog razloga nastojim skriti da je Šeks bio informator ili suradnik Službe državne sigurnosti komunističke Hrvatske kodnog imena 'Sova'. O tome sam međutim sve što je trebalo objasnio u svojoj biografiji o Šeksu. 'Sova' je, dakle, kodno ime koje je netko u hrvatskom obavještajno-informativnom sustavu nakon proljeća 1990. pridao Šeksu. Dostupni izvještaji o prisluškivanju njegova telefona naime u zaglavlju imaju taj naziv. 'Sova' je dakle naziv operativne akcije ustanovljene nakon proljeća 1990. unutar koje je Šeks bio meta nadzora i kontrole, a kako je nedavno izjavio i očito dobro upućeni odvjetnik Anto Nobilo.

Najmanje pak Olujiću zamjeram elementarno neznanje. Ivica Miškulin je, kaže Olujić, 'jedini u demokracijama, koliko znam, napisao pozitivnu knjigu o živom političaru – o svome gazdi'. Karakteristično, naš odraz u ogledalu ne zna ništa o trendovima u svjetskoj historiografiji. Da zna, znao bi da je prije nekoliko godina objavljen prvi dio biografije o Henryju Kissingeru, a može se i danas kupiti u boljim hrvatskim knjižarama. Pisati o živućim političarima u demokraciji stoga nije neki poseban izum hećima Miška. (Bum i tras, i odraza u ogledalu više nema! Opet!)

Sve bi naravno bilo u najboljem redu kada bi netko napisao 'pozitivnu' knjigu o Olujiću. Duboko sumnjam u takvu mogućnost jer, koliko znam, o nevažnim odrazima u ogledalu nitko ne namjerava pisati", stoji u reakciji.