Stankovića treba pohvaliti, pokazao je kako izgleda umjerena i napredna Srbija; hoće li i zbog njega novinari vraćati nagrade

I dok većina hrvatskih državljana nema dileme oko toga da je Šešelj osuđeni ratni zločinac koji hajkom na Hrvate priprema teren za neke nove ratne zločine, do gostovanja na HRT-u u emisiji 'Nedjeljom u dva' Aleksandra Stankovića Trifunovića bi većina hrvatskih građana ubrojila među pozitivce.

I stoga, bez obzira na sve što je u toj emisiji rečeno i ma kako neke Trifunoviće izjave ili Stankovićeva šutnja na njih, izgledale nekome skandalozne izuzetno je pozitivno i bitno da je on gostovao na HRT-u.

Zašto? Što je to taj glumac s aureolom oporbenjaka važno rekao? Više toga, ali zadržat ću se samo na bitnome.

Dakle, Trifunović je simpatije dijela hrvatske javnosti koja prati zbivanja u Srbiji pobrao ne samo zbog svoje glume ili glasovnih mogućnosti, već i zbog političkih izjava. Jedna od posljednjih bila je, ako se ne varam, u kontekstu medijske histerije oko smrti glumca Nebojše Glogovca, kako bi Srbiju trebalo bombardirati najmanje jednom godišnje. Glumac je time htio reći da se srpsko društvo nije normaliziralo. No iako iz hrvatske perspektive ta izjava zvuči dobro jer se može tumačiti i distanciranjem od srbijanskog nacionalsocijalizma, ona je ipak bila usmjerena na odnose unutar Srbije i medijsko iživljavanje nad obitelji tada bolesnog glumca.

Trifunović je, uostalom, kao i neki drugi srpski glumci žestoki oponent srpskog predsjednika Aleksandra Vučića kojeg optužuje za autokraciju i diktaturu veću nego u razdoblju Slobodana Miloševića. Trifunović je bio aktivan u predizbornim kampanjama tzv. građanske, demokratske, napredne, pozitivne Srbije - od Zorana Đinđića, Borisa Tadića do Saše Jankovića.

Svojim izjavama u Stankovićevoj emisiji Trifunović je sada i prosječnom hrvatskom građaninu, koji možda za njega i nije čuo do ove emisije (da, ima i takvih), pokazao kako izgleda napredna Srbija.

Dakle, najbolje što možemo čuti jest da "ustašama trebaju četnici i četnicima ustaše", da su Anto Đapić i Šešelj slični itd. Trifunović je, ne slučajno, usput generala Slobodana Praljka, koji je za dio hrvatskog biračkog korpusa i gledatelja HRT-a nesumnjivo heroj, a za međunarodnu (BiH, Srbija...) javnost osuđeni ratni zločinac, nazvao de facto slinavcem...

Trifunović je ponovio hrpu osuda, uključujući i neke izmišljene mitove, na račun NDH i Ante Pavelića, dodatno uvećavši ustaške zločine kao da stvarni razmjeri nisu dovoljno sramotni, realni i strašni. Naravno, nije pritom ni spomenuo da je i Srbija u Drugom svjetskom ratu bila izuzetno aktivna u obračunu sa Židovima.

Voditelj Aleksandar Stanković gosta je uglavnom pustio da priča. Vjerojatno stoga jer će se o ovoj emisiji i ovim izjavama tjednima pričati i dobro mu dođe reklama. Možda čak i dijeli isto mišljenje "kako na vlasti i u Hrvatskoj i u Srbiji ostaje ista gamad koja je vodila ratove devedesetih", nebitno.

Stanković je svima nesvjesno učinio veliku uslugu. Pokazao nam je isto ono što smo mogli čuti i u posljednjoj, neuspješnoj, predizbornoj kampanji Borisa Tadića.

Tadić je podsjetimo tada, među ostalim, izjavio: "Ne možemo mi Srbi više ovako, da ratujemo protiv cijelog svijeta. Ne možemo biti uvijek protiv svih, protiv Europe. Ispadamo negativci. Malo ćemo da se pritajimo, da surađujemo. Ali nećemo odustati od naših ciljeva. Nikada...".

Ta umjerena retorika nije mu pomogla da dobije novi mandat. Ipak, kao i ranije Đinđić, ostavio je dojam građanske, umjerene Srbije. Srbije koju želi predstavljati i Sergej Trifunović, a čija katarza ide najdalje do priznanja da su za ratove '90-ih jednako krivi i Srbi i Hrvati, i Srbija i NDH, pardon Hrvatska. Njima je to ionako jednako, bez obzira govori li Šešelj, Vučić, Tadić ili Trifunović.

Aleksandra Stankovića Hrvatsko novinarsko društvo prije osam godina proglasilo je novinarom godine. Ove godine to je priznanje pripalo novinarki koja sada radi u Stankovićevoj ekipi, u emisiji 'Nedjeljom u dva', Maji Sever, dok je nagrada za tv-novinarstvo pripala Ivani Petrović za izvještavanje sa suđenja i samoubojstva generala Praljka. Dio novinara prosvjedovao je zbog nagrade Ivani Petrović, osporivši joj objektivnost u njezinim prilozima.

S druge strane, nitko od tih istih koji sada prosvjedno vraćaju nagrade, ne dovodi u pitanje nagradu Maji Sever za emisiju Hrvatska uživo koja se više ne emitira. Pitanje je i hoće li sada zbog Aleksandra Stankovića također retrogradno vraćati nagrade.

Nagrada novinarki Nove TV Ivani Petrović stoga je očito izuzetak, jer neke druge dvojbene odluke tim istim novinarima ranijih godina nisu smetale. Kada je, primjerice, HND 2004. dodijelio nagradu za najbolji intervju Šenolu Selimoviću, nije im smetala činjenica da se radilo o izmišljenom razgovoru, odnosno o tribini pretvorenoj u razgovor.

Kritike na račun Ivane Petrović, opravdane ili ne, potvrda su smjera HND-a i njihov politički statement. Potvrda su i toga da, na žalost, Maja Sever nije nagrađena kao dobra novinarka, već kao aktivistica i upravo zato tu nagradu nije primila koju godinu ranije za svoj kvalitetan rad, nego upravo sada kada je dodatno interesantna njena usmjerenost protiv vlasti budući da više ne vodi vlastitu emisiju.

Zanimljivo jest i da tim istim kritičarima, tj. novinarima, ne smeta što HND u istu kategoriju stavlja najavljivače-spikere, voditelje vijesti, feljtoniste i sl. Upravo one koji su u siromašnom hrvatskom društvu popunili manjak tzv. celebrityja, odnosno slavnih ljudi. TV voditelji, zahvaljujući pogrešnim odlukama uredništava vodećih tiskanih medija, godinama se pojavljuju na naslovnicama posebnih priloga, daju intervjue umjesto glumaca, pjevača ili sportaša iako vrlo često nemaju što posebno za reći.

I stoga i šira javnost novinarima percipira prije svega one koje vidi na televiziji, a posljedično i na naslovnicama tiska, dok novinari tiskanih medija i internetskih portala ostaju u sjeni.

Cijela ova priča oko Ivane Petrović i nagrada najboljim novinarima bacit će dodatno u sjenu novinarstvo kao profesiju, koja je ionako u katastrofalnom stanju, a strukovnu udrugu staviti tamo i gdje pripada - u nevladine udruge lijevog političkog usmjerenja.