Stanković s Olujićem stavio HTV u funkciju političkog brainwashinga

Neki bi prihvatili demokratsku volju samo ukoliko pobjeđuju 'njihovi'

Nakon što je Sandra Petrović Jakovina, bivša SDP-ova saborska zastupnica i članica Josipovićevog stožera zadužena za pravna pitanja, osporila pobjedu Kolinde Grabar Kitarović, na temelju upravo nevjerojatno diletantskog čitanja i tumačenja Ustava i Zakona o izboru predsjednika – ovu su nevjerojatnu bedastoću odmah odbacili profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta dr. Vedran Đulabić i mnogi drugi pravni stručnjaci, a Vladimir Šeks ovakvo je tumačenje čak nazvao "idiotizmom prve vrste".

Naravno, koliko je pogrešno takvo tumačenje jasno je i svakom brucošu prava ili politologije, pa i svakom bistrijem srednjoškolcu. Pa je neshvatljivo kako to nije jasno i u SDP-u, te i predsjedniku te stranke premijeru Milanoviću, koji bi se trebao jasno ograditi od ovakvih pokušaja osporavanja demokratski izražene volje birača. Jer, radi se o ideji koja se može roditi samo u glavi ideološki i politički najzadrtijih sljedbenika revolucionarnog poretka koji se ne mogu pomiriti s činjenicom da se vlast u Hrvatskoj danas osvaja na izborima čije rezultate ne kontroliraju i tumače politički komesari.

Pupovac i dalje nastoji Hrvatsku zadržati u talačkoj poziciji svog 'etno biznisa'

Izjava Kolinde Grabar-Kitarović, kako je za nju “Hrvat i onaj tko je pravoslavne vjeroispovijesti i koji je Srbin po nacionalnosti”, jer je “on ipak Hrvat u smislu hrvatskog državljanstva” -  odmah je izazvala lavinu kritika, iako se radi o sasvim uobičajenom poimanju kategorije državljana i pojma 'političke nacije' u cijelom nizu zapadnih demokratskih država gdje politički identitet nije istoznačnica etničkom identitetu. Pa se javio i trio 'stručnjaka' i 'svjetskih autoriteta' na području političke teorije i filozofije: ministar uprave Arsen Bauk koji nije odolio da ovu izjavu ironično prokomentira na svojoj facebook stranici postavljajući 'ingeniozan' pitanje "Ako su Srbi iz Hrvatske Hrvati, što su Hrvati iz Srbije?"; te najuspješniji 'etnički biznismen', predsjednik Srpskog narodnog vijeća, lingvist Milorad Pupovac koji je ocijenio da je izjava Grabar Kitarović "mnogo bliže frankovskoj i ustaškoj ideji Hrvatske, nego modernoj i europskoj ideji Hrvatske".

Sasvim je očito da u Hrvatskoj ima političara koji ne želi da pripadnici srpske etničke zajednice u Hrvatskoj ikad postanu 'politički Hrvati' – no, to ne znači da bi država trebala bit njihov talac. Znači, krajnje je vrijeme da se progovori o tome kome je u interesu da Srbi u Hrvatskoj ne postanu integralni i integrirani dio hrvatske nacije, kao što to odavno jesu ostale nacionalne manjine.

Važna gesta novoizabrane predsjednice

Novoizabrana hrvatska predsjednica Grabar Kitarović uputila je pismo glavnom tajniku UN-a Ban Ki-moonu u kojem je od njega tražila da poduzme sve korake kako bi osigurao da se Šešelj vrati u pritvor u Den Haagu te da se što prije donese presuda.

Pismo Grabar Kitarović predstavlja upravo onu vrstu državničkog poteza kakav je Hrvatskoj nasušno nedostajao tijekom mandata Stipe Mesića i Ive Josipovića, znači punih 15 godina. Naime, zaobilazeći  Haaški sud te izravnim obraćanjem UN-u koji je taj sud i osnovao, Grabar Kitarović je hrvatsku državnu politiku vratila na poziciju koja i priliči suverenoj državi, a od koje je Hrvatska odustala nakon smrti prvog predsjednika. U tom smislu radi se o gesta koja je u politici uvijek iznimno važna, neovisno od efekta koji će polučiti.

Je li zbog Josipovićevog poraza dio ljevice spreman destabilizirati i državu?

'Izvukavši iz naftalina' bivšeg predsjednika Vrhovnog suda Krunislava Olujića, Aleksandar Stanković još je jednom svoju emisiju "Nedjeljom u dva" stavio u funkciju političkog brainwashinga. Pa je tako gledateljstvo (koje htjelo-ne htjelo plaća HRT-ov program) slušalo Olujića kako javno istresa svoj sasvim subjektivni animozitet prema Tomislavu Karamarku, kojeg je nazvao "mumificiranim hrvatskim Putinom" tvrdeći da predsjednik HDZ-a ima demokratski deficit, opasan je za daljnji demokratski razvoj, a ljudi kojima je okružen dolaze iz policijskog miljea, zbog čega su – po njegovom mišljenju - pogubne osobe za stranku koja želi biti demokratska i na vlasti.

Iako za takvo zaključke nije iznio niti jedan argument, sve to još bi se možda i dalo nekako odslušati - jer svatko ima nekakvo mišljenje – da se Olujić nije toliko zanio pa izjavio i kako nova predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nema izborni legitimitet, jer "predsjednik se bira većinom svih birača koji su glasovali, što znači da mora biti apsolutna većina.".

Ovakvo šarlatansko tumačenja Izbornog zakona i rezultata izbora sasvim je za očekivati u klubu mladih na Iblerovom trgu, ali kad to ponavlja i bivši predsjednik Vrhovnog suda, onda je to signal kako se tu ne radi o ekscesu, nego o čvrstom planu dijela političkih i medijskih struktura koje misli nastaviti s pokušajima diskreditiranja HDZ-a i osporavanja pobjede njihove kandidatkinje, čak i po cijenu nastavka politike antagoniziranja društva, te po cijenu destabilizacije države.

Može li pravaštvo biti sastavnica i modernog konzervativizma?

"Nažalost pravaška ideja je potrošena. Uništili su je sukobi. Hrvatska javnost pravaštvo danas tretira kao sektašenje, ustašovanje, huškanje, svađalačku politiku. Zato mi radimo novu političku platformu neopterećenu hipotekama iz prošlosti, temeljenu na suvremenom europskom neokonzervatizmu." – tvrdi, između ostalog, Ruža Tomašić u ekskluzivnom intervjuu za Direktno.hr. I doista, teško je osporiti ovu konstataciju, makar ju treba promatrati u kontekstu prošlotjednog pristupanja Ruže Tomašić novoosnovanoj Hrvatskoj konzervativnoj stranci.

Naprosto, od parlamentarnih izbora 2003., kad je HSP osvojio 7+1 zastupničko mjesto, a već 2008. samo jedno - pravaški brod tone. Debakl Milana Kujundžića i Saveza za Hrvatsku na ovim predsjedničkim izborima ne daje niti jednoj stranci iz te grupacije razloga da s ikakvim optimizmom čekaju naredne parlamentarne izbore, čak niti ukoliko razmišljaju da se profiliraju kao nekakvo 'desno' krilo pokreta pobune protiv sveukupnog političkog establishmenta, a koji u ovom trenutku predvodi 'Živi zid'. Pravaštvu, i to je očita činjenica, trebaju nove ideje koje ga neće gurati na političke margine gdje se iscrpljuje u pukom sentimentu i retorici – a pod kojim imenom najmanje je važno.