Srbijanska veleposlanica u Hrvatskoj citirala Štrpčevu knjigu; Mišetić joj odbrusio i 'poklopio' brutalnim komentarom

Prema njegovim riječima, knjigom su obuhvaćeni i osuđeni u procesima u Crnoj Gori, jedan Bošnjak osuđen u Sarajevu te 22 osobe procesuirane pred Haškim tribunalom. "Među njima je sedam Hrvata, od kojih nitko nije osuđen, i 15 Srba koji su svi osuđeni ili su umrli čekajući presude", naveo je Štrbac.

Štrbac smatra da je knjiga značajna i zbog toga što ljudi koji su ratovali u Republici Srpskoj Krajini mogu vidjeti jesu li procesuirani u Hrvatskoj.

Naglasio je i kako se uhićenje Jovana Cvijetića u Grčkoj po hrvatskoj potjernici moglo izbjeći, samo da je pozvao "Veritas" i pitao je li na spisku procesuiranih.

"Od početka godine podnesene su kaznene prijave protiv 22 osobe, otvorene su istrage protiv 11 osoba, uhićeno šest osoba: tri prilikom ulaska u Hrvatsku, jedan koji je živio u Hrvatskoj i dva izvan Hrvatske po hrvatskim potjernicama (jedan u Novskoj, a drugi u Grčkoj). Od optužnica za Petrovačku cestu uhićena dvojica", citirala je veleposlanica Štrpca.

Savo Strbac @dicVeritas VERITAS, danas: Od pocetka godine podnesene su krivicne prijave protiv 22 osobe, otvorene su istrage protiv 11 osoba, uhapseno 6 osoba (tri prilikom ulaska u Hrvatsku, 1 koji je zivio u Hrvatskoj i 2 van Hrvatske po hrvatskim potjernicama (jedan u

— Jelena Milic (@Jelennah169) June 28, 2022

Poznati hrvatski odvjetnik s američkom adresom Luka Mišetić, koji je između ostalih branio i generala Antu Gotovinu u Haagu, sasvim je jasno pokazao nezadovoljstvo procesuiranjem srpskih zločinaca dajući do znanja da bi DORH-u trebalo otvoriti više mogućnosti:

"Nije dovoljno. DORH bi trebao koristiti univerzalnu nadležnost za podizanje optužnica protiv srpskih oficira, policajaca, vojnika i političara za ratne zločine na Kosovu”, kratko je napisao hrvatski odvjetnik.

Opća nadležnost ili univerzalna jurisdikcija koju spominje Mišetić, naziv je koji se u međunarodnom kaznenom pravu upotrebljava za stav sudova određenih država koji propisuje proširenje primjene vlastitoga kaznenoga prava na temelju načela univerzalnosti. Pojednostavljeno, to znači da sudovi u tim državama mogu primijeniti nacionalno kazneno pravo na počinitelja – stranca koji je počinio kazneno djelo u inozemstvu, protiv stranca ili strane države, i ne nalazi se na teritoriji države u kojoj mu se sudi.