Sokol za Direktno: 'Problem Srbije nije deklaracija, već razbijanje iluzije o srpskom svetu'

Tomislav Sokol trenutno obnaša svoj drugi mandat u Europskom parlamentu, dok je prethodno od 2017. do 2019. godine bio saborski zastupnik. Sokol je pravnik te je doktorirao 2014. godine na Katoličkom sveučilištu u Leuvenu u Belgiji na temu zdravstva, a navedeno je ostalo u fokusu njegova rada i u Europskom parlamentu. Član je Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača Europskog parlamenta te koordinator Kluba zastupnika EPP-a u Odboru za javno zdravlje Europskog parlamenta.

Sokol je bio izvjestitelj Europskog parlamenta za EU digitalnu zdravstvenu putovnicu, a ujedno je i izvjestitelj Kluba zastupnika EPP-a za reformu farmaceutskog zakonodavstva. Uz to, član je Izaslanstva u Zajedničkom parlamentarnom odboru EU-a i Turske i član Izaslanstva u Parlamentarnom odboru za stabilizaciju i pridruživanje EU-a i Srbije, a aktivan je i u Odboru za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odboru za ustavna pitanja i Izaslanstvu u Parlamentarnom odboru za stabilizaciju i pridruživanje EU-a i Crne Gore.

Kako gledate na Trumpove poteze naspram Ukrajine kada je riječ o sporazumu o sirovinama? Stječe li se dojam da je cilj zapravo prisiliti Ukrajinu na odbijanje potpisivanja ili nešto drugo? Već smo prošli analize da je rudarenje ovih minerala dvojbeno zbog potrebe velikih ulaganja i s obzirom na to da je dio pod ruskom kontrolom itd.

U ideološkom i vrijednosnom smislu, postoje elementi politike Donalda Trumpa koje mogu podržati, osobito kad je riječ o suzbijanju 'woke' ideologije i masovne imigracije. S druge strane, Hrvatska je dio Europske unije, potpuno je gospodarski, društveno, prometno i sigurnosno integrirana u Europu te je nemoguće hrvatske interese odvojiti od europskih. Što se Trumpa tiče, on očito želi izvući SAD iz rata u Ukrajini, koji smatra Bidenovim naslijeđem, na način koji neće izgledati kao američki poraz.

U tom kontekstu treba gledati pokušaj da 'naplati' dosadašnju američku pomoć Ukrajini. Međutim, važno je napomenuti da je velik dio potencijalnih rudarskih lokacija trenutačno pod ruskom okupacijom ili ugrožen borbenim djelovanjima, što cijelu priču dodatno komplicira. Istovremeno, on pokušava s Rusijom postići dogovor kojim bi se obustavili sukobi, barem privremeno, a odgovornost za daljnju sigurnosnu situaciju prebacila na Europu. Drugim riječima, Amerika bi pokupila benefite kroz deal o rudnim bogatstvima, izvukla bi se neporažena iz sukoba tako da sačuva obraz, a odgovornost za sve što će se dalje događati u odnosima s Rusijom prenijela bi na EU.

Mislim da od toga neće biti ništa, naprosto zbog toga što Rusi gotovo sigurno u svojim zahtjevima neće ići ispod zauzimanja svih regija koje su anektirali te razoružanja Ukrajine kako bi spriječili neki budući pokušaj vraćanja zauzetih teritorija. Osim same Ukrajine, Europa je sigurno najveća žrtva rata, ako uzmemo u obzir energetski krizu, inflaciju i sve posljedice za gospodarstvo koje su jasno vidljive. Stoga, Europa mora graditi snažniju, samostalnu i dugoročnu strategiju pristupa kritičnim sirovinama i energetske neovisnosti, koja ne ovisi o političkim promjenama u Washingtonu, već o vlastitim kapacitetima i partnerstvima.

Treba razviti uravnoteženi energetski mix, koji uključuje, između ostalog, nuklearnu energiju, hidroenergiju, vodik, itd. Tu svakako ima mjesta za obnovljive izvore, ali ne kao temelj, već samo kao jedan od elemenata koji će doprinijeti manjoj ovisnosti o uvozu nafte i plina iz trećih država. Mislim da Hrvatska u tom smislu vodi pametnu energetsku politiku, postala je, zahvaljujući LNG-u, energetsko čvorište ovog dijela Europe, a ima i raznovrsnu opskrbu energijom, tako da je u komparativnoj prednosti u odnosu na mnoge druge članice Europske unije.

Trump je šokirao Europu, slažete li se s ovom konstatacijom? Teško je dešifrirati koji motivi stoje iza Trumpovih postupaka i izjava, kakva su Vaša razmišljanja po tom pitanju? S druge strane, poruka je da se Europa treba okrenuti sebi i jačanju svoje pozicije, a jedina alternativa je, kako se komunicira, održati jaku Ukrajinu. Može li Ukrajinu u Europu pogoditi najgori scenarij i koji je to po vama?

Trump je možda šokirao one koji površno prate politiku. Iza njegovih postupaka stoje jasni ciljevi, s time da, naravno, nije sigurno hoće li ih on uspjeti ostvariti. Kad govorimo o carinama, SAD imaju problem goleme eksplozije javnog duga koji postaje neodrživ (čak uzimajući u obzir i ulogu dolara kao globalne valute), odlazak industrijskih kapaciteta u druge dijelove svijeta poput Kine (koja je, zahvaljujući tome, postala velesila), što Ameriku čini ovisnom o uvozu i predstavlja slabost u slučaju neke nove velike krize ili sukoba, primjerice oko Tajvana.

Sama gospodarska struktura s jakim dolarom djeluje na način da Amerika s prolaskom vremena ostaje bez industrije i izvoznog kapaciteta. Sada Trump carinama pokušava vratiti industriju u SAD, smanjiti proračunski deficit i zaustaviti eksploziju javnog duga, a istovremeno spriječiti inflaciju i zadržati dolar na poziciji dominantne globalne valute. Mislim da će mu vrlo teško sve to uspjeti, ali važno je naglasiti da iza ovoga što on radi postoje jasni ciljevi i da se ne radi o nekakvom ludilu kako mnogi to predstavljaju.

Što se Ukrajine tiče, Europska unija će je nastaviti podržavati, mada će to biti vrlo teško ukoliko Amerikanci u potpunosti obustave pomoć. Ono što ova situacija pokazuje je da Europa mora puno više ulagati u obranu i povećanje vojnoindustrijskih kapaciteta, jer bez toga ćemo teško preživjeti u vremenima novog međunarodnog poretka zasnovanog na sili koji dolazi.

Kako komentirate situaciju oko Grenlanda?

Interes SAD-a za Grenland ukazuje na geostratešku važnost Arktika. Europa treba surađivati s partnerima kako bi osigurala da se interesi država i lokalnog stanovništva poštuju, uz očuvanje stabilnosti i održivog razvoja regije. Pitanje Grenlanda ponovno je došlo u fokus javnosti 2019. kada je tadašnji predsjednik Donald Trump iznio ideju o mogućoj kupnji tog teritorija. Iako se ta izjava na prvi pogled činila bizarnom, ona je otvorila vrlo ozbiljnu geostratešku raspravu o položaju Arktika, njegovim resursima i političkom značaju.

Grenland je od strateškog interesa zbog bogatstva sirovina, kontrole nad pomorskim pravcima i vojne važnosti arktičkog prostora. Ako bi neka sila uspostavila vojnu infrastrukturu s naprednim oružjem na Arktiku, uključujući Grenland ili područja u njegovoj blizini, to bi teoretski omogućilo brže napade na druge zemlje, osobito putem balističkih raketa.

Europa mora biti vrlo jasna: svaki razgovor o budućnosti Arktika, pa tako i Grenlanda, mora se voditi isključivo u okviru međunarodnog prava i s punim poštovanjem suvereniteta Kraljevine Danske. S obzirom na rastuću globalnu konkurenciju u toj regiji, Europska unija mora jačati svoju stratešku prisutnost kroz znanstveno, ekonomsko i diplomatsko djelovanje, bez agresivne retorike, ali s jasnom zaštitom interesa svojih država članica i europskih vrijednosti.

FOTO: Vanesa Pandžić/CROPIX

Čini se da ne postoji alternativa jačanju obrambenih kapaciteta. Na koji način bi to Europa trebala po Vama postići i je li ona u stanju trenutačno odgovoriti na prijetnje s istoka?

Europa treba povećati ulaganja u obranu, razvijati zajedničke obrambene projekte i poboljšati interoperabilnost među vojskama država članica. To će omogućiti brži i učinkovitiji odgovor na prijetnje, posebno s istoka. Ne postoji nikakva ozbiljna alternativa. Europa i svaka država članica mora pojačati svoje obrambene kapacitete, i to ne deklarativno, nego kroz konkretne projekte i investicije. Ako želimo vjerodostojno štititi svoje granice, pomagati partnerima i djelovati strateški neovisno, više ne smijemo ovisiti o američkom kišobranu.

To uključuje ulaganje u povećanje kapaciteta europske obrambene industrije, bolju koordinaciju među vojskama država članica, interoperabilnost sustava, ali i zajedničke nabave i istraživačko razvojne projekte. Europa ima potencijal, ali je do sada nedostajalo političke volje da to pretvori u stvarnu obrambenu sposobnost. Istovremeno, prijetnje izvana, bilo kroz konvencionalnu vojnu agresiju, bilo kroz druge metode poput terorističkih i kibernetičkih napada i destabilizacije susjedstva, vrlo su realne.

Pri tome, osim naravno rata u Ukrajini, treba naglasiti nestabilnost na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi kao izvore opasnosti za europsku sigurnost i razloge zašto treba radikalno ojačati oružane snage i vojnu industriju kako bismo prestali biti ovisni o uvozu oružja iz trećih država. Zajedničko europsko financiranje predstavlja veliku priliku i za Hrvatsku, s time da apsolutno treba preferirati nabavu oružja proizvedenog u Europi. Hrvatska vojna industrija svakako treba profitirati od toga.

Kritičari i opozicija ne samo u Hrvatskoj već i drugdje komuniciraju da pomoć Ukrajini, ali i povećanje izdvajanja za obranu ne smiju ići nauštrb standarda građana i socijalnih izdvajanja. Kako odgovarate na ovakve opaske?

Ulaganja u obranu nisu trošak nego osiguranje, a sigurnost je temelj za gospodarski razvoj i blagostanje građana. Dugo smo slušali demagogiju s ljevice da je bolje ulagati u bolnice i vrtiće umjesto u vojsku. To je lažna dilema i politički opasan narativ. Ne postoji suprotnost između sigurnosti i socijalne politike, jer bez sigurnosti, neće biti ni države koja bi mogla isplaćivati mirovine, graditi bolnice ili štititi socijalno ugrožene.

Štete li blokade Mađarske i Slovačke jedinstvenosti, ali i funkcioniraju EU-a? Mađarska nam je i susjed. 

Jedinstvo unutar EU ključno je za učinkovito djelovanje. Blokade mogu oslabiti zajedničke napore i usporiti donošenje odluka. Važno je kroz dijalog rješavati nesuglasice i osigurati da sve članice djeluju u duhu solidarnosti. Ako želimo da nas netko uzima ozbiljno kao globalnog aktera, unutar Unije mora postojati minimalna razina zajedničkog djelovanja. Svaka blokada zajedničkih odluka, posebno u osjetljivim područjima poput vanjske politike i sigurnosti, objektivno šteti jedinstvu Europske unije.

S druge strane, bilo kakvo ukidanje prava veta u vanjskoj i obrambenoj politici bilo bi protiv interesa manjih država članica i Hrvatska to nikada neće podržati. Zato je nužno pronaći konsenzus na razini EU o zajedničkim interesima. S obzirom na činjenicu da međunarodni odnosi ulaze u razdoblje u kojem će dominantna biti gola sila, europske države, čak i one najveće poput Njemačke, mogu preživjeti jedino ako djeluju zajednički i zato se nadam da će se taj konsenzus postići. To je posebno važno za Republiku Hrvatsku, jer zemljama naše veličine sigurno nije u interesu ostati na vjetrometini velikih sila, od kojih nas mnoge ne gledaju baš dobronamjerno, izvan zajedničkog europskog okvira.

Mađarska je susjedna država, s kojom dijelimo brojne gospodarske, kulturne i povijesne poveznice. Ipak, njena vlast često zaboravlja da europska solidarnost podrazumijeva odgovornost, a ne samo prava. Politike koje ne djeluju konstruktivno u smislu očuvanja jedinstva EU sigurno nisu najbolji odgovor na potrebe trenutka. Osim toga, jake veze između trenutne mađarske i srpske politike predstavljaju razlog za povećani oprez sa strane Hrvatske.

FOTO: Davor Pongračić/CROPIX

U kontekstu naših susjeda Srba - vidjeli smo reakciju na potpisanu deklaraciju između Hrvatske, Albanije i Kosova, vidjeli smo događaje nakon velikog prosvjeda sredinom ožujka, sjedenje na dvije stolice, podršku Dodiku... Tu je i najava Srbije o vojnom sporazumu s Mađarima. Kako komentirate cijelu situaciju, treba li po Vama Europa biti žešća u kritici prema Beogradu?

Situacija sa Srbijom jasno pokazuje da Beograd i dalje igra dvostruku igru. U teoriji pričaju o europskom putu, a u praksi podržavaju politike koje izravno destabiliziraju okolne zemlje. Reakcije na deklaraciju Hrvatske, Albanije i Kosova bile su agresivne i histerične i to samo zato što se netko usudio voditi proaktivnu politiku mimo njihova nadzora. Njihov problem nije deklaracija, njihov problem je svaki oblik suradnje koji razbija iluziju o tzv. 'srpskom svetu'. A koncept tzv. 'srpskog sveta', budimo iskreni, nije ništa drugo nego moderna, rafiniranija verzija velikosrpskog projekta.

Destabiliziranje Crne Gore, koketiranje s Rusijom, najave vojnog sporazuma s Mađarskom, to nisu znakovi jedne države koja ide prema Europi. To su znakovi režima koji koristi EU kada mu odgovara, ali vrijednosno ostaje duboko vezan uz istok i autoritarni model vladanja. Zbog toga Europska unija mora konačno prestati zatvarati oči. Ne možeš sjediti na dvije stolice, ili si proeuropski orijentiran ili ne. Vrijeme je da Bruxelles prestane glumiti da to ne vidi.

Ako EU može biti stroga prema državama članicama zbog vladavine prava, onda mora imati još više kriterije u odnosu na zemlje kandidatkinje. Srbija danas ne pokazuje političku volju za pravu europsku transformaciju, a Bruxelles, ako želi biti vjerodostojan, mora to jasno reći i povući konkretne poteze. EU svakako ima mnoge gospodarske i političke instrumente da prisili Srbiju da se počne normalno ponašati.

I za kraj, kako komentirate situaciju u BiH oko Dodika i naravno, nakon svega, gledamo li mi opet u 'bure baruta'?

Situacija u Bosni i Hercegovini je izuzetno ozbiljna i dugoročno zabrinjavajuća. S jedne strane je unitarizam i hegemonizam koji dolazi iz Sarajeva , a s druge strane srpski separatizam. Hrvati su jedini konstitutivni narod koji u punom smislu gleda prema Zapadu i predstavlja faktor stabilnosti u BiH, uz punu podršku Republike Hrvatske. To je naravno i jedina smislena politika: Hoćemo li tražiti podršku za zaštitu prava Hrvata u Aziji i na Bliskom istoku, ili u Europskoj uniji čiji smo dio i na čije odluke možemo utjecati?

Rekao bih da smo trenutno u pat poziciji: Bošnjaci ne mogu uhititi Dodika, a on ne može odcijepiti RS. Za to vrijeme, vidi se da BiH nema monopol sile na polovini svog teritorija i to ne izgleda dobro iz perspektive dugoročnog opstanka države. Veliki korak naprijed u smjeru stabilizacije bi bio da su bošnjačke stranke pristale na promjenu izbornog zakona kojom bi se konačno omogućilo da Hrvati sami biraju vlastitog člana predsjedništva.

Sokol za Direktno: Jasno sam rekao da za ovakvu Srbiju nema mjesta u EU

Svojim odbijanjem i blokadom institucija, te nemuštim izmotavanjem, pokazali su da nisu dorasli trenutku te će snositi veliki dio odgovornosti za potencijalne buduće događaje u BiH. Hrvatska u svemu tome treba biti konstruktivan faktor, poticati dijalog, ali istovremeno biti spremna na sve scenarije i na svaki način zaštititi hrvatski narod u Bosni i Hercegovini.