Sokol za Direktno: Jasno sam rekao da za ovakvu Srbiju nema mjesta u EU. Povjereniku Várhelyiju se vjerojatno nije dopao moj stav

Član je ili zamjenik predsjednika u osam odbora unutar Europskog parlamenta, a poseban fokus njegovog djelovanja su područje zdravstva, zaštita potrošača, a vrlo je aktivan i po pitanju zaštite hrvatske manjine u regiji, posebno u Srbiji i Crnoj Gori.

Sokol je nedavno nominiran za uži izbor za nagradu MEP Awards, poznatiju kao "EU Oscar", koju svake godine u Bruxellesu dodjeljuje "Parliament Magazine" najuspješnijim zastupnicima. Nominacija, ali i činjenica da je puno zahtjevnih procesa u tijeku u Europskom parlamentu, godinu uoči europskih izbora, povod su za razgovor s eurozastupnikom.

Puno je izazova pred Europskim parlamentom i, čini mi se, donošenja zakonskih regulacija koje pokušavaju ili regulirati novonastale situacije ili staviti pod zakonski okvir one koje do sada nisu bile time obuhvaćene poput umjetne inteligencije. Kakav je tu Vaš stav i što možemo očekivati od Europe po ovom pitanju?

Akt o umjetnoj inteligenciji prvi je zakon kojim se na sustavan i zaokružen način uređuje korištenje umjetne inteligencije u Europskoj uniji. Nedavno smo na zajedničkoj sjednici Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (IMCO) i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (LIBE) izglasali zakonodavno izvješće o umjetnoj inteligenciji. Uskoro će započeti i pregovori s državama članicama i očekujem da ćemo konačan zakon o umjetnoj inteligenciji imati do kraja ove godine. Smatram da je umjetnu inteligenciju potrebno regulirati jer samo tako Europska unija može biti globalno konkurentna. S druge strane, umjetnu inteligenciju važno je regulirati da se osobne slobode građana ne bi ugrožavale njezinom zlouporabom.

Koji su po Vama ključni problemi koje bi korištenje umjetne inteligencije moglo iznjedriti bilo u društvenom bilo u političkom smislu?

Umjetna inteligencija ima značajan potencijal u brojnim aspektima naših života. Primjerice, polovina građana smatra da je zdravstveni sektor onaj u kojem umjetna inteligencija može ostvariti svoj najveći potencijal. Da je tome uistinu tako svjedoče i najnovija istraživanja koja pokazuju da algoritmi umjetne inteligencije identificiraju rak dojke s približno 90 posto točnosti u kombinaciji s analizom radiologa. Međutim, ako nije dobro regulirana, umjetna inteligencija može predstavljati veliki rizik za privatnost građana.

Zato smo u Europskom parlamentu zakonodavnim izvješćem zabranili koncept društvenog vrednovanja odnosno masovnog nadzora kojim se pomoću algoritama može prikupljati širok spektar podataka o građanima i njihovom ponašanju. S druge strane, politički je iznimno osjetljivo pitanje korištenja tehnologija prepoznavanja lica u javnom prostoru. Europski parlament za sada je apsolutno zabranio korištenje tehnologije prepoznavanja lica pa i za potrebe otkrivanja kaznenih djela. Međutim, korištenje takve tehnologije ipak bi trebalo dopustiti u slučajevima sprječavanja terorizma ili primjerice otmice djece i zato smatram da ćemo tijekom pregovora o konačnom tekstu zakona morati ići u tom smjeru.

Tu je i nova regulativa što se tiče potrošačkih kredita. Što nam ona donosi i spominju li se u njoj tzv. dužnički krediti, odnosno, prodaja kredita agencijama za naplatu potraživanja s obzirom na to da se rasprava oko toga dosta zakuhala i u Hrvatskoj?

Točno, dovršili smo pregovore o novoj Direktivi o potrošačkim kreditima na kojoj sam radio kao izvjestitelj Kluba zastupnika EPP-a u Europskom parlamentu. Najvažnije obilježje nove direktive je da smo njome ojačali poziciju potrošača kao slabije ugovorne strane u pravnom odnosu s bankama. Za potrošače u Hrvatskoj nova pravila o potrošačkom kreditiranju znače i bolja pravila kod prešutnih prekoračenja. Naime, zakon o potrošačkom kreditiranju koji je na snazi nije predviđao pravila o zaštiti potrošača u slučaju kad bi banke odlučile zatražiti povrat iznosa prešutnih prekoračenja.

Zato pravila nove direktive sprječavaju da banke mogu bez najave i bez davanja mogućnosti obročne otplate zatražiti povrat prešutnih prekoračenja od građana. Nadalje, novim pravilima o potrošačkim kreditima predviđa se zabrana slanja nezatraženih kreditnih kartica na kućne adrese i zabrana jednostranog povećanja limita prekoračenja na računima. Učestalo se događalo da su banke na kućne adrese slale nezatražene kreditne kartice i povećavale limite dopuštenog i prešutnog prekoračenja na tekućim računima. Takva praksa štetna je za potrošače jer oni često nisu ni svjesni da je došlo do pomicanja limita i da troše sve više.

Što se tiče agencija za naplatu potraživanja, njihova djelatnost ne odnosi se samo na potrošačke kredite i zato će se njihova djelatnost urediti posebnim nacionalnim zakonom. U tom smislu ohrabruje što je Vlada najavila da će do kraja godine predložiti zakonodavni okvir kojim će urediti njihovu djelatnost.

Jedan ste od idejnih začetnika ideje o pravu na popravak kada govorimo o području zaštite potrošača. Dosta se govori o tome da su proizvodi napravljeni da rade onoliko dugo koliko traje jamstvo, naravno sada generaliziramo, ali smatrate li da u tome ima istina i hoće li novi zakon uspjeti utjecati na promjene u samoj industriji?

Godinu dana nakon što je u Europskom parlamentu izglasana Rezolucija o pravu na popravak, Europska komisija predložila je zakon kojim će olakšati građanima popravak proizvoda. Potrošači mi se stalno javljaju žaleći se da im se uređaji kvare neposredno nakon isteka jamstava, da na tržištu nisu dostupni zamjenski dijelovi potrebni za popravak i da je popravak, osim što je dugotrajan, nerijetko i skup. Najčešće spominju kvarenje mobitela, perilica za rublje i ostalih kućanskih proizvoda. Zato sam se od početka mandata odlučno zalagao za donošenje novog zakona koji će potrošačima jamčiti pravo na popravak.

Naime, istraživanja su pokazala da bi 77 posto građana EU-a radije popravilo svoje uređaje nego ih zamijenilo. Prema novim pravilima potrošač će imati pravo na popravak unutar i izvan zakonskog jamstva. Izvan zakonskog jamstva potrošač će imati pravo na popravak proizvoda pet do 10 godina nakon kupnje. Procjenjuje se da će potrošači u EU zbog novog zakona ostvariti uštede u iznosu od 176,5 milijardi eura u sljedećih 15 godina. U odnosu na prakse namjernog kvarenja proizvoda, u sklopu inicijative o pravu na popravak zabranjujemo prakse planiranog zastarijevanja, koje se smatraju poslovnom politikom koja uključuje namjerno planiranje ili dizajniranje proizvoda s ograničenim vijekom trajanja kako bi proizvod prerano zastario ili postao nefunkcionalan nakon određenog vremena.

Puno ste radili i na izmjeni Direktive o medu i hrvatski proizvođači imaju velikog razloga za slavlje. Poznato je da je med jedan od proizvoda koji se najčešće patvori. Kako se ovom Direktivom tome staje na kraj?

Europska unija je zbog velike potražnje prisiljena na uvoz meda zbog čega je naše tržište izloženo opasnostima od uvoza patvorenog meda. Nedavnim istraživanjem 46 posto ispitanih uzoraka meda uvezenog u Europsku uniju označeno je sumnjivim jer med nije udovoljavao kriterijima iz Direktive o medu.

Naime, utvrđeno je da su medu dodavani nedozvoljeni sastojci kao što su sirupi riže ili šećerne repe. Kad je riječ o mješavini meda koji je proizveden u Europskoj uniji i izvan nje, trenutna pravila potrošačima ne pružaju mogućnost informiranja o količini meda koji dolazi iz trećih država. Drugim riječima, mješavina meda može biti sastavljena od samo jedan posto meda iz EU i 99 posto meda iz Kine, a da potrošač pri kupnji toga nije svjestan. Zato se zalažem da kroz izmjenu Direktive o medu potrošači osim države podrijetla znaju i točan udio meda iz pojedine države ako se radi o njegovoj mješavini.

Na popisu ste najutjecajnijih zastupnika u Europskom parlamentu kada je u pitanju područje zdravstva. Koji je bio i je fokus ovdje u Vašem radu?

Zadovoljan sam što je moj dosadašnji rad na zdravstvenim temama u Europskom parlamentu prepoznat. Nastavljam se zalagati za pacijente te ostajem predan poboljšanju zdravstvene skrbi, kako na EU razini, tako i u Hrvatskoj. Upravo je zdravstvo ključno područje za približavanje Europske unije građanima te dokaz da EU osluškuje njihove potrebe i zahtjeve. Kao koordinator EPP-a u Odboru za zdravstvo (SANT) zadužen sam za definiranje i jačanje europskih zdravstvenih politika te praćenje njihove provedbe. Također, trenutno sam izvjestitelj Europskog parlamenta za EU digitalnu zdravstvenu putovnicu i izvjestitelj Kluba zastupnika EPP-a za dio reforme EU zakonodavstva o lijekovima.

Moji glavni prioriteti u području zdravstva su: jednak pristup zdravstvenoj zaštiti na području cijele Europske unije, zajednička javna nabava da bi se građanima omogućila bolja dostupnost skupih lijekova, prekogranična zdravstvena zaštita odnosno lakši pristup liječenju u inozemstvu te izgradnja sveobuhvatne zdravstvene infrastrukture i smanjenje postojećih nejednakosti.

Kad smo kod zdravstva, dosta se govori o povratku proizvodnje lijekova u Europu. Vidimo i sada da smo izloženi nestašicama, ali isto tako neminovno je govoriti i o dostupnosti lijekova građanima. Ipak, kada je riječ o reviziji općih propisa EU-a o lijekovima, farmaceutska industrija ima dosta zamjerki. O čemu je riječ?

Revizija se sastoji od dva zakonodavna prijedloga – nove Uredbe i Direktive, koje čine regulatorni okvir EU-a za sve lijekove, uključujući i one za rijetke bolesti te za djecu. Zadužen sam ispred EPP-a za formiranje stajališta Parlamenta za Uredbu, u kojoj se utvrđuju posebna pravila za lijekove koji se odobravaju na razini Unije, posebno najinovativnije lijekove. Njome se isto propisuju i pravila o koordiniranom upravljanju kritičnim nestašicama i sigurnosti opskrbe ključnim lijekovima. Farmaceutska industrija ima određene zadrške na trenutni zakonodavni prijedlog kad je riječ o poticajima za inovacije te je potrebno ispitati jesu li isti adekvatni. Ciljanom industrijskom politikom moramo u Europu vratiti proizvodnju ključnih lijekova poput antibiotika čiji nedostatak predstavlja sve veći problem, te se osloboditi ovisnosti o Kini i Indiji.

Nužni su puno jači poticaji i potpore za proizvodnju lijekova u EU nego što ih imamo sada. Europska unija se do sada u proizvodnji lijekova previše oslanjala na svoje međunarodne partnere, a poseban problem je pretjerana ovisnost Europske unije o uvozu aktivnih sastojaka za proizvodnju lijekova. Prije trideset godina uvozilo se samo 20 posto aktivnih tvari, a danas se uvozi gotovo 80 posto. Lijekovi za liječenje raka, dijabetesa, upala i poremećaja živčanog sustava čine više od polovine deficitarnih lijekova. Ako nas u budućnosti pogodi nova zdravstvena kriza, države članice moraju imati pristup lijekovima te nam to mora biti jedan od glavnih prioriteta.

Ključno je stoga stvoriti novi pravni okvir koji će omogućiti stvaranje jedinstvenog tržišta za lijekove da bi svi pacijenti u Uniji mogli dobiti sigurne, učinkovite i povoljne lijekove u pravodobnom roku. Istovremeno, EU mora osigurati poticaje za razvoj inovativnih lijekova na svom teritoriju kojima se odgovara na nezadovoljene medicinske potrebe, ali i osigurati stratešku autonomiju u području zdravstva.

Nedavno ste izjavili da Europska unija ne smije Srbiji gledati kroz prste i mora voditi nepristranu politiku proširenja. Kakva je sada, Srbiji nije mjesto u Europskoj uniji, ali nekima smeta takav stav. Jeste li izgladili nesuglasice s povjerenikom za proširenje?

U odnosu na pitanje članstva Srbije u Europskoj uniji moj stav ostaje nepromijenjen. Za ovakvu Srbiju nema mjesta u Europskoj uniji, a njihovo buduće članstvo ovisit će isključivo o spremnosti srpskih vlasti da riješe sva otvorena pitanja, a posebno pitanja nestalih. Sudbina nestalih i nasilno odvedenih osoba i danas je najteže pitanje vezano uz srpsku agresiju na Republiku Hrvatsku. Nažalost, još je uvijek nepoznata sudbina 1418 osoba te mjesto ukopa posmrtnih ostataka 394 smrtno stradale osobe iz Domovinskog rata.

Srpske vlasti do sada nisu pokazale dovoljnu i iskrenu predanost rješavanju pitanja nestalih iz Domovinskog rata, a pitanje pronalaska nestalih pitanje je poštivanja temeljnih europskih vrijednosti o kojima često ovdje govorimo. S druge strane Srbija i dalje hrvatskoj manjini ne jamči jednaka prava kakva srpska manjina uživa u Hrvatskoj, što je nedopustivo. Uz to, njihovi pokušaji da se srbijanskim sudovima dodijeli univerzalna nadležnost za navodne ratne zločine su neprihvatljivi.

S povjerenikom EU-a za proširenje Várhelyijem imam korektne odnose iako mu se vjerojatno nije dopao stav o Srbiji koji sam jasno komunicirao u raspravi o politici proširenja. Tad sam povjerenika upozorio na to da srpska hegemonistička politika doprinosi destabilizaciji Crne Gore. Također, ukazao sam na činjenicu da Srbija vodi neusklađenu vanjsku politiku prema Rusiji i pozvao Europsku uniju da u kontekstu politike proširenja razmotri mjere kojima će spriječiti širenje hegemonističkog koncepta "srpskog sveta" u Crnoj Gori i natjerati Srbiju da uskladi svoju vanjsku politiku s europskom.

S obzirom na to da je iduća godina super izborna, prilika je da se dotaknemo i parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, ali i izbora za Europski parlament. Kako komentirate oporbu i njezin doprinos razvoju zdrave društveno političke rasprave, ali i razvoju same zemlje? Postoji li snaga koja bi po Vama mogla konkurirati HDZ-u?

Ne vidim niti jednu političku opciju koja može ozbiljno konkurirati HDZ-u u predstojećem izbornom ciklusu. Oporba djeluje izgubljeno, a osim što ne doprinosi razvoju društvene rasprave u Hrvatskoj, ne nudi niti ozbiljan politički program s kojima bi se birači mogli identificirati. O tome svjedoče i rezultati anketa koje HDZ uvjerljivo stavljaju na prvo mjesto i to daleko ispred drugoplasiranog SDP-a. S druge strane, HDZ bilježi zamjetne rezultate u području gospodarstva.

Od listopada 2016., prosječna neto plaća porasla je za više od pedeset posto, a izgradnjom Pelješkog mosta, ulaskom u Schengen i eurozonu, HDZ je ostvario ključne ciljeve i vanjskopolitičke prioritete. Sjetite se samo da je bilo po SDP-ovoj volji, Hrvatska danas ne bi imala LNG terminal na Krku zahvaljujući kojem se pozicioniramo kao važan geostrateški čimbenik u području energetike.

Kada je riječ o europskim izborima, treba reći da ste nominirani za tzv. europski Oscar? Daje li Vam to vjetar u leđa da nastavite sa svojim radom i, uostalom, s obzirom na Vaš veliki angažman, imate li ambiciju osvojiti još jedan mandat u Europskom parlamentu?

Nominaciju za nagradu MEP Awards, poznatu kao "EU Oscar", koju svake godine u Bruxellesu dodjeljuje Parliament Magazine najuspješnijim zastupnicima smatram priznanjem za dosadašnji rad u Europskom parlamentu u području zdravstva te mi predstavlja dodatan poticaj za daljnje djelovanje. Značajan dio moje karijere je bio usmjeren prema zdravstvu i prije dolaska u Bruxelles. Naime, doktorirao sam na Pravnom fakultetu Katoličkog sveučilišta Leuven na temu prekogranične zdravstvene zaštite u EU u pravnom kontekstu.

Mislim da je upravo zdravstvo jedno od područja gdje EU može napraviti veliki iskorak te sam zbog toga na to područje odlučio usmjeriti dobar dio svog rada u Europskom parlamentu. Trenutno sam koncentriran na zakonodavne akte za koje sam zadužen u Europskom parlamentu, a stranačka tijela, kad za to bude vrijeme, donijet će najbolje odluke o listama za naredne izbore za Europski parlament.

*Intervju je realiziran u suradnji sa zastupnikom Sokolom i Klubom zastupnika Europske pučke stranke (EPP Group).