SLUČAJ ULJANIK Trebaju li odgovarati i oni koji su odobravali državna jamstva bez adekvatnih analiza?

Naravno, pod uvjetom da se dokaže danas široko rasprostranjena teza prema kojoj je nekoliko hrvatskih vlada Uljaniku u čiji je sastav 2013. godine ušao i riječki 3. maj jamstva za visoke kredite izdavalo bez adekvatnih analiza. Jednostavnije, državna administracija je jamstva za kredite Uljaniku odobravala praktično – naslijepo. 

Državni dužnosnici su u ime poreznih obveznika jamčili i iz javnog novca do sada platili nešto više od tri milijarde kuna za biznis brodogradnje. Na naplatu će doći još nešto više od milijarde kuna jer aktivna jamstva iznose 4,25 milijardi kuna. Taj je biznis, za koji je država jamčila ako ga pojednostavnimo funkcionirao poput protočnog bojlera s nekoliko rupa sa svake strane. 

Uljanik je posljednjih godina svoj poslovni model, kako svjedoče brojni medijski izvještaji, zasnivao na tome da ugovori gradnju što više brodova. Potom da uz državna jamstva podigne kredite za tu gradnju. Potom da jedan brod završava novcem koje im je naručitelj unaprijed isplaćivao za drugi brod. Ispada da je poslovno pravilo bilo ugovarati gradnju brodova po takvim cijenama koje garantiraju da će isporučeni brod Uljaniku stvoriti gubitak. 

Milanovićeva je Vlada, odradivši jedan puni mandat, takvom biznisu izdala oko 3,5 milijardi kuna jamstava, Vlada Tihomira Oreškovića koja nije upravljala zemljom niti pola godine uspjela je u tom kratkom razdoblju Uljaniku jamčiti kredite s nešto više od 400 milijuna kuna, da bi Plenkovićev kabinet u pola mandata na vlasti izdao jamstva u visini od 805 milijuna kuna. 

Nakon svega toga krajem 2017. godine postalo je jasno da će Uljanik Grupa bankrotirati. 

Dogodilo bi se to i ranije da Uljanik nije bio te sreće da je mogao posredno koristiti državne subvencije. Milanovićeva Vlada odobrila je 2013. godine Uljaniku da postane strateškim partnerom 3. Maja kojem je država davala subvencije za restrukturiranje. Državni novac, čak nešto više od 500 milijuna kuna riječko je brodogradilište posudilo Uljaniku bez adekvatnih osiguranja, a prema novim izvještajima u Rijeci čak nisu aktivirali niti mehanizme prisilne naplate kad su rokovi za povrat pozajmice istekli. 

Unatoč svemu tome, Plenkovićeva vlada prije godinu s intervencijom vrijednom 100 milijuna eura omogućuje još nekoliko mjeseci poslovnog poluživota Uljaniku, a kad bi se politika odlučila na još jedno restrukturiranje brodogradilišta porezni obveznici to bi morali platiti još 10-ak milijardi kuna na koliko je troškove države procijenio potencijalni strateški partner Uljanika Tomislav Debeljak, vlasnik splitskog Brodosplita. Brodogradnju, ne samo sjevernu nego i onu na srednjem Jadranu su sanirale i subvencionirale sve hrvatske vlade od osamostaljenja države, a to je porezne obveznike dosad koštalo oko 35 milijardi kuna. 

Već su mjesecima u javnom prostoru sve glasniji i sve češći pozivi da se raščiste sumnje oko mogućeg kriminala u Grupi Uljanik. 

U prvom činu drame u kojoj na pozornici igraju DORH i policija odgledali smo uhićenje dvanaestorice bivših što čelnika, što menadžera Uljanika koje se sumnjiči za štetu veću od milijardu kuna. Poslovni dnevnik je, pak, među uhićenima našao i drugu poslovnu poveznicu. Zajednički su pokrenuli tvrtku za poslovno savjetovanje Arsenal koncept koja je do sada bila neaktivna. Gianni Rossanda, donedavni predsjednik Uprave Uljanika, dana uhićenik, svojedobno je objašnjavao kako je svrha okupljanja oko te tvrtke mogući otkup dionica Uljanika, no detalji su nepoznati. U tom je kontekstu simpatično spomenuti da je 'Arsenal' naziv za fizički prostor unutar Uljanika uz obalu samog centra Pule za koji se u razradama planova Uljanikova oporavka sanjarilo o prenamjeni u turističku djelatnost.

Zove li se 'Arsenal' koncept slučajno tako ili koncept podrazumijeva i turizam priča je koju tek trebaju ispričati, uvijek poslovično tajnoviti menadžeri Uljanika. Tajnoviti i vrlo samouvjereni. Dugogodišnji lider Uljanika Karlo Radolović isticao je taman prije nego će upravljačku palicu predati jučer uhićenom Antonu Brajkoviću da je Uljanik uspio jer nisu slušali naredbe iz Zagreba. Ministre u vlasti smatrao je činovnicima koji moraju ispunjavati zahtjeve brodogradilišta. Sljedbenik takve škole Anton Brajković je na početku ovog desetljeća otišao i korak dalje pa je razmatrao da će podići sudsku tužbu protiv Instituta za javne financije zbog analize stanja u brodogradilištima. Nije mu bila po volji. Jer nije bila povoljna za brodogradnju. 

Gianni Rossanda predvodio je Upravu Uljanika koja se mjesecima borila da strateški partner brodogradilišta postane Danko Končar, no to nije uspjelo jer Končar sa svim svojim kompanijama nije mogao na zahtjev ministra gospodarstva Darka Horvata dokazati da raspolaže kapitalom za ulaganja u restrukturiranje Uljanika. Baš kao danas Tomislav Debeljak tako je lani u ovo doba Danko Končar računao da će se baviti brodogradnjom, ali tako da ga država plaća. 

Grupa Uljanik s 3. majem zapošljava oko sedam tisuća ljudi koji žele nastaviti raditi tako da država pokriva gubitke koje stvore.

Vratimo se na početak teksta i na pitanje bi li trebao biti uhićen netko ili više njih zbog odobravanja jamstava biznisu koji kroči prema propasti i to bez poslovne analize koja bi pokazala da su jamstva opravdana? Odgovor je jednostavan. Nema te poslovne analize koja će pokazati opravdanost ulaganja u restrukturiranje Uljanika kao što ni jedna čista poslovna analiza nije mogla pokazati da je opravdano izdavati jamstva brodogradilištima. Zato nisu ni radili analize. Da jesu, dobili bi podlogu na osnovu koje bi morali uskratiti jamstva. Ali to je već još jedan dio priče o ortačkom kapitalizmu. Istom ovom sustavu u kojem živimo i u kojem je prije godinu i pol uhićeno 12 menadžera Agrokora kao što je jučer uhićeno 12 menadžera Uljanika.

Menadžerska uhićenja Hrvatskoj nisu strana. Uhićeni su menadžeri i u onome što nam je poznato kao Afera Brodosplit. Zbog sumnje da su oštetili Brodosplit za 4,7 milijuna dolara. Oslobođeni su svih optužbi na sudu. Uhićeni su i menadžeri Podravke. Pod sumnjom da su se udružili u pothvat preuzimanja tvrtke tvrtkinim novcem koji su iz nje izvukli. Oslobođeni su na sudu. 

Spektakularna uhićenja Uljanikovih menadžera ne smiju poslužiti kao alibi za ulijevanje još novca poreznih obveznika u brodograđevni biznis koji ga nemilice gubi. Još uvijek ne znamo je li ulijevanje državnog novca u Uljanik s Brodosplitom kao strateškim partnerom nužno i za spašavanje Brodosplita kao što je državni novac uliven u 3. maj poslužio za poslovni opstanak Uljanika.