NEKIMA IDE JAKO DOBRO, IAKO KRŠE PRAVILA

Slučaj Paro: Hoće li 'Golden boy' hrvatske diplomacije uspjeti nastaviti lagodan život i u Bruxellesu?

Autor

Andrea Latinović

Slučaj Joška Pare, koji bi trebao biti imenovan veleposlanikom Republike Hrvatske u Belgiji, sa sjedištem u Bruxellesu, iz kojega bi ujedno za HRT kao dopisnica trebala izvještavati i njegova supruga, Jasna Paro, a o čemu je portal Direktno već pisao, izazvao je lavinu reakcija nezadovoljne javnosti.

20.09.2018. u 16:11
Ispiši članak

Podsjetimo, naime, kako je taj bračni par već zajedno radio, svatko na svojem poslu ranije u Velikoj Britaniji, gdje je suprug bio veleposlanik RH u Londonu, a njegova supruga dopisnica HRT-a iz te države. I ne samo to; HRT je osnovao dopisništvo u Londonu samo za gospođu Paro, jer ono u britanskoj prijestolnici ranije nije postojalo. No, kada su supružnici otišli, ukinulo se.

Taj je scenarij trebao biti ponovljen i u Sjedinjenim Američkim Državama, kada je Joško Paro s mjesta Josipovićevog vanjskopolitičkog savjetnika imenovan za veleposlanika u Washington, a Jasna Paro imenovana je i tamo za dopisnicu. Ipak, došlo je do, za bračni par nepredviđene situacije: s obzirom na to da je rad supruge veleposlanika suprotan Bečkoj konvenciji (dakle, protuzakonit), Amerikanci su odbili dati radnu dozvolu gospođi Paro!

Usklađeni Parovi nisu se predavali lako; nakon što su supružnici doputovali na proslavu Dana Europe u Zagreb, tadašnje vodstvo HRT-a povuklo je s mandata u Bruxellesu tek imenovanog Damira Matkovića i tamo poslalo, pogađate - Jasnu Paro!

I sada, treći puta, otvara se ponovna mogućnost njihovog angažmana, ovoga puta u Belgiji, potpuno ignorirajući već navedenu Bečku konvenciju.

Ali, da imenovanje Pare za mogućeg veleposlanika u Bruxellesu vjerojatno neće ići glatko, pokazao je i istup Mostovog saborskog zastupnika Nikole Grmojena Aktualcu u Hrvatskom saboru, održanom u srijedu. Grmoja je teškim riječima bacio rukavicu u lice premijeru Andreju Plenkoviću, ponovno se dotaknuvši pitanja hrvatskih diplomata.

''U prosincu prošle godine i siječnju ove godine jedan hrvatski diplomat Vam je dostavio dvije predstavke s dokazima o višegodišnjim protupravnim isplatama novca hrvatskih poreznih obveznika u hrvatskim veleposlanstvima u Washingtonu i Cannberri, o čemu je prethodno predstavkama obavijestio i ministricu vanjskih poslova koja sjedi do Vas, a, da stvar bude gora, državna revizija utvrdila je da je g. Joško Paro godinama zlorabio položaj veleposlanika u Washingtonu, kršio pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva i oštetio državni proračun za 1.900.000 kuna. Na internetu su također dostupni dokumenti o tome da je glavna tajnica ministarstva Loreta Bertoša Kušen godinama primala plaću na temelju lažnog rasporeda u veleposlanstvu u Canberri, iako je pravilnikom ministarstva strogo određeno da članovi uže obitelji ne smiju raditi u veleposlanstvima gdje ti veleposlanici upravljaju. Zašto niste razriješili ministricu budući da nije ništa po tom pitanju poduzela?". 

Vidno iznervirani Plenković žestoko je odgovorio Grmoji na pitanje, ali se osvrnuo i na Miru Bulja: "Cijenjeni zastupniče Grmoja, od svih pitanja vi ste ovo našli? Ne znam koja trenutno PR agencija prati Most, pa vam je sastavila tako škrto, slabo i jadno pitanje, ali zaslužuju da im smanjite mjesečnu apanažu. Stvar je na tijelima koja su neovisna, ako imaju nekakve prijava, ta tijela to rješavaju. Sve se to događalo u vrijeme nekih drugih ministara i vlada. Aktualno ministarstvo je dalo sve potrebne podatke. Ne znam u kojem svijetu vi živite pa mislite da bih zbog toga smijenio ministricu. To ne bi bilo normalno. Malo duže sam ja od vas u sustavu pa sam se nagledao takvih predstavki koje ne vode ničemu. Moram se osvrnuti i na vašeg zastupnika Bulja, koji je jutros govorio neistine i manipulirao informacijama".

U burno prepucavanje premijera i Mostovaca uključio se i predsjednik Hrvatskog sabora, Gordan Jandroković, upozorio Plenkovića da mora izvršiti izlaganje, ali se premijer oglušio Plenković pa nastavio dalje verbalno udarati po Bulju, da bi zatim Grmoja trijumfalno zaključio: ''Mene veseli što smo premijera uspjeli iznervirati. Očito sam ga iznenadio pitanjem kad nema odgovore, a čita cijelo vrijeme iz knjige. Kaznena odgovornost ne isključuje povredu službene dužnosti, ministrica je trebala suspendirati te službenike, a ne nagraditi. Gospodin Paro je nagrađen, a trebalo ga je kazniti!", zaključio je Grmoja. 

Budući da u Belgiju Joško Paro ne može otići bez supotpisa predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, zamolili smo objašnjenje s Pantovčaka što će ona poduzeti u ovom slučaju. Naime, potpuno je jasno da je prijedlog slanja Joška Pare u već uhodanom ''paketu'' sa suprugom Jasnom, stigao sa Zrinjevca u Vladu Andreja Plenkovića. Koji je također dugogodišnji kadar Ministarstva vanjskih poslova.

Ne treba previše inteligencije da bi se shvatilo kako jedno ''brdo'' ponovno izaziva drugo, iako trenutačno vlada zatišje među njima.

Odgovor Ureda predsjednice RH

''Ured predsjednice Republike Hrvatske, od strane bilo koje institucije ili tijela državne uprave, nije zaprimio niti jedan dokument koji bi upućivao na eventualne postupke u tijeku protiv veleposlanika Para. Obzirom da predsjednica Republike sudjeluje u oblikovanju i provođenju vanjske politike Republike Hrvatske, Ured predsjednice Republike Hrvatske, potaknut čestim i opetovanim napisima u medijima te obzirom na činjenicu da nema uvid u dosje veleposlanika Para, uputio je Ministarstvu vanjskih i europskih poslova molbu za očitovanjem vode li se postupci protiv navedenog veleposlanika kao i molbu za informacijama o vrsti i statusu eventualnih postupaka.  

Sukladno tome, ljubazno Vas molimo i upućujemo da se za sve daljnje upite vezane uz status veleposlanika Joška Para obratite Ministarstvu vanjskih i europskih poslova''.

Papiri za potpis kojim bi Joško Paro i službeno otputovao u Bruxelles kao hrvatski veleposlanik, još su na stolu predsjednice, a hoće li ih ona potpisati, vidjet će se vrlo skoro.

Tko je Joško Paro, ''Golden boy''?

Kako smo doznali od naših upućenih izvora, koji izvrsno poznaju situaciju s hrvatskim diplomatskim kadrovima (a koji iz razumljivih razloga žele ostati anonimni), Josip Paro u hrvatskoj je diplomatskoj mreži poznat po nekoliko stvari. Jedna od njih je da sustavno s velikim zakašnjenjem piše diplomatske bilješke. Naime, diplomati o svakom kontaktu kojega ostvaruju, a u kojemu se redovito prenose formalne i neformalne poruke te razmjenjuju informacije, moraju promptno pisati bilješke, koje se dostavljaju svim važnim policy planerima u državi, koji bi morali biti zainteresirani za taj tip informacija. Odlaganje pisanja bilježaka tehnika je kojom visoko pozicionirani diplomati ostvaruju veću moć i dodatne koristi.

Naime, ustežući formalne informacije, a dajući ih samo odabranima u sustavu, oni stvaraju uvjete u kojima mala, međusobno povezana grupa stječe monopol nad informacijama, marginaliziraju se institucije i institucionalno odlučivanje, a stvara samozvana ''elita''. Tu skupinu u Ministarstvu vanjskih poslova, kojoj je pripadao i Paro, iskusni su diplomati pomalo s podsmjehom nazivali ''Golden boys’’, a ta se skupina međusobno potpomaže, dogovara se o ''podjeli plijena'' atraktivnih diplomatskih odredišta. Ta "kartelna povezanost'' tajna je nekoliko strelovitih karijera, dok istovremeno velik dio vrsnih diplomata biva preskočen kod unaprjeđenja i zaobiđen kod podjele najvažnijih misija, tvrde naši sugovornici, koji su i sami djelatnici Ministarstva vanjskih poslova.

Paro je također poznat i po tome da održava dobre odnose s medijima, a mnogi mu zamjeraju da preuveličava svoju sliku u medijima. Budući da je nadaleko znan po iznimnoj ambicioznosti, često, kažu oni s kojima smo razgovarali, zaboravlja da je javni službenik i da je njegov posao provoditi, a ne kreirati državnu politiku. U medijskim istupima nije se libio pripisivati sam sebi nepostojeće zasluge, a najpoznatiji je slučaj intervjua što ga je svojedobno dao novinarki Ines Sabalić za Globus, kada je još bio veleposlanik u Haagu, ali je upravo imenovan savjetnikom predsjednika Josipovića. U tom intervjuu pretenciozno se predstavio kao taj koji je donio odluku o ukidanju ''Herceg Bosne'', iako je u to vrijeme bio tek tehnički posrednik, kao suradnik ministra Granića, u komunikaciji s međunarodnom zajednicom.

Jedna od temeljnih osobina Josipa Para nelojalnost je prema svakom trenutnom pretpostavljenom, nespojiva s europskim načelima javne uprave, koja javnom službeniku zabranjuju s jedne strane servilnost prema nositeljima izvršne vlasti i povlađivanje svakom njihovom prijedlogu i onda kad je stručno neodrživ, ali isto tako i bilo kakav oblik političke opstrukcije i onemogućavanja provođenja političkih prioriteta, zamjeraju mu u samom MVP-u.

Kao pomoćnik ministra, u vrijeme dok je Tonino Picula bio ministar, otvorio je, diplomatskim rječnikom, ''kanal'' prema kabinetu premijera i sustavno dezavuirao ''svog'' ministra, u vrijeme dok je bio savjetnik predsjedniku Josipoviću, a u kuloarima je Piculu ogovarao i ismijavao. Kada je postao veleposlanik u Washingtonu, na mjestu na koje ga je formalno imenovala Milanovićeva administracija, diplomatima je ogovarao Milanovića i pozivao se na svoju bliskost i zaštitu koju uživa kod predsjednika Josipovića…

Naši izvori podsjećaju i kako je Paro poznat i po tome da je kao veleposlanik često prodavao rezidenciju koju je ''naslijedio'' i kupovao novu. Naročito je zanimljiv slučaj rezidencije u Washingtonu, koja nije bila u dobrom stanju i koju je tadašnja veleposlanica, a sadašnja predsjednica Republike, Kolinda Grabar-Kitarović, održavala ''u funkciji'' i dobrovoljnim radovima preko vikenda, u kojoj je sudjelovalo osoblje ambasade i ''prijatelji veleposlanstva'', pretežno hrvatski iseljenici u SAD. Paro je ishodio dozvolu da se za manje novca proda veća zgrada, a onda za više novca kupi daleko manja, a preduvjet da dobije tu priliku bio je da zbrine sina prijateljice tadašnje ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić, Vesne Čulinović Konstantinović, čovjeka koji je napustio Hrvatsku uoči agresije Srbije i nakon toga propao u građanskoj karijeri na Wall Streetu, kao gospodarskog atašea, s prihodima u razini veleposlaničkih, a mimo svih pravila o regrutiranju diplomata.

Puno je toga što zamjeraju Jošku Paru, posebice oni koji su s njim surađivali i dobro poznaju njegov način rada. Naime, Parin ''meki trbuh'' uvijek je bio i povezivanje njegove veleposlaničke s dopisničkom karijerom njegove supruge. Nezamislivo je da žena veleposlanika u zemlji primateljici radi kao dopisnik nekog medija, na stranu što se danas više ne drži puno do Bečke konvencije koja ograničava rad partnerima akreditiranih diplomata. Riječ je jednostavno o sukobu interesa i o činjenici da novinar/ka u takvoj poziciji ima drukčiji uvid u političke procese i ne može imati realan odnos prema njima. Nužno je ''previše informiran/a'', a zemlja primateljica svaki njegov/njen izvještaj može čitati kao službeni diplomatski stav vlade. Naravno, ozbiljne države ne postavljaju pitanje o tome, niti ustežu akreditaciju ''novinarima'' u takvim situacijama, ali u svakom slučaju krize u bilateralnim odnosima ''diplomatski'' se podsjeti na ovu neuobičajenu situaciju i traži se ''razumijevanje'' druge strane; dakle, hrvatsku se diplomatsku poziciju čini inferiornom.

Posebna je priča činjenica da su diplomati uvijek imali mogućnost da njihov partner koji ih prati u misiji ima pravo da mu se honoriraju ''diplomatski poslovi'' koje obavlja neformalno. Nagađa se da se Paro, unatoč tome što mu je žena uglavnom bila zaposlena kao HTV-ova dopisnica, koristio pravom i na honoriranje diplomatskog rada bračnog partnera, javna je tajna Ministarstva vanjskih poslova.

''Sve to govori da je ovaj veleposlanik u svojim misijama koncentriran na maksimalizaciju svojih dobitaka, a ne na zaštitu interesa države koju predstavlja'', rezignirano nam govore oni koji već godinama nemoćno promatraju kako ovaj diplomat lukavo koristi svoje manipulacije održavajući i dalje život na visokoj nozi.  

Ignorancija od MVP-a i HRT-a

Iako smo za odgovore u dva navrata kontaktirali i Ministarstvo vanjskih poslova te HRT, do zaključenja ovoga teksta oni nisu stigli. Oglušuju se na naše upite poslane na relevantne adrese. Ovo nije prvi put da Ministarstvo vanjskih poslova ignorira portal Direktno, a zašto to rade, neka odgovore javnosti. Transparentno, ako je to moguće, a ne u diplomatskim frazama.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.