OJ HRVATSKA MATI, NEMOJ TUGOVATI

SLUČAJ DUHAČEK Kako oblatiti Hrvatsku po svaku cijenu; urota, ili neugodna realnost?

Autor

Andrea Latinović, Darko Markušić

Premijer Andrej Plenković izjavio je u četvrtak da su sloboda govora i medija temelj svakog demokratskog društva, pa tako i Hrvatske te da od ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića i ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića očekuje izvješće o policijskom privođenju Indexova novinara Gordana Duhačeka.

20.09.2019. u 17:37
Ispiši članak

"Očekujem cjelovito izvješće ministra unutarnjih poslova i ministra pravosuđa o toj temi. U ovom trenutku kazat ću još jednom da su sloboda govora i sloboda medija temelj svakog demokratskog društva, pa tako i Hrvatske. Smatramo da moramo ustrajati na najvišim standardima koje imamo i njih se pridržavati", rekao je Plenković na početku sjednice Vlade.

Dodao je i kako čvrsto vjeruje da, bez obzira je li riječ o kršenju ili ne, pojedinog zakona, moraju uvijek s posebnim obzirom pristupati novinarima i slobodi medija uopće. "Očekujem tu mala pojašnjenja", rekao je.

Podsjetimo, novinar i kolumnist portala Index, Gordan Duhaček, priveden je u ponedjeljak u zagrebačkoj zračnoj luci zbog neodazivanja na poziv policije, koja ga je ranije obavijestila da dođe na razgovor zbog navodnih prekršaja protiv javnog reda i mira, priopćila je ranije zagrebačka policija.

Duhaček je priveden zbog dvije objave na svom Twitteru. Jedna je objavljena u ljeto 2018. godine, a druga prije nekoliko tjedana. U prvoj spornoj objavi je spomenuta kratica ACAB (All Cops Are Bastards), odnosno, ''Svi policajci su kopilad'', ružan i podrugljiv termin koji koriste skinheadsi, nogometni huligani i slična ekipa.

Drugi sporan tvit je satirična obrada pjesme "Vilo Velebita". Duhaček je, reći će sam kasnije, na ''satiričan'' način preopremio poznatu budnicu i nazvao je "Govna Velebita", objavivši je na svojemu Twitter profilu. Nakon što je krenula sveopća buka, Duhaček će se braniti navodima kako je tom svojom obradom aludirao na ''sve veći problem zagađenosti Jadrana fekalijama''. Objavio je tu ''papazjaniju'' u kolovozu, a odmah je tada prijavljen.

Prva objava, ona u kojoj je napisao ACAB, datira još od ljeta prošle godine.

U međuvremenu je ''slučaj Duhaček'' podigao ogromnu buru u javnosti, koja se opredijelila crno-bijelo- ili su ga zdušno napadali, ili su ga jednako tako zdušno branili. Kao što je već svima znano, Duhaček je na sebi svojstven, ali iznimno degutantan način ''obradio'' neformalnu hrvatsku himnu Vila Velebita, zbog čijeg su pjevanja u bivšoj Jugoslaviji mnogi završili iza rešetaka. Iako ona nije službena himna Hrvatske, mnogi je tako osjećaju, jer je oduvijek simbolizirala hrvatski nacionalni osjećaj, a simpatizere jugoslavenske i/ili velikosrpske ideje podsjećala na Velebitski ustanak i budila strah od sličnog pokušaja hrvatske nacionalne emancipacije te posljedično gubitka njihovih privilegija.

Riječi koje je Duhaček upotrijebio u svojoj ''obradi'', ne želimo ovdje ni ponavljati, jer riječ je zaista o vulgarizmima, prije svega o neduhovitom pokušaju izrugivanja nečije svetinje, na granici s koprofilijom. No to je, ma koliko gnjusno zvučalo kada se pročita, odista Duhačekovo pravo- ako želi biti infantilan i pisati tzv. poeziju na razini primitivaca, apsolutno ima sva moguća prava na to. Ne govori taj stil o Vili Velebita, već o navedenom autoru samome. Ako se njemu sviđaju ljudske izlučevine, koje toliko upotrebljava u tim svojim bizarno-glupim stihovima, zašto ih ne bi spominjao? Pa njemu na ponos i diku; nas se, zapravo ne tiče koliko on ima dasaka u glavi, ili mu ih nedostaje. Naš je izbor okrenuti se od toga i ignorirati ga.

E, sada dolazimo na sklizak teren. Duhaček možda za mnoge jest nije ''nitko i ništa'', neko ''sarajevsko piskaralo'', ''budala'' i koješto drugo čime su ga mnogi ''častili'', ne zaboravljajući pritom stalno isticati i njegov homoseksualizam. Koji, istine radi, sam Duhaček stalno potencira; dapače, ističe ga i hvali se, nazivajući sam sebe ''pederom''. Pa sve ok, Gordane, samo ti budi peder, ali, za Boga miloga, zašto bi se to nas ticalo i zašto nas time stalno maltretiraš? Obavljaj te svoje aktivnosti u svoja četiri zida, ili gdje se već to radi, do mile volje, ali nemoj nam to stalno nabijati na nos. Taj svoj pederluk, kako se uživaš nazivati. Budi, brate, peder, budi pederčina, ali okani nas se s time javno.

No Duhaček ipak nije ''nitko i ništa''- dapače, on je vrlo čitan novinar Indexa, jednoga od tri najčitanija portala u Hrvatskoj. To znači da je i njegovo pisanje relevantno, barem za one koji taj portal čitaju, zanemarimo osobne animozitete, ili pak simpatije. Dakle, Duhaček je jedan od onih koji itekako kreiraju javno mijenje u državi. Kao takav, on MORA snositi vlastitu odgovornost za izgovorenu, odnosno pisanu riječ, jer njome može, kao i svi mi koji smo u medijima, izazvati strahovite reakcije. U svakom smjeru- od pozitivnih, do onih najgorih. I što je najvažnije on može biti zao, ali nije glup, i nije neko dijete koje je u žaru navijanja za svoj klub napisalo nešto na svom profilu. Duhaček je svjestan vlastite odgovornosti za napisanu riječ, budući da je u ranijim situacijama i sam zagovarao sudski progon onih koji su svojim 'bećarcem' izvrnuli ruglu jednu policajku.

Dakle, bez obzira na pravo i slobodu medija, novinar i urednik MORAJU znati kakvu eventualnu štetu mogu počiniti svojim pisanjem i uređivanjem, osim, dakako, ako im namjera nije isključivo provokacija po svaku cijenu.

Greške pravosuđa i govor mržnje

Čini se da bi baš to u ovom slučaju moglo biti presudno, iako je sve oko Duhačeka zapravo predimenzionirano, a grešku u koracima napravilo je i pravosuđe, dok policija nije odmah iznijela sve bitne informacije o slučaju. Objašnjenjima da se nije odazvao na obavijesni razgovor, a zatim promjenom toga objašnjenja, nakon što je Duhaček vrlo slikovito objasnio kako je tekao cijeli taj postupak. Pa su onda ''iskemijali'' da se Duhaček nije javio odgovornoj osobi i zapetljali se u cijeloj priči.

Uz ostalo, naveli su i sljedeće:

"U odnosu na optužni prijedlog koji je Policijska uprava zagrebačka podnijela protiv 39-godišnjaka, nadležni prekršajni sud je donio odluku kojom se okrivljenik proglašava krivim radi počinjenog prekršaja po članku 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te mu se izriče novčana kazna, dok će u odnosu na drugi optužni prijedlog po članku 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, sud donijeti naknadno odluku.

Da ne bude zabune radi se o vrijeđanju ili omalovažanju moralnih osjećaja građana, iako bez imalo pretjerivanja možemo reći i o govoru mržnje, s elementima izazivanja nacionalne netrpeljivosti što je kažnjivo, ako se dokaže, prema Kaznenom zakonu i za to su zapriječene i višegodišnje zatvorske kazne.

Navedena prijava iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira podnijeta je zbog objave na društvenoj mreži sadržaja "ACAB" (slob. prijevod Svi policajci su kopilad), a koju vrstu omalovažavanja i vrijeđanja policijskih službenika ova policijska uprava, kao i druge, prijavljuje nadležnom sudu''.

Donoseći prvostupanjsku presudu sud je obrazložio kako se u navedenom "slučaju ne radi o slobodnom izražavanju mišljenja, već o vrijeđanju policijskih službenika prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem njihove službe".

Potreba lustracije sudaca

Potvrde li se tvrdnje Duhačeka kako je prekršajni sudac Krešimir Ožanić prejudicirao njegovu krivicu i potvrdio svoju, od ranije poznatu, neprofesionalnost, o čemu je već pisao dio medija, cijela stvar dobit će karikaturalne dimenzije. No ujedno i otvoriti pitanje tko je sve sudac u Hrvatskoj i treba li pitanje sudaca riješiti na način da se u prijevremenu mirovinu pošalju svi oni koji su sudili u bivšoj Jugoslaviji, kako predlaže saborski zastupnik Mosta Nikola Grmoja, tim više što vrlo često u njihovim obrazloženjima presuda stoje formulacije kojima nije mjesto u hrvatskom jeziku i pravosuđu.

Jasno, čitani Index odmah je cijeli ovaj nesretan slučaj maestralno preokrenuo u svoju korist, uzbunivši sve moguće međunarodne novinarske udruge i asocijacije, tvrdeći već standardno kako je Hrvatska država u kojoj se, uz sva moguća kršenja raznih prava, već godinama debelo krše i prava medija i slobode izražavanja i pisanja.  Mnogo se kolega s Duhačekom solidaririziralo, čak i onda kada su u javnost procurili njegovi tvitovi u kojima piše o ''ustaškim kunama'' i kako radi na rušenju i ''podrivanju Hrvatske'' te od toga ima ''velike koristi''. Sada se, dakle, postavilo jasno pitanje- ma, je li riječ samo o vulgarnom, tzv. ljevičarskom novinaru i LGBT aktivistu, ili o njemu, sa svime time navedenim, kao i o namjernom provokatoru, ''ubačenom'' u ovu državu u nekoj formi ''pete kolone''?

Nije li to ipak teorija urote koja već prelazi u sferu science-fiction filmova? Jer, sve ako i jest ta ''peta kolona'', onda Duhaček baš i nije inteligentan ako javno piše da ''podriva sistem'' i jednako se tako javno veseli ''skoroj propasti Hrvatske''.

Zapravo tegobna i bespotrebna priča

Puno toga ne štima u ovoj mučnoj i nepotrebnoj priči, u situaciji u kojoj se država doslovce guši u obilju stvarnih problema, ponajprije gospodarskih i egzistencijalnih.     

Dakle, on, kao deklarirani peder, ima sva prava kao i svi drugi građani u Hrvatskoj, iako, kako je utvrđeno, nema  prebivalište, makar je godinama živio u Zagrebu, no, prema vlastitim riječima, zbog obiteljskih je razloga protekle dvije godine uglavnom proveo u matičnoj BiH. Nije odjavio prebivalište, ali i to je policija mogla regulirati ranije, no došlo je do ''kratkoga spoja''.  

Hrvatska stranka prava u svom je priopćenju osudila hrvatsko pravosuđe, ističući da je ono glavni uzrok problema u Hrvatskoj. To su napravili na temelju dva suprotna slučaja, Marijana Živkovića i Gordana Duhačeka.

U priopćenju, uz ostalo, ističu:

''Dotični 'novinar' Gordan Duhaček dopustio je slobodu 'satirične obrade domoljubne pjesme'. Riječ je o 'Vili Velebita', jednoj od najdražih i najvažnijih domoljubnih pjesama koju su iznjedrili Hrvati. U svojoj nadahnutosti ovaj je 'novinar' pretvorio nešto predivno u – govno. Doslovce. Istina – nije važno samo što se kaže nego i tko kaže, ali što je previše je previše.

Međutim, ovom 'novinaru' upitnog uljudbenog, moralnog, kulturološkog i svakog drugog dosega, niti to nije bilo dovoljno, nego je nastavio iritirati hrvatsku javnost svojim 'mislima', pa si je dopustio na svom Twitteru objaviti da je sretan i ponosan što svojim 'djelovanjem' doprinosi razmontiranju Hrvatske.

O nakaradnosti načina na koji ovog 'novinara' brane njegovi 'kolege' i kojekakve uhljebničke udruge koje skrbe o pravima manjina i drugih super zaštićenih skupina, da ne govorimo. Njegov degutantan čin nazivaju novinarskom slobodom i čude se kako je moguće da ga se netko uopće usudio privesti. Prestrašno.

Ono što svakog domoljuba boli, a posebice članove HSP-a, jest što je policija ovog tipa privela zbog banalnog razloga – neodazivanja na sudski poziv. Umjesto da ga je DORH po službenoj dužnosti kazneno gonio zbog vrijeđanja hrvatske države i javno objavljenog pokušaja rušenja hrvatske države. Već smo više puta zaključili da Hrvatska svakim danom sve više postaje Apsurdistan.

Nepojmljivo je da u Hrvatskoj ne bude procesuiran tip koji vrijeđa sve hrvatsko i priznaje da podriva ustavni poredak dok se hrvatske domoljube progoni zbog zastave s prvim bijelim poljem (kakva je bila prvih mjeseci uspostave Republike Hrvatske) ili zbog poziva na obranu SVOJEG doma – Za dom spremni.

Stoga Hrvatska stranka prava, u ovom slučaju, od DORH-a zahtjeva pokretanje kaznenog postupka po službenoj dužnosti protiv Gordana Duhačeka zbog opetovanog vrijeđanja hrvatske države, hrvatskih građana i njihovih osjećaja te zbog pokušaja rušenja hrvatske države.
Ako DORH to ne učini, to će i u ovom slučaju napraviti Hrvatska stranka prava, ali u oči nam pada i gromoglasna tišina predsjedničkih kandidata oko ova dva slučaja. Očigledno nitko od njih nema hrabrosti podržati hrvatsku Hrvatsku, a u strahu da ne uznemire povlaštene manjinske skupine raznih provenijencija", stoji u priopćenju.

Ni odvjetnici nisu sretni s pritvorom

Kako smo već iscrpno pisali o ovome slučaju, kontaktirajući pritom i ugledne odvjetnike, Zvonimira Hodaka i Željka Olujića, oni su nam također potvrdili stav kojega i sami imamo- pritvor, zatvor, sve to ozbiljno je upitno u ovome slučaju. Uostalom, proizlazi da se Duhačeku, ma kako neukusno i vulgarno bilo njegovo ismijavanje nekih hrvatskih svetinja, a za mnoge je to pjesma ''Vila Velebita'', u ovom slučaju namjeravalo suditi zbog- verbalnoga delikta. A to je u demokratskoj i pravnoj državi doista nedopustivo.

Počinjen je, dakle, čitav niz propusta i grešaka u koracima. S Duhačekove strane, osim bljutavih rečenica, vjerojatno je jedina pogreška ta što nije na vrijeme odjavio prebivalište.

Opet, moguće je, i da je cijelu ovu stvar Duhaček i sam priželjkivao. Nikad dosad nije osobno dobio toliko pažnje hrvatskih medija, a da je uspio otići u inozemstvo i ne pojaviti se u zadano vrijeme na razgovoru u policiji, vrlo vjerojatno bi na Indexu osvanuli tekstovi kako se hrvatske policije ne treba bojati, jer svatko, bez obzira zovu li se Branimir Glavaš, Damir Škaro, Zdravko Mamić ili Gordan Duhaček, može preći hrvatsku granicu unatoč činjenici da ga policija traži.

Kako bi cinici rekli, u ovoj se državi ništa ne može obaviti, a da ne bude traljavo.

Ali, kada bismo htjeli sudjelovati u teorijama urote, onda bismo mogli zaključiti i sljedeće. Duhaček zaista namjerno radi to što radi, pritom uspješno, ocrnjujući Hrvatsku pred Europom i svijetom, prikazujući je primitivnom i zaostalom katolibanskom državicom u kojoj korumpirana politička elita uništava svaku budućnost mlade države.

Istovremeno, ne zaboravimo da Hrvatska od 1. siječnja 2020. pa sve do 30. lipnja 2020. preuzima predsjedanje Europskom unijom. Po prvi puta od pridruživanja Europskoj uniji Hrvatska će tako imati priliku pokazati što mi možemo učiniti za Europu, i barem na kratko vrijeme morati staviti nacionalne interese na stranu. Zadatak: predsjedanje rotirajućim Predsjedništvom vijeća Europske unije.  Proces predsjedanja Vijećem Europske unije predstavlja veliki izazov čak i za one zemlje koje već imaju prethodno iskustvo predsjedanja. Za mnoge građane predsjedanje je nešto što se odvija na apstraktnom, državnom nivou.

No neki drugi jako dobro znaju što to znači za Hrvatsku i Europu. Pa, dobro, onda, postavimo hipotetsko pitanje: a kome je to u interesu da Hrvatska bude proskribirana kao zaostala poludržavica u kojoj besramno zatvaraju novinare, samo zato jer se nekome ne sviđa kako i što pišu? Ili ipak i ti medijski djelatnici imaju nekakvu vražju odgovornost? Jesu li portalski klikovi mjerilo slobode govora i demokracije kao takve? I, je li Hrvatska baš zaista tako bezvezna državica, kakvom je toliki žele prikazati?

Možda i jest, ali mi koji u njoj živimo, druge države nemamo. Irska, Kanada, Njemačka, SAD, samo su alternativa. Na kraju, s Duhačekom i njemu sličnima, sve relevantne europske i svjetske institucije već godinama ''skeniraju'' Hrvatsku pod mikroskopom, budno prateći svaki njezin korak, bio on prav, ili kriv. Za to im ne trebaju Duhačeki.

Oni ionako samo kratko uživaju u trenucima ''slave i ponosa'', a onda nestaju poput zvijezda reality emisija, čija imena najprije svi znaju, a već za tri mjeseca nitko se živ ne sjeća tko su oni bili. Moglo bi se to dogoditi i Duhačeku, bio on nečiji pijun, ili solo-igrač.

Ali, opet, to je njegov problem. Hrvatska će preživjeti i s njim i bez njega. 

 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.