Sladoljev: Epidemije nema, pritisci su nezakoniti, cjepiva u iglama divljaštvo

Od tada do danas se svijest o rizicima cijepljenja u našoj zemlji značajno povećala. No s tim su narasli i pritisci državnih i gradskih institucija te masovno (institucionalno i medijsko) zastrašivanje roditelja koji ne žele cijepiti. Tako se ovih dana roditeljima djece koja nisu potpuno procijepljena prijeti ispisom iz vrtića, a djeci koja se tek trebaju upisati, to je onemogućeno, što je na rubu kršenja ljudskih prava. Što o svemu kaže neupitni autoritet za pitanje cjepiva u Hrvatskoj, pročitajte u nastavku.

Vlada li u Hrvatskoj epidemija ospica kako se prezentira u medijima i je li situacija dovoljno ozbiljna za ogroman pritisak kakav ovih dana zdravstvene institucije vrše na roditelje koji ne cijepe djecu i na vrtiće?

Epidemije nema. Pratim što se zbiva u zemlji i za epidemiju bih čuo. Štoviše, svi bismo morali čuti, obzirom da je dužnost ministra da je obznani puku. Bar je tako propisano Zakonom o zaštiti pučanstva. Na skupu održanom u Školi narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ radi loših prehrambenih navika, ministar je preko medija „proglasio“ epidemiju nezdrave hrane u Hrvatskoj. Ospice nije spomenuo. Sve je organizirao Hrvatski zavod za javno zdravstvo na čiji prijedlog ministar i proglašava epidemiju. Ne vjerujem da je bilo previda. U Hrvatskoj nije proglašena niti opasnost od epidemije. Mogu zaključiti da su pritisci o kojima govorite nezakoniti. 

Kolike razmjere bi širenje ospica trebalo poprimiti da bi se proglasila epidemija? Koliki stupanj oboljelosti bi morao nastupiti da bi ministar proglasio epidemiju?

Da bi se proglasila opasnost od epidemije, broj tjednih pobola morao bi doseći neki epidemijski prag. Znam koji je za gripu, ali za ospice ne znam. Ne znam ni da li je određen? Obzirom da se kroz zakone možete svašta „provući“, epidemija bi se tehnički mogla proglasiti i u dva slučaja zaraze.  

Što ovaj nedostatak komunikacije na relaciji ministar – Zavod za javno zdravstvo Andrija Štampar govori o stanju zdravstva u Hrvatskoj?

O stanju i smjeru kojim ide zdravstvo u Hrvatskoj više vam može reći prijedlog novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti čije se usvajanje traži po hitnom postupku. Taj zakon povećat će nerad, nejednakost i nepravednosti u zdravstvu, neće otkloniti već će ustrajati na nedosljednostima u izgradnji zdravstva, na njegovoj necjelovitosti, tolerirat  će sukob interesa, nijekati korupciju, neće rješavati probleme, ali će ustrajati na političkom upravljanju. Stručniji od mene drže da će Zakon gurnuti hrvatsku medicinu u šarlatanstvo (tu spada i zastrašivanje javnosti), da će pogodovati kapitalu na štetu javnog zdravstva i sve bi to trebalo ići po hitnom postupku. Radi se o prvorazrednoj obmani. Građane se poziva na javnu raspravu a prijedlog zakona ne možete naći na stranicama Ministarstva! Hitnost se pravda potrebom usklađenja s EU makar se radi o direktivi EEZ-a iz 1989. g.! Novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti ne priznaje zdravstvo kao sustav koji se bavi neželjenim događajima u zajednici (bolešću!), slično čime se npr. bave vojska, policija, vatrogastvo ili gorska služba spašavanja. Ove djelatnosti ne možete privatizirati i očekivati da bi služile temeljnoj svrsi. Isto važi i za financije.

Koliko su ospice zapravo opasne? U medijima svjedočimo zastrašujućim izjavama pedijatara kako 17 posto oboljelih ima jednu ili više komplikacija – među njima su upala mozga, upala pluća, etc. S druge strane, gotovo uopće se piše o iskustvima roditelja čija su djeca bez  većih problema i posljedica preboljela ospice.

To je individualno. Svakako ih je bolje izbjeći. Kao dijete prebolio sam ospice makar sam bio cijepljen. Ne sjećam se da se zbog toga netko posebno zabrinuo. Liječnik je rekao „mali ima ospice“ i to je bilo sve. Ospice su bile nešto normalno. Događale su se makar smo gotovo svi bili cijepljeni 

U usporedbi rizika od nuspojava cjepiva i rizika od obolijevanja od ospica i komplikacija bolesti, gdje je veći postotak rizika? U kojem slučaju roditelj više riskira i gdje su moguće teže, a gdje češće negativne posljedice – cijepljenjem ili necijepljenjem?

Umjesto odgovora, citirat ću upozorenje o mogućim posljedicama cjepiva koje je nedavno odobrio HALMED, cit. „Neurološki poremećaji u primjeni TRIPACELA. Američki medicinski institut (IOM) pronašao je dokaz o uzročno posljedičnoj povezanosti između tetanusnog toksoida i brahijalnog neuritisa i Guillain-Barré sindroma (GBS). Ako se GBS pojavi unutar 6 tjedana nakon cijepljenja cjepivom koje sadrži tetanusni toksoid, odluka o primjeni TRIPACELA ili bilo kojeg cjepiva koje sadrži tetanusni toksoid treba se bazirati na pažljivoj procjeni potencijalnih koristi i mogućih rizika od cijepljenja. HALMED ODOBRENO“. Prosvijetlite me. Tko će „pažljivo procijeniti“, tko imati „potencijalne koristi“, a tko će „snositi rizike“? I sve nakon što je dijete oboljelo od GBSa? Zar ovo nije zastrašujuće?

Hrvatski mediji u većini slučajeva prenose izjave pedijatara koji s neodobravanjem gledaju na informiranje roditelja na društvenim mrežama, tvrde da se na internetu ''nekritički piše protiv cijepljenja''. Tako primjerice pedijatrica iz Metkovića dr. Ksenija Kaleb za Slobodnu Dalmaciju od 28. travnja tvrdi kako cijepljenje i autizam nisu povezani, odnosno da povezanost nije dokazana nijednim stručnim radom. Je li to točno?

Hm, baš me zanima kako bi dr. Kaleb dizajnirala pokus kojim bi izravno istražila povezanost cjepiva i autizma u ljudi? Tko bi ta ispitivanja odobrio? Koji bi roditelj pristao da mu dijete bude dio eksperimenta? Čudno mi je da zdravstvena zajednica s  toliko žuči brani pedigre sumnjivih cjepiva, a nimalo ne propituje razloge eksplozivnog porasta autizma i autoimunih oboljenja svojih štićenika u posljednjih tridesetak godina? Za autizam smo čuli kada je snimljen film Kišni čovjek, a  danas je „rainman“ u svačijem susjedstvu. Između autizma i cijepljenja postoje poveznice. Tumačenje kako se autizam samo umjetno povećao zbog bolje dijagnostike, ne može objasniti činjenicu da se broj autistične djece u zadnje tri godine povećao za 70 posto iako dijagnostika otad nije napredovala? Da, rađeni su pokusi na životinjama. Štakori u cijepnom režimu, za razliku od kontrolnih, pokazali su znakove asocijalnog ponašanja.

Dr. Kaleb smatra i da vrtići nikako ne bi smjeli upisati niti jedno necijepljeno dijete, osim ako ima kontraindikaciju. Slažete li se s ovom izjavom? Je li ovakav stav pedijatara opravdan i ispravan?

Sa stavom se ne slažem. Niti je opravdan niti ispravan. Takav stav samo pojačava sumnje u učinkovitost cjepiva. Objasnite mi kako necijepljeno dijete može dokinuti zaštitni učinak cjepiva cijepljenom djetetu?  

Jutarnji list od 28. travnja prenosi izjavu dr. Mirjane Lane Kosanović-Ličine iz Odjela za epidemiologiju zaraznih bolesti u zagrebačkom Zavodu za javno zdravstvo Andrija Štampar, kako oko 4 posto vrtićke djece u Zagrebu nije cijepljeno, a ''naš cilj je da ih ne bude više od 1 posto, jer to jamči da neće doći do epidemija''. Jesu li ove tvrdnje točne i koliki minimalni postotak procijepljenosti bi, po vašem mišljenju, trebao biti u vrtićima?

Neka mi kompetentni onda objasne čemu pozivaju ljude da se cijepe protiv egzotičnih bolesti kada se odluče putovati u daleke zemlje obzirom da se uključuju u populaciju koja je slabo ili uopće nije cijepljena? Temeljna ideja cjepiva je individualna zaštita cjepljenika. Dr. Edward Jenner tako je i otkrio cijepljenje krajem 18. stoljeća. Beznačajna populacija londonskih mljekarica koja je preko vimena bila u kontaktu s kravljim boginjama nije obolijevala od ljudskih boginja makar je bila otok u moru necijepljene populacije! Cijepljeni bi trebali štititi necijepljene. Moderni pedijatri pokušavaju nam sada reći kako je necijepljeno dijete, a ne neučinkovito cjepivo, krivo što je oboljelo cijepljeno dijete!? Prije dosta godina u jednoj saveznoj američkoj državi izbila je epidemija ospica iako je 80 post djece bilo cijepljeno. Među oboljelima bilo je i oko 80 posto cijepljene djece. Objasnili su da je problem u tome što je cijepni obuhvat bio premalen pa su ga povećali na 95 posto. Rekli su – e sad je sigurno! Prema podacima koje ste mi dali, u zagrebačkim vrtićima 96 posto djece je cijepljeno!? Čini se da sada niti to nije dovoljno, pa bi obuhvat trebalo povećati na 99 posto da bi cijepljenje bilo učinkovito. Svašta. Zaista svašta.

Kako komentirate način izvještavanja hrvatskih mainstream medija o obvezi cijepljenja u Hrvatskoj navodnoj epidemiji ospica i informiranju o svim dobrim i lošim stranama cijepljenja?

Već sam rekao što mislim. Morate razumjeti da takve emisije ne slušam. Mogućnost stjecanja imuniteta umjetnim putem je neupitna. Međutim to se ne smije raditi iglom. Cjepiva u injekcijama zdravstveno su divljaštvo i to će medicinska znanost kad – tad priznati.

Kako komentirate obvezu cijepljenja u Hrvatskoj? O čijim je stvarno interesima tu riječ?

U čijem je interesu cijepiti dijete protiv hepatitisa B odmah po rođenju? Bolest se prenosi isključivo krvlju, dakle ili spolnim putem ili nečistom iglom, a cjepivo štiti do 7 godina. Da li cijepni lobi možda očekuje da bi se već trogodišnjaci neodgovorno spolno ponašali i fiksali? U čemu vide interes djece da se cijepe s HepB?

Tko bi trebao preuzeti odgovornost za pojavu nuspojava cjepiva i eventualnu smrt? Nedavno je na Rebru zabilježen slučaj smrti djeteta nakon cijepljenja. Liječnici tvrde da to nije moguće povezati ni dokazati? Je li to točno? Što roditelji umrlog djeteta mogu poduzeti i kome se obratiti?

Nedvojbeno su odgovorni Svjetska zdravstvena organizacija i nacionalna zdravstva jer bi morali znati kako se stječe prirodni imunitet. Da bi bila sigurna, cjepiva treba uskladiti prirodnim mehanizmima. Cjepiva u šprici neusklađena su i otuđena. Našu oholost kako ćemo prirodu pokoriti, kako će nam se priroda „pokloniti“ – plaćaju djeca,  plaćaju najneviniji kroz sve veći pobol od složenih bolesti u čijoj je pozadini uvijek autoimuni poremećaj. Odakle toliko multiple skleroze, šećerne bolesti, autizma, ALS-a, iznenadnih dojenačkih smrti i sl.? Što je okidač? U ovom trenutku sigurna cjepiva najvažnije su pitanje suvremene medicine, a njime se nitko ne bavi osim odgovornih roditelja.