EKSKLUZIVNI INTERVJU ZA DIREKTNO

Škoro kao glazbenik i doktor znanosti: Ispada da sam prije pet godina predvidio tužnu stvarnost, 'Sude mi' uz 'Ravnicu' ne mogu zaobići

Autor

Marija Pandžić

Miroslav Škoro održat će u Puli u petak, 17. kolovoza, u Domu hrvatskih branitelja koncert pod geslom "Vjera, ljubav i domovina". Tim povodom ekskluzivno za portal Direktno govorio je o nastupu u Kninu na Danu pobjede i domovinske zahvalnosti, motivima za pisanje doktorske disertacije koju je obranio prošle godine, izjavama Aleksandra Vučića, hrvatskim nogometašima, a otkrio nam je i koje su mu vlastite pjesme najdraže.

08.08.2018. u 20:35
Ispiši članak

Miroslav Škoro, danas jedan od najpopularnijih pjevača u Hrvatskoj, dolazi iz Osijeka gdje je završio Ekonomski fakultet, a ondje je i u prosincu 2017. obranio svoju doktorsku disertaciju "Modeli upravljanja i raspodjele prihoda glazbene industrije u uvjetima digitalizacije". Svojim hitovima poput "Ne dirajte mi ravnicu", "Šumi, šumi javore“, "Mata“, "Ne vjeruje srce pameti“, "Majko jedina“, "Sude mi" te mnogim drugima puni koncertne dvorane.

Popularni pjevač kojeg ne prate skandali progovorio je za portal Direktno o povezanosti s braniteljima te budućim projektima.

Nastupili ste u Kninu na proslavi ovogodišnjeg Dana pobjede i domovinske zahvalnosti. Kakva je bila atmosfera i kakvi su Vaši dojmovi?

U Kninu je bilo uistinu veličanstveno. Tamo se okupio cijeli politički državni vrh, što je znak da je to centralna proslava u državi pa je meni i dečkima iz orkestra bila čast nastupati pred našim braniteljima, kao i obiteljima s malom djecom i svim građanima upravo u kraljevskom gradu Kninu. I ovim putem zahvaljujem gradskom poglavarstvu koje nam je ukazalo to povjerenje. Mislim da je bilo radosno i dostojanstveno, a to se moglo i vidjeti u televizijskom prijenosu.

Poznato je da ste povezani s braniteljima. Otkud ta povezanost?

Dobri ljudi se svuda prepoznaju, bez obzira kojim poslom se bave. U mojim su se pjesmama branitelji prepoznali, a nisam pisao te pjesme da bih nekom podilazio već zato što sam tako osjećao. Pjesmu "Ne dirajte mi ravnicu" nisam pisao da bih se nekom svidio nego sam je napisao još 1989. godine, odnosno nekoliko godina prije Domovinskog rata. Ona se tek u nametnutom nam ratu utjelovila i to ne mojom voljom. Tu pjesmu prihvatile su izbjeglice, prognanici i hrvatski branitelji. To je jedna od onih stvari koja najbolje pokazuje da koliko god si neki ljudi umišljaju da mogu manipulirati javnošću i stvarnošću, ipak postoji javnost i stvarnost koja će sama odlučiti što će prihvatiti, a što neće. Svaki drugi način i nametanje nije dobro.

Izrazito ste popularni u Hrvatskoj. Kako to doživljavate?

Smatram da sam blagoslovljen što mogu živjeti od svog rada u svojoj zemlji. Iako moj rad počiva na tome što se uvjetno može nazvati "popularnost", biti prorok u svom selu je biblijska kategorija i to nije lako. Jedan dio tog uspjeha ili popularnosti je da mi (kad kažem mi mislim na moj orkestar i mene jer ja bez njih i nisam nešto naročito) stvaramo glazbu utemeljenu na hrvatskom narodnom izričaju. S druge strane, ja sam čovjek koji promatra svijet oko sebe te kad pišem pjesme uvažavam to što se zbiva oko mene i ne zabijam glavu u pijesak kao noj. Gledam, pišem i pjevam... Ne mogu racionalno objasniti zašto je tome tako, no to narod prepoznaje i očito voli.

S obzirom da ste nastupali za Dan pobjede, moramo Vas pitati i za skandalozne izjave predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Kako ste doživjeli njegovu usporedbu Hrvatske s nacističkom Njemačkom?

Moja majka me davno naučila da nije važno što se govori nego tko govori. Tako da izjave mnogih likova uopće ne čitam i niti me zanimaju. Međutim, živimo u vrijeme kad je protok informacija brz i sveprisutan pa onda i ti nebitni likovi dođu na svoje. Ništa me tu ne čudi jer gospodin Aleksandar Vučić i njegova ekipa dolaze iz Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, dakle iz jedne ozbiljne četničke priče. Ako je vjerovati onoj poslovici "Vuk dlaku mijenja, a ćud nikada", mene ništa tu ne iznenađuje. Više me čudi kako su naši ljudi ostali iznenađeni Vučićevim izjavama nego time što on izjavljuje. To što on govori nema smisla i nije utemeljeno ni u čemu osim u stoljetnim lažima.

U prosincu 2017. godine obranili ste i doktorsku disertaciju pod nazivom "Modeli upravljanja i raspodjele prihoda glazbene industrije u uvjetima digitalizacije" na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Što Vas je motiviralo za poslijediplomski studij?

Prije svega, moje je želja bila da svi polome jezik kada počnu čitati naslov moje disertacije. To je u svijetu znanosti tako, naslov mora biti kompliciran. Moji motivi su vrlo jednostavni i imam ih dva. Prvi je bio da svladam alate kojima se analiziraju određene pojave, ne bi li to primijenio na svoj posao. Naravno, uvijek se nameće isto pitanje: Što će to meni? Iskreno, mene je oduvijek zanimalo zašto su u mojoj djelatnosti postavljene stvari tako kako su postavljene, a postavljene su nakrivo. Zanimalo me postoji li uopće glazbena industrija u Hrvatskoj. Vjerujem da sam pokazao da nje formalno-pravno nema.

S druge strane htio sam ispuniti i obećanje dano mojoj pokojnoj majci koja je uvijek htjela da imam stalan posao te da završim i fakultet kako me glazba ne bi odvukla od knjige. I eto, sad imam doktorat, ali to je moja privatna stvar jer mi to nije bio uvjet za bolje radno mjesto. Bilo je vrlo teško napisati ovaj rad jer relevantne literature na hrvatskom gotovo i nema. Doktorat ima tristotinjak stranica i javno je dostupan svima, pa se nadam da će ga netko i pročitati. 

Ukratko, zanimalo me je razumiju li primarni dionici, moje kolege, kako je digitalizacija djelovala na naš misteriozni glazbeni sustav. Na žalost, rezultati su poražavajući. U istraživanju za doktorsku disertaciju sudjelovalo je 522 ispitanika. Rezultati su pokazali kako ljudi nisu zadovoljni načinom kako funkcionira glazbena industrija te da veći dio dionika niti ne zna kako ona funkcionira i što je sačinjava, a poneki je i sami vode.

Pred Vama je nakon više od 10 godina koncert u Puli, 17. kolovoza u Domu hrvatskih branitelja. Kako je došlo do koncerta? Što očekujete od nastupa?

Na poticaj mog producenta Miljenka Ćurića odlučili smo organizirati koncert koji će biti presjek karijere. Mislim da smo odabrali primjeren prostor za ono što ja radim, a geslo koncerta je "Vjera, ljubav i domovina".

Koji su Vaši novi projekti?

Radim vrlo slojevito i potpuno različite stvari. Pišem neke pjesme za sebe, ali i za grupu "Vigor", "Slavonske lole", Štefa i "Salaš". Istovremeno pokrećem jednu malu vinariju jer sam kupio dva vinograda u Požeštini kod Kutjeva i tako pokušavam stvoriti dva-tri radna mjesta. Već tri godine na tržištu je moja graševina. Blagoslov je da imam neko ime u javnosti, a i vino koje smo proizveli je vrhunsko i bilo je šampion berbe 2015., pa prodaja za sada dobro ide. Naravno da je to sve skupa financijski gubitak, ali nadam se boljim vremenima.

Uvijek imam posla pa ni ne idem na godišnji. Tijekom tjedna radim, a preko vikenda imam nastupe. Jedini plan koji imam je nastaviti raditi dok me zdravlje služi. 

Tijekom cijele karijere pratili ste aktualna događanja u hrvatskoj politici i to odražavali u pjesmama. Od "Ravnice" i "Mate" koje su odražavale ratna vremena preko "Svetinje" i "Domovine" u kojima ste pjevali o hrvatskim generalima u Haagu pa do "Zašto lažu nam u lice" kada ste govorili o iseljavanju dok je većina o tome šutjela i tek se naknadno probudila. Trebaju li ljudi po Vašem mišljenju više dignuti glas? Bi li to pomoglo?

Mislim kako su umjetnici kroz povijest uvijek imali ticala osjetljivija na pojavnosti pa neke stvari primijete i malo ranije. Jedan moj profesor, dr. Ante Lauc, smatra kako sam promašio temu doktorske disertacije i kako sam trebao napraviti nešto iz područja metafizike jer sam, po njemu, neka vrsta "proroka". Naime, neke moje pjesme su se kasnije utjelovile. Tako je bilo s pjesmom "Ne dirajte mi ravnicu" koja je nastala 1989. godine, a zaživjela je s Domovinskim ratom. "Mata" je nastao 1993. godine, a obistinio se u razdoblju mirne reintegracije, nakon završetka rata.

Tako je bilo i s pjesmom "Zašto lažu nam u lice" koju smo napisali Mirko Šenkovski i ja. Za nju smo radili i spot u mjestu Stara Kapela gdje je nekad živjelo nekoliko stotina ljudi, a danas možda 13 bakica.  Zahvaljujući dr. Antunu Tuciću to je selo pretvoreno u Eko etno selo pa barem na taj način mjesto živi. Spot je snimljen 2013. godine i to u jednom kadru i prikazuje egzodus naroda iz Hrvatske. Eto, ispade da sam prije punih pet godina, na žalost, opet predvidio ovu tužnu stvarnost u kojoj danas živimo.

Ljudi nam ne odlaze samo zato što nemaju posla i prihoda već su malodušni i revoltirani. To nije ono "gastarbajtersko" iseljavanje kada otac odlazi, a doma ga čekaju supruga i djeca. Sada iseljavanju cijele obitelji.

Općenito se nadam, kao ekonomist, da će doći do pravih, nužnih, reformi, ali za sad ne vidim infrastrukturalnih poteza koji bi stvorili preduvjete za gospodarski rast Hrvatske, pa možda i za povratak naših ljudi u domovinu.

Možete li izdvojiti najdraže vlastite pjesme? Ili je to preteško za jednog autora kada priča o svojim djelima i pjesmama?

To mi je jako teško učiniti, ali činjenica je da postoji nekoliko pjesama koja su mi postala opća mjesta poput pjesme "Ne dirajte mi ravnicu". To je pjesma kojoj se ja uvijek vraćam. Također, ne mogu zaobići niti pjesmu "Sude mi" kojom postižem vrhunac svakog nastupa. Sudjelovao sam i kao izvođač u pjesmi "Lijepa li si" Marka Perkovića Thompsona pa i nju izvodim redovno.

Uvijek se trudim da ni jednom pjesmom, niti jednim djelom ne sudjelujem u razdvajanju svoga naroda. Ako ne mogu biti integralni dio onda bolje da ne postojim. Veliku nadu su mi dali naši nogometni viceprvaci svijeta. Dogodile su se velike stvari. Prvo, činjenica je da su dečki igrali nogomet i prije, ali nije bilo rezulatata. Dolaskom Zlatka Dalića dogodila se velika promjena. Zaigrali smo u finalu Svjetskog prvenstva. Dakle, jedan čovjek može napraviti promjenu i zato hvala gospodinu Daliću. Drugo, vidjeli smo da postoje razlozi zbog kojih će se ljudi ujediniti i izaći na ulicu. Ponosan sam na pola milijuna Hrvata koji su u stanju više od sedam sati čekati na viceprvake i to bez hrane, vode i toaleta.

Posebna mi je čast, kad ste me već pitali za moje pjesme, što sam upravo zahvaljujući njima, imao čast sudjelovati u dočeku hrvatskih nogometnih heroja i upoznati i ih osobno.

 

 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.