Sjećate se kada se Stepinčev progonitelj susreo oči u oči s papom? Evo što mu je poručio Pavao VI.

Naime, potkraj ožujka te godine Vatikan je posjetio jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito. Njegov susret s papom Pavlom VI. bio je prvi službeni posjet predsjednika jedne komunističke države poglavaru Katoličke crkve. Bio je to svojevrsni epilog višegodišnjeg procesa približavanja Svete Stolice i Jugoslavije nakon prekida diplomatskih odnosa 1952. godine. Razlozi prekida bili su brojni, a direktan povod bilo je proglašenje Alojzija Stepinca, kojeg su jugoslavenske vlasti osudile zbog suradnje s ustaškim režimom tijekom Drugog svjetskog rata, kardinalom.

Podsjetimo, kad je potkraj 1952. papa Pio XII. zatočenog zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca imenovao kardinalom, Jugoslavija je reagirala prekidanjem diplomatskih odnosa sa Svetom Stolicom, a Josip Broz Tito je u govoru u Smederevskoj Palanci rekao: "Vatikan vodi talijansku imperijalističku politiku. Vatikan je ispunjen velikim ogorčenjem prema našoj socijalističkoj zemlji, on mrzi socijalizam i radi sve moguće protiv nas. On je napravio takvu podlost da je ratnog zločinca Stepinca proglasio za kardinala i hoće mu metnuti kardinalski šešir. Ali oni neće dočekati da Stepinac bude biskup u Zagrebu. Ja im to garantiram".

Posjetom 1971. nisu bili zadovoljni ni svi službenici vatikanske kurije, još manje politički krugovi u Beogradu, ali niti hrvatski kler. Svaka od tih skupina imala je svoje razloge smatrati da se Pavao VI. i Tito ne trebaju sastajati i razgovarati, a posebno da Tito ne treba biti primljen u Vatikanu s najvišim državnim počastima, te su u susretu dvojice visokih dužnosnika na neki način vidjeli vlastiti neuspjeh i poraz. Međutim, Papa i jugoslavenski predsjednik imali su drukčije mišljenje i za obojicu je sastanak bio pragmatičan potez. Vatikanu, koji je 1966. s Jugoslavijom ponovo uspostavio diplomatske odnose, bilo je važno otvoriti se prema Titu koji je bio na čelu Pokreta nesvrstanih i čija se politika u to vrijeme ipak razlikovala od drugih komunističkih diktatora.

'Vjera vaših naroda'

Tito je pak shvaćao da mu odnosi s Vatikanom mogu koristiti u približavanju prema Zapadu i za održavanje izvanblokovskog položaja Jugoslavije. Pavao VI. je u duhu Drugog vatikanskog koncila provodio politiku otvaranja prema socijalističkim državama, nastojeći izboriti bolje uvjete djelovanja za Katoličku crkvu i više prava za njene vjernike, ali primajući Tita nije odstupio od svojih temeljnih načela.

Tako papa u pozdravnom govoru nije propustio spomenuti "kršćansku vjeru koja stoljećima osvjetljava veliki dio vaših naroda", a između redaka je zatražio više slobode za djelovanje crkve. Tito ni riječju nije spomenuo ni crkvu niti vjeru nego je govorio o međunarodnim problemima i izrazio zadovoljstvo što su gledišta Jugoslavije i Svete Stolice u tom smislu gotovo identična.

Stier: Tito je htio kontrolirati Katoličku crkvu, Stepinac na to nije pristao i zato je progonjen

Drugim riječima, Pavao VI. primajući Tita nije postao komunist, niti je Titov dolazak u Vatikan značio njegovo obraćenje i amnestiju od krivnje za progon Katoličke crkve nakon 1945. Neki smatraju da je pomirljiva politika Pavla VI. prema komunističkim režimima spriječila njihov raniji pad, ali ona je u svakom slučaju utrla put Ivanu Pavlu II. čija su pojava i djelovanje uvelike pridonijeli padu komunizma.