NIKADA NE ZABORAVITI

RATNI ZLOČIN NAD HRVATIMA Armija BiH Ani Širić u jednom je danu ubila kćer, brata i roditelje

Autor

pv

Ana Širić, Hrvatica iz sela Kiseljak u Žepču 16. kolovoza 1993. godine izgubila je kćer, brata i roditelje. U pohodu snaga tzv. Armije BiH izgubila je: kćer Ivanu, djevojčicu od 13 godina, brata Florijana i roditelje, Katu i Franu Krezić. Pravdu čeka 25 godina.

16.09.2019. u 18:57
Ispiši članak

Dana 16. kolovoza 1993., u malom bosanskom selu Kiseljaku pored Žepča počinjen je javnosti gotovo nepoznat ratni zločin nad Hrvatima. Zločin su počinili pripadnici Armije BiH, točnije diverzanti 303. i 304. brigade 3. korpusa Armije BiH.

Vojnici Armije BiH, među kojima je prema tvrdnjama žepačkih Hrvata bilo i mudžahedina, upali su preodjeveni u vojnim odorama HVO-a u Kiseljak. Za vrijeme dok su se vojnici HVO-a i stanovnici Kiseljaka snašli i konsolidirali već je vatrenim i hladnim oružjem život izgubilo 43 vojnika i civila.

Kako piše Kamenjar, za zločin u selu Kiseljak ni nakon 25 godina nitko nije kazneno odgovarao.

Podsjećamo, Ana Širić, Hrvatica iz sela Kiseljak u Žepču 16. kolovoza 1993. godine izgubila je kćer, brata i roditelje. U pohodu snaga tzv. Armije BiH izgubila je: kćer Ivanu, djevojčicu od 13 godina, brata Florijana i roditelje, Katu i Franu Krezić.

Roditelji Ane Širić ranije su protjerani iz sela Golubinja nadomak Žepča te se smjestili u dijelu grada kojem je najmanje prijetila ratna opasnost. Selo Kiseljak nalazilo se tijekom agresije tzv. Armije BiH  u neposrednoj opasnosti. Bila je to jedna od prvih linija bojišnice.  Nekoliko mjeseci obitelj Ane Širić nije boravila u vlastitoj kući u selu Kiseljak. Izbjegli su preko rijeke Bosne, a Ana je dolazila kući u rijetke dane kada je najavljen prekid granatiranja ili sukoba.  Tako je to bilo 1993. godine u kasno ljeto. Žepački kraj osobito štuje Veliku Gospu kojoj je posvećena crkva u selu Osova. Dan nakon velikog blagdana kojeg štuju Hrvati- katolici počinjen je zločin u selu Kiseljak. 

"Tog 16. ujutro skupili smo se svi ovdje. Muški su rezali drva, imali smo motorku, to nam je jedan čovjek ranije iz našeg sela gdje smo bili dao, a moj tata me zamolio da nam donesem vrhnje od jedne gospođe, naše kume", govori Ana za Dnevnik.ba.

Njena kćer Marina već je bila s rodbinom i drugom djecom, roditelji njenog supruga su prešli putem i bježali preko bara do rijeke Bosne koju su, potom, pregazili.

"U trenutku je počela pucnjava, mi smo ušli u kuću da se sakrijemo. Od moje druge jetrve su izveli oca i majku, dotjerali ispred kuće moje svekrve i još neke ljude, tjeraju ih da viču, da nama kažu da se izlazi iz kuća, ranije su vidjeli da smo unutra", govori Ana.

Predložila je da iziđu samo ona, njena majka i kćer Ivana te da otac, brat i njen sin Ivan, ostanu u kući.

Onda je Anin brat rekao: "Izlazimo svi, ili nas zapalili ovdje ili vani, isto nam se piše, izlazimo svi, netko će preživjeti".

Vojnici tzv. Armije BiH istjerali su ih ispred kuće -  na put između Anine kuće i kuće roditelja njenog supruga. Zarobljeni Hrvati stajali su pred tom kućom neko vrijeme, a bošnjačko-muslimanski vojnici se "naduravali" oko njihove sudbine.

"Jedan je govorio 'treba ustaše odmah pobiti', drugi 'nećemo još', onda su nas potjerali tim putem, držali noževe pod grlima nekim ljudima, netko ih je nazvao na tu radio stanicu i onda je počelo", prisjeća se Ana.

Ivan je sestru Ivanu, plavokosu djevojčicu staru samo 13 godina, mrtvu nosio na rukama.  Ubrzo su došli i vojnici HVO-a i odnijeli ranjenu Anu Širić preko rijeke Bosne.

Mesić je, inače, ranije ubijeni vojnik HVO-a nad čijim su se mrtvim tijelom iživljavali vojnici tzv. Armije BiH.

"Dopuzala sam do terase, Ivan je odmah išao u kuću, donosio zavoje, previjao me, mene su ranili u obje noge. Dozivao ga je i moj tata da mu pomogne, ali sve je bilo gotovo", priča Ana.

Godinu kasnije, 1994., Ana Širić vratila se u selo Kiseljak i svoju obiteljsku kuću.

"Kad smo se mi vratili ovdje, gore na putu, ispod onog šiblja, dvije kantice neke pune čahura, eto, koliko su pucali na nas da je to ostalo toliko poslije godinu dana. A kad iz šume krenu vikati 'Allahu Ekber' to je bilo jezivo, pa odjekuje sve, malo je reći strašno", prisjeća se Ana.  Priča nam i kako je teror, zapravo, trajao od prvog dana.

Za zločin u selu Kiseljak kod Žepča ni nakon 25 godina nitko nije odgovarao, a Anu su istražni organi, kako kaže, svih sudova svijeta, ispitivali još kada je bila u bolnici u Zagrebu.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.