Sinjani stoljećima čuvaju tradiciju svoje Alke u spomen na veliku pobjedu protiv Turaka

Alka je svojim značenjem za cetinski kraj odavno premašila značaj viteške igre. Alka je uz sliku Gospe Sinjske i proslavu Velike Gospe 15. kolovoza postala najznačajniji i najprepoznatljiviji simbol Sinja, ali i cijele Dalmatinske zagore.

Sinjani su uspjeli održati ovu hvalevrijednu tradiciju više od tri stoljeća, a pobjeda na Sinjskoj alci i dan danas predstavlja veliku čast i ponos za svaku obitelj koja dolazi iz tih krajeva.

Alka čuva tradiciju na veliku obranu sinjske tvrđave od strane bosanskog paše Mehmed paše Ćelića koji je napao Sinj s otprilike 60 tisuća vojnika. Tvrđavu je branilo oko 700 domaćih boraca na čelu s domaćim serdarima i harambašama, naravno i s mletačkim vojnim zapovjednicima. 

Sinj je dugo godina predstavljao najbitniju obrambenu točku za tursku i mletačku vlast jer je zbog prometne pozicije osiguravao i put prema Splitu, ali i prema Livnu. Turcima je bilo bitno uspostaviti kontrolu nad ovim mjestom, ali ipak nisu uspjeli u svom naumu. 

Važnost Sinjske alke prepoznao je i UNESCO, koji ju je 15. studenoga 2010. uvrstio na popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.

Viteška natjecanja su se izvodila diljem Dalmacije, ali samo je Sinj sačuvao tradiciju

Zanimljivo je da su se slična viteška nadmetanja održavala diljem mletačke Dalmacije. Poznato je iz povijesnih zapisa da su se u 18. stoljeću održavala slična natjecanja i u Zadru, Imotskom i Makarskoj. S vremenom sva ta natjecanja su izgubili svoju tradiciju, a jedino se nastavila održavati Sinjska alka. Velik utjecaj na nastavak održavanja imali su lokalni glavari, ali i austrijska vlast koja je blagonaklono gledala na to natjecanje, pa ga je čak i financirala početkom 19. stoljeća.  

Alka se u starini trčala u različito vrijeme nego danas, a prigodice i po dva puta na godinu. Tako se dva puta trčala 1798. (posljednji dan karnevala i 9. svibnja), 1818. (15. svibnja i 6. srpnja). Godine 1834. se trčala 9. veljače, 1838. godine 19. travnja, a 1855. je zbog kolere odgođena je na 4. listopada. Tek od 1849. redovito se trči 18. kolovoza, na rođendan cara Franje Josipa, što je utvrđeno i Statutom iz 1902. Od tada se Alka stalno trči u kolovozu (i po novim pravilima), u prvoj trećini toga mjeseca, tako da se Bara, Čoja i Alka održe u istom mjesecu.

O važnosti Alke za Sinjane govori činjenica da se često održavala i tijekom ratova (Prvi svjetski rat, Domovinski rat....), a uspjela je i preživjeti sve režime koji su vladali Cetinskom krajinom i Hrvatskom. 

Pogodak 'u sridu' izaziva slavlje u cijelom gradu 

Pravila Alke su poznata svakome tko je barem jednom prisustvovao natjecanju ili gledao prijenos preko televizije. 

Alkari mogu osvojiti jedan, dva ili tri boda, što se zove "u sridu". Ako se osvoje tri boda, pucaju i "mačkule" i čuje se limena glazba . Svaki pogodak "u sridu" uz samog alkara koji je pogodio slavi i cjelokupno gledateljstvo. 

Postoji i presedan za slučaj da alkar kopljem odbije alku s držača i uhvati je u letu i nabije na koplje pripisuje mu se broj pogođenih bodova plus još tri boda. Ako je alkar kopljem nabio alku na kariku držača alke smatra se da je pogodio "u ništa".

Pobjednik je onaj tko nakon tri kruga ima najviše bodova, a ako su alkari izjednačeni u bodovima, onda slijedi pripetavanje. 

Najtrofejniji alkar u povijesti je Nikola Cerinić koji se titulom slavodobitnika Sinjske alke ovjenčao 12 puta, a u Alci je nastupao od 1867. do 1899. godine. Nikola Jelinčić – Bećo je u razdoblju od 1900. do 1935. godine 8 puta postao slavodobitnikom. Pet Alki su osvojili Jozo Boko u razdoblju od 1914. do 1930., Janko Kelava u razdoblju od 1961. do 1975., kao i Anđelko Vučković – Ako u vremenu od 1974. do 1996.

Posebna čast na Alci predstavlja biti i vojvodom. Niz uglednih Sinjana je imao čast biti vojvodom tijekom svih ovih godina.

Alka je završila i u pripovijetkama, pjesmi i na televiziji

Alka je kao motiv priče završila u pripovijetci hrvatskog književnika Dinka Šimunovića "Alkar", koja se tužna ljubavna priča o Salku, Rašici i Marti, a bazirana je na temu sinjske viteške igre.

Kroz godine Alka je postala i dio hrvatskih domova, jer se još od 1965. godine prenosi preko državne radiotelevizije. Prvi i legendarni komentator bio je Mladen Delić, a godinama se pamti i glas Borisa Mutića. 

Alka se znala održavati i van Sinja, poput onih u Splitu i Zagrebu, a novije generacije pamte 2017. godinu i svečanost u Vukovaru.

Sinjskoj igri posvećena je i pjesma Ane Rucner koja je nastala za 300. godišnjicu, za tu prigodu snimljen je i dokumentarac Branke Šeparović,  a izgrađen je i Muzej Sinjske alke u kojem se može vidjeti ne samo prošlost Sinjske alke, već i Cetinske krajine te Dalmatinske zagore.