VIDEO Siniša Glavašević: 'Osuđujem vas, gospodo sabornici, za svaku na živo odrezanu herojsku ruku'

Rođen je 4. studenog 1960. godine, a nakon studija komparativne književnosti u Sarajevu vratio se u Vukovar. Jedno vrijeme radio je u školama u Lovasu i Borovu naselju. Na Hrvatskom radiju Vukovar zaposlio se najprije kao spiker, a za vrijeme rata bio je urednik i ratni izvjestitelj.

Čitao je u eteru ljudske priče o strahotama koje prolaze njegovi Vukovarci, a priče su putem faksa iz podruma vukovarske Opće bolnice poslane u Zagreb i danas su jedino sačuvano literarno djelo legendarnog vukovarskog novinara.

Četnici i JNA odveli su ga iz vukovarske bolnice 19. studenog 1991;  dan ranije poslao je svoje zadnje izvješće.

Na svoj 31. rođendan te 1991., otišao je u bolnicu prikupiti podatke za izvješće i tada je ranjen. No izvješće je uspio poslati 18. studenoga iz bolničkoga kreveta. Dan kasnije četnici su ga odveli iz bolnice, da bi ga potom, 20. studenoga zvjerski ustrijelili i bacili u jamu Ovčaru.

Za vrijeme tromjesečne krvave opsade Vukovara, njegov se glas probijao uz srbijanske tenkove, četničke puške i noževe, svakoga dana prkoseći agresoru i pružajući utjehu izmučenim, izgladnjelim i ranjenim Vukovarcima, kao i njihovim hrabrim braniteljima.

Matica hrvatska u Zagrebu posmrtno je 1992. godine izdala Sinišinu zbirku Priče iz Vukovara, sastavljenu od toplih priča o temeljnim ljudskim vrijednostima koje je Siniša čitao slušateljima radija opkoljenoga grada.

Odlikovan je 2011. Redom kneza Domagoja, državnim odličjem za hrabrost i junaštvo, a od 2007. vukovarska Peta osnovna škola nosi njegovo ime.

A prije smrti, po uzoru na otvoreno pismo Emila Zole - "J'accuse", prilikom jednog od svojih posljednjih javljanja iz Vukovara, Siniša Glavašević otvoreno je otpužio tadašnju hrvatsku vlast odgovornom za pad Vukovara. Kao i mnogi drugi Vukovarci, smatrao je da njegov grad nije trebao posti u neprijateljske ruke i taj je njegov javni vapaj i optužba odjeknula šokantno u Zagrebu.

Njegova optužnica i danas ledi krv u žilama i izaziva očaj, suze, nevjericu i tugu...

Počivao u miru, heroju Grada-heroja...

Optužnica Siniše Glavaševića

"Optužnica kojom optužujem Sabor Republike Hrvatske za sudjelovanje Hrvata u najvećem zločinu u povijesti nad hrvatskim narodom, za sudjelovanje u zločinu nad 15.000 Hrvata iz Vukovara.

Optužujem vas gospodo, što ste dopustili da gladuju dok ste vi bili siti, zato što je vama bilo toplo, a njima hladno. Dok ste vi gasili žeđ pićem po vlastitom izboru u željenim količinama, njih ste osudili na jušnu žlicu vode.

Gospodo sabornici, dane ste provodili u ukusnim domovima i isto takvim uredima, a Vukovarcima ste dodijelili vlažne i tamne podrume. Za vaše noći odabrali ste tople i meke pokrivače, njima ste prepustili mokre i smrdljive deke. Zar zaista mislite da su za to svi ovi ljudi dali svoj glas? Zašto ste naše bebe i našu djecu osudili na krastavost?

Da li su sve infekcije svijeta rezervirane za djecu Vukovara? Osuđujem vas, gospodo zastupnici, za sve njihove boli, za sav strah kojim su ispunjene dječje oči, za svaki prigušeni krik, za sve suze, isplakane i neisplakane.

Osuđujem vas, gospodo sabornici, za svaku na živo odrezanu herojsku ruku, nogu, za svaku na živo izrezanu ranu i izvedenu operaciju. Osuđujem vas za sve boli gladnih i žednih ranjenika, za sav očaj i umor naših liječnika i ostalog medicinskog osoblja. Osuđujem vas za sve smrti koje su nastupile zbog nedostatka krvne plazme i adekvatnih lijekova.

Osuđujem vas za sav očaj borca kada je shvatio da nema više čime napuniti svoje oružje. Osuđujem vas, gospodo sabornici, za trenutak iznenađenja kada su u Vukovar stigli nepobitni dokazi da Republika Hrvatska raspolaže ljudstvom i svim sredstvima potrebnim za proboj puta i obranu Vukovara, ali ista ne želi biti upotrijebljena, odnosno dostavljena zapovjedništvu Operativne grupe Vukovar-Vinkovci-Županja, a koju je zapovjedništvo zahtijevalo za izvršenje zadataka koji je postavljen pred njih.

Osuđujem vas, gospodo, za svu bol trenutka kada ja Vukovar shvatio da između vas, Hrvatskog sabora, Hrvatske vlade, predsjednika Republike Hrvatske i četnika nema nikakve razlike.

Osuđujem vas, gospodo, za svu sramotu koju ste nanijeli hrvatskom narodu pokapajući ga. Hrvatski narod nije vas za ovo ovlastio i zato vas optužujem za IZDAJU. Optužujem vas, gospodo, zato jer ste stajali ispred svetinje hrvatskog naroda, ispred hrvatske trobojnice, a izdajnici si to nikada ne smiju dopustiti. Okaljali ste našu zastavu i zato vas optužujem.

Optužujem vas zato što ste svojim izdajničkim ustima pjevali našu lijepu himnu koju su pjevali heroji Trpinjske ceste, heroji Lužca, heroji Mitnice, Sajmišta, Borova naselja, heroji Bogdanovaca. Heroji Vukovara pjevali su je dok su branili Vukovar u tijeku borbe, kad su sahranjivali raskomadane ostatke svojih prijatelja, pjevali su je dok su umirali.

Osuđujem vas, gospodo, jer si uzimate to pravo. Nedopustivo je da vi, pod čijim blagoslovom Vukovar umire, pjevate pjesmu ljudi koje ste osudili na mučeničku smrt. Optužujem vas za sudjelovanje u masakru nad stanovnicima i braniteljima Vukovara.

Osuđujem vas, gospodo, za smrt Vukovara. Materijalni dokazi vaše nesumnjive krivice bit će dani na uvid hrvatskom narodu i cijeloj svjetskoj javnosti.

Zavaravate se ako mislite da ćete vi prije doći do njih. Ne možete – garantiramo. Također garantiramo da ćete u budućnosti ući i ostati u povijesti kao izdajnici i zločinci i da ćete do kraja svog života lijegati i ustajati sa sjećanjem na Vukovar."

POSLJEDNJI IZVJEŠTAJ SINIŠE GLAVAŠEVIĆA, 18. studenoga 1991.