Simonić za Direktno: Umjesto da surađujemo s Kinezima, mi se ponašamo kao da je Europa centar svijeta, slušamo teorije zavjere…

"Suočeni smo s globalnom zdravstvenom krizom iza koje slijede ekonomska, financijska, socijalna… Nema sredine na svijetu koja nije bila u nekom obliku karantene i globalni tijekovi su blokirani. U takvim situacija često na vidjelo dolazi divljanje sebičnosti. Uvijek postoji i ta mogućnost da se ljudi zatvaraju u svoje granice i štite samo svoj interes. Znamo da Europska unija nije prepoznala probleme u Italiji i to će stvoriti dugotrajne probleme u odnosima zemalja Europske unije. Svjedočimo golemoj nezaposlenosti mladih, krizama identiteta, izbjegličkoj krizi. Imamo i probleme oko odnosa SAD-a, Europe i Kine, a u takvim situacijama teško je donositi ikakve proračune i financijske mjere", rekao je Simonić.

Kako ističe Simonić, pandemija i krize koje nastaju kao posljedica dovele su do eskalacije netrpeljivosti prema građanima Kine, ali i onima iz drugih azijskih zemalja. Također, dodaje i kako Kina podržava puno dobrih inicijativa i gospodarskih projekata od kojih je SAD odustao.

"Posljedice pandemije su strašne. Iz tih razloga je u mnogim sredinama eskalirala netrpeljivost, dominantno prema Kinezima, ali i prema drugim ljudima iz Azije. Vidimo ciljano traženje krivca od najmoćnije sile svijeta. Predsjednik SAD-a inzistira na odgovornosti Kine. Neke članice SAD-a traže odštetu od kineskih vlasti, a virus proglašavaju 'kineskim virusom'. To je kao da tražite odštetu od Španjolske zbog španjolske gripe, a znamo da je taj virus došao iz SAD-a. S druge strane, taj virus nismo nazvali 'američkim'", dodao je Simonić.

Na pitanje hoće li se rast netrpeljivosti prema Kini iz SAD-a preliti na europske zemlje, Simonić ističe da bi to bilo vrlo opasno jer bi to srušilo ekonomske i trgovinske temelje svijeta.

"Pokušavaju se različite stvari, od napada na nove tehnologije do zatvaranja u nove ekonomske okvire. To može biti vrlo opasno jer ruši svjetske trgovinske temelje. S druge strane, Kina štiti Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) i želi da zemlje nadvladaju lokalni protekcionizam. Kina se zalaže za veću snagu Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), a SAD prijeti prekidom financiranja WHO-a. Kina podržava Pariški sporazum o klimatskim promjenama, a SAD je iz njega izašao. Na globalnoj razini vidimo enormne promjene, pri čemu je kineski utjecaj sve veći", dodao je.

Istaknuo je i neke ključne grane kineskog gospodarstva i razvoja koje pokazuju da je Kina u nekim područjima blizu toga da postane najmoćnija sila svijeta.

"Kina je drugo gospodarstvo svijeta, a po nekim kriterijima već i prvo. Nije vojna 'supersila' jer to može biti samo SAD, koji u vojnu industriju ulaže čak 700 milijardi dolara godišnje. Podaci za Kinu su donekle skriveni, ali možemo govoriti o iznosu od oko 150 milijardi dolara godišnje. Niz je aspekata kroz koje možemo proučavati Kinu. Za razliku od Amerike, Kina se zalaže za multipolarnost svijeta. Primjerice, u 2000. godine iz SAD-a je izvezeno oko 150 milijardi dolara visokotehnološke robe. Danas SAD izvozi oko 200 milijardi dolara takve robe, a Kina oko 600 do 700 milijardi dolara. Došle su nove tehnologije i Kina je u tehnološkom razvoju otišla jako daleko, a slično je i s robnom razmjenom Kine s Europskom unijom. Mislim da je Kina 2019. godine u zemlje Europske unije izvezla oko 666 milijardi dolara robe. Međutim, ta brojka pada. Izvoz joj je zbog posljedica ove godine u prva dva mjeseca pao oko 18 posto, a uvoz oko četiri posto te se očekuje pad BDP-a u prvom kvartalu od oko 30 posto", dodao je Simonić.

Međutim, kako ističe Simonić, upravo trgovina visokim tehnologijama ključna je za budući odnos Europske unije i Kine.

'Oni državnici koji ne razumiju da Kina predvodi novi svjetski poredak osudili su svoje zemlje na ekonomsku propast' 

"Što se tiče visokih tehnologija, posebno je zanimljivo da Europska unija od SAD-a uvozi oko 200 milijardi dolara, a oko 11 posto toga je materijal koji se obrađuje i namijenjen je ponovnom izvozu. S druge strane. Iz Kine Europska unija godišnje uveze oko 300 milijuna dolara, a od svega toga samo jedan posto je za ponovnu obradu. To znači da EU iz Kine uvozi sofisticirane visokotehnološke gotove proizvode . Na žalost, trgovinski kanali su sada prekinuti. Oni su na polju visoke tehnologije i inače vrlo osjetljivi. Nedostaje li jedan djelić u tom proizvodnom lancu, ne možete dati gotovi proizvod. Ono što je za EU bitno je da se zbog represije kineskih proizvoda, visokih carina i trgovinskog rata od strane Amerikanaca Kina okreće prema Južnoj Americi i Aziji. Također, Kina silno ulaže u Afriku. Na tom kontinentu očekuje se humanitarna katastrofa zbog pandemije, a Kina je otvorila fondove za pomoć najteže pogođenim područjima. Kina to radi mudro i ta humanitarna pomoć sigurno će otvoriti prostor za daljnju poslovnu suradnju i nove kanale sa zemljama Afrike. Jedino Kina ima sustav za napraviti tako nešto, u sklopu inicijative 'Belt and Road'", naglasio je.

Bivši veleposlanik osvrnuo se na odnose Hrvatske i Kine te eventualnu buduću poslovnu suradnju koju Kina planira s Hrvatskom, ali i nama susjednim zemljama.

"Pretenciozno bi bilo reći da Hrvatska može biti partner jednak Kini. Doduše, dok sam bio veleposlanik, zalagao sam se da se s Kinom uspostavi odnos strateškog partnerstva. Poslije toga više nisam čuo da se o tome priča, a susjedna Srbija to ima. To su važne stvari. Vidite kako Alexandar Vučić priča o tome da je Xi Jinping 'veliki prijatelj'. Srbi igraju na više fronti. Kina, Rusija… Ucjenjuju Zapad. Takvu igru treba znati igrati. Nedavno sam razgovarao s ruskim veleposlanikom koji mi je istaknuo da je Rusija nudila Hrvatskoj medicinsku opremu i pomoć oko borbe protiv korona virusa, a mi smo to odbili. Nikoga ne bi iznenadilo da se tako nešto dogodi u odnosima s Kinom. Sve je moguće. Međutim, kineski kapaciteti prema Hrvatskoj su za naše pojmove i našu veličinu beskonačni. Toliki su da ne bi mogli ni iskoristiti sve što Kina nudi. Ono što možemo je pomoći afirmaciji jednog odnosa Europske unije i svijeta prema Kini pa da svijet prepozna kako je to jedna od novih šansi za planet.  Stvara se novi svjetski poredak, a Kina je jedna od zemalja koje ga predvode. Oni čelnici zemalja koji to ne razumiju osudili su ekonomske projekte u svojim zemljama na propast. Umjesto da surađujemo s Kinezima, mi se ponašamo kao da je Europa centar svijeta, slušamo teorije zavjere…", napomenuo je Simonić.

Simonić naglašava da je jedna od grana hrvatskog gospodarstva koja bi mogla privući Kineze upravo turizam.

"Turizam čini od 17 do 20 posto hrvatskog BDP-a. To je opasno visok postotak. Lijepo je da ga imamo i treba ga razvijati, ali to je jako ranjiva grana gospodarstva, što se najbolje vidi zbog posljedica pandemije.  Međutim, činjenica je da su kineski turisti prošle godine potrošili više od 270 milijardi dolara, a ove godine ih neće biti. Hrvatska je imala dobre pokazatelje. Broj kineskih turista je rastao, ali će sada pasti. Oni će vjerojatno otići negdje na domaćem tržištu, eventualnu u Aziju ili Južnu Ameriku. Međutim, to nije gotova stvar. Moramo raditi na tome da kineski turisti dođu u Hrvatsku i bilateralnim sporazumima olakšati njihov dolazak. Primjerice, Kinezu za dolazak u Hrvatsku treba schengenska viza jer  mi nemamo direktnu vezu pa će možda prvo sletjeti u Beču ili nekom drugom europskom gradu. Ista stvar je i za njihov povratak. Također, Kinezi jedu kinesku hranu pa ugostitelji moraju prilagoditi meni. Kinezi se ne sunčaju, pojam kineske ljepote je kod žena porculanska bijela koža… Niz je tu sitnica koje treba razumjeti. Međutim, sve to je šansa za našu postsezonu, kada su nam hoteli i inače prazni. Treba razvijati i tradicionalni kineski medicinski turizam, nešto što oni jako vole. Tu postoji veza sa sportom, prevencijom bolesti, kvalitetom života i klasičnog turizma, a to je zapravo relativno sitna investicija. Opatija, Crikvenica, Lošinj… Mi možemo dati bogatu ponudu, samo moramo koristiti ono što su koristili i naši preci", otkrio je Simonić.

'Ne možete Kinezima reklamirati malu proizvodnju'

Što se tiče trgovine, Simonić priznaje da pokazatelji nisu onoliko dobri koliko bi mogli biti te naglašava da bi poslovanje s Kinom zahtijevalo zajednički nastup hrvatskih poduzetnika i državno jamstvo da će stići dogovorena količina robe.

"Na žalost, trgovinska razmjena s Kinom nije onakva kakvu bi htjeli. Mislim da smo 2018. izvozili 125 milijuna dolara, a uvozili oko 770 milijuna dolara. Čini se kao da nemamo što izvoziti, a nije tako. Kinezi žele kupiti naše proizvode. Međutim, za izvoz morate zajednički nastupiti. Primjerice, ako želimo Kinezima prodavati vino, nema smisla njima reklamirati malu proizvodnju. Hrvatski vinari bi se morali okrupniti, a država bi trebala stati iza njih i jamčiti količinu vina koja će godišnje ići u Kinu. Proizvodnja mora biti stabilna, a kvaliteta mora biti stalna", dodao je. 

Zaključno, Simonić ističe da se često zaboravlja kako je upravo dijeljenje kulture preduvjet za razvoj diplomatskih i poslovnih odnosa, a naknadno i međunarodni dogovor koji može svijet učiniti boljim. 

"Kultura obično dođe na kraju i nju se često ne doživljava kao nešto važno. Ovo je prilika da svijet učinimo boljim. Međutim, to treba ići kroz WHO, UN i međunarodni svjetski dogovor. Kina za to ima program. Inicijativa 'Belt and Road' u sklopu svog djelovanja ima projekt '17+1' i okuplja zemlje središnje i istočne Europe, među kojima je i Hrvatska. Upravo 'Belt and Road' jedna je od najvećih pomoćnica svjetskim institucijama. Međutim, ako ne poradimo na razumijevanju drugih kultura, razne dezinformacije stvorit će veću otuđenost prema Aziji i Kini. To će onda biti nama na štetu, a cijelom svijetu će se tako oduzeti prilika za zajedničkim i međusobno solidarnim životom. Razmjena glazbe, umjetnosti, filma… Sve to relativno malo košta, a može pomoći u uspostavljanju kvalitetnih gospodarskih, diplomatskih i drugih odnosa. Hrvatska tu ima priliku. Maleni smo, ali možemo to dobro odraditi. Imamo sadržaje koji mogu pomoći da svijet bolje razumije Kinu, a Kina traži takvu pomoć", zaključio je Simonić.