SELEKTIVNA PRAVDA? Pretučen, upucan, ubačen u bačvu, poliven kiselinom i zapaljen; optuženi za ubojstvo Šantića oslobođeni krivnje

Ovaj mučni slučaj je godinama bio zaboravljen, a otvoren je tek 2013. godine na temelju iskaza zaštićenog svjedoka. Svjedok je naime tada tvrdio kako je generalovo tijelo nakon ubojstva raskomadano, zapaljeno i potom ubačeno u bačvu zalivenu gipsom ili cementom. Doista, plastična bačva s neidentificiranim koštanim ostacima je 2014. pronađena na odlagalištu otpada kod Bihaća, no nije mogao biti izdvojen materijal za DNK analizu.

Slučaj generala Šantića ponovno je, osim na godišnjicu nestanka, sada ponovno u fokusu javnosti i to zbog odluke Županijskiog suda u Bihaću koji je u ponedjeljak nepravomoćno oslobodio bivšeg časnika Armije BiH Hamdiju Abdića optužnice za ubojstvo generala Šantića. Optužnice za ubojstvo oslobođeni su Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Ružnić, Indijan Alibegović i Enver Keranović, pripadnici postrojbe kojom je zapovijedao Abdić.

Pretučen, upucan, ubačen u bačvu, poliven kiselinom i zapaljen, svjedok otkrio sve

Prije pet godine ponovno je aktualizirano ubojstvo generala Šantića. U centralnom Dnevniku Face TV nakon najave, tek što je počelo emitiranje priloga o ubijenom generalu HVO-a Vladi Šantiću, u kojem je njegov sin Duje govorio o odgovornima za generalovo ubojstvo i zataškavanje tog slučaja, na Face televiziji nestalo je - slike. Uzrok je bio nestanak struje. Struja je isključena na tri prijemnika i agregatu tako da je javnosti u BiH onemogućeno vidjeti prilog. Duje Šantić tada je bio uvjeren kako je to bila smišljena sabotaža.

General Vlado Šantić bio je zapovjednik HVO-a za regiju Bihać, a bio je i dopredsjednik HDZ-a BiH. Posljednji je put viđen živ u hotelu “Sedra” kod Bihaća, na proslavi Dana žena 8. ožujka 1995. godine, odakle su ga odveli pripadnici Vojne policije 502. brigade Petog korpusa Armije BiH, kojim je zapovijedao general Armije BiH Atif Dudaković.

Iako je iz hotela izveden naočigled tridesetak gostiju, nitko od prisutne krajiške vojne elite kasnije nije znao ili nije htio otkriti gdje je završio njihov ratni suborac.

Nakon godine šutnje, sve do 2013. istragu preuzima Federalna uprava policije po izravnoj zapovjedi Dragana Lukača, koji ponovno pokreće istragu. U toj istrazi su tragovi krvi generala Šantića pronađeni na stepeništu hotela “Sedra”, tavanu željezničke stanice (u ratu sjedište Vojne policije), a prema opisu zaštićenog svjedoka, pronađena je i bačva u kojoj su trebali biti ostaci tijela ubijenoga generala, o tome piše Jutarnji.

Predstavnici Instituta za nestale osobe koji su po zakonu trebali biti prisutni -nisu pozvani na iskopavanje

Na iskopavanje bačve nisu pozvani predstavnici Instituta za nestale osobe koji su po zakonu trebali biti prisutni. Pozvani su tek nakon tjedan dana. Iako im je tada rečeno da s 99-postotnom sigurnošću mogu potvrditi da je riječ o ostacima tijela njegova oca, koji je mrcvaren, pretučen, upucan, ubačen u bačvu, poliven kiselinom i zapaljen, na kraju je DNK analiza bila negativna, podsjetio je tada sin generala Šantića Duje Šantić.

Nakon oslobađajuće presude kritizirao je i hrvatske predstavnike u vlasti u BiH i Hrvatskoj da nisu dovoljno učinili kako bi se saznala istina o stradanju njegova oca, a Hrvatski narodni sabor BiH oštro je kritizirao odluku Suda u Bihaću navodeći da je uznemirila ne samo obitelji Šantić, nego i sve hrvatske branitelje, pripadnike HVO-a i svih Hrvata.

Pozvali su da državno pravosuđe rasvijetli ubojstvo generala HVO-a. Istaknuli su i da je ratni zločin kazneno djelo koje ne zastarijeva i zatražili od Tužiteljstva i Suda BiH da preuzme ovaj predmet i dovede ga do kraja, karakterizirajući ga kao ratni zločin, i da se "napokon privedu pravdi i budu osuđeni nalogodavci i izvršitelji".

Nakon svega se doista nameće pitanje kako je moguće da Vojna policija otme i ubije jednoga generala (Šantića) s kojim su surađivali, a da zapovjednik te postrojbe i cijelog Korpusa ne zna što se događalo? S druge strane, kako se moglo dogoditi da je ubojstvo Vlade Šantića najprije okarakterizirano kao ratni zločin, da bi se ovaj sudski postupak vodio s kvalifikacijom civilnog ubojstva? Je li pravda ponovno zakazala i prelomila se preko leđa ionako obespravljenih Hrvata u toj zemlji?

Je li na djelu selektivna pravda u BiH prema kojoj su zločini nad Hrvatima opravdani, a zločinci pušteni na slobodu? Hrvati Bosne i Hercegovine opstali su toj zemlji unatoč svim nedaćama danas, ali i kroz povijest. Desetljećima nakon rata još se uvijek nadaju da će Tužiteljstvo BiH postati jednako za sve građane te zemlje te podignuti optužnice protiv odgovornih za svirepa ubojstva. Tijekom rata u Bosni i Hercegovini (BiH) 1991. – 1995. godine sukobljene strane bili su Srbi, Hrvati i Muslimani (Bošnjaci). Sve tri strane su počinile ratne zločine i imale logore, za što svi odgovorni trebaju odgovarati.

Nakon oslobađajuće presude za ubojstvo generala Šantića jedno je sigurno -ovakvim radnjama koje se opetovano ponavljaju u pravosuđu BiH prikrivaju se zločini koji su počinili vojni pripadnici bošnjačkog naroda nad pripadnicima drugih naroda. Da bi država funkcionirala, pravda treba i mora biti jednaka za sve.