SEIZMOLOZI UPOZORAVAJU Seizmička aktivnost sve je jača, u slučaju potresa najgore je paničariti

Zbog toga smo istražili imamo li se čega bojati, što bi se dogodilo kada bi Zagreb pogodio potres jačine albanskog, ali i jesu li naše službe spremne. Za portal Direktno situaciju je komentirao seizmolog Tomislav Fiket iz Seizmološke službe Republike Hrvatske.

Prema procjeni Državne uprave za zaštitu i spašavanje Republike Hrvatske (DUZS) iz 2011. godine u Hrvatskoj postoji velika opasnost od potresa osmog i devetog stupnja po Mercallijevoj ljestvici na 36,42 posto površine teritorija, dok opasnost od potresa snage sedam stupnjeva po Mercalliju postoji na više od polovice teritorija, 56,22 posto.

Posljednjih mjeseci u Hrvatskoj i u susjednim državama tlo je često podrhtavalo, bilo je nekoliko potresa koji su se mogli osjetiti, a najrazorniji je bio recentni u Albaniji, koji se dogodio u noći s ponedjeljka na utorak, magnitude 6,4. Nakon njega je u utorak ujutro uslijedio potres u Blagaju u BiH, čija je magnituda iznosila 5.4 prema Richteru, a intenzitet u epicentru bio je 6-7 stupnja.

Potresi su uobičajena pojava na našem području

“Područje RH je na seizmički aktivnom području, tako da su potresi, nažalost, naša svakodnevica i mogu nam se dogoditi bilo kada. Mogu reći da je trenutačno pojačana seizmička aktivnost na cijelom području RH koja može, a i ne mora ništa značiti. To je očito aktivnost koja je povezana s većim gibanjima tektonskih ploča i nije samo na jednom području, nego utječe na cijelu Hrvatsku. Sad su se dogodila ova dva potresa koja su se osjetila i na našem području, pogotovo ovaj albanski koji se osjetio u višim zgradama kod nas, a ovaj u BiH se osjetio na području obale”, objašnjava seizmolog Tomislav Fiket.

On tvrdi kako potresi na našem području nisu ništa neuobičajeno.

Hrvatska je dio mediteransko-transazijskoga pojasa i nalazi se na seizmički aktivnom području u kojem se ističu dvije potresne zone; priobalno područje i sjeverozapadni kontinentalni dio. Do potresa u priobalju dolazi zbog podvlačenja Jadranske platforme pod Dinaride, što je izazvano kretanjem Afričke ploče prema Euroazijskoj. U kontinentalnom, sjeverozapadnom dijelu Hrvatske potresi su posljedica pomaka Dinarida i Alpa.

Potrese je u Hrvatskoj nemoguće predvidjeti

“Mi godišnje bilježimo između 13.000 i 14.000 potresa. Stalno se trese, iako većinu potresa ljudi ne osjete, dok je ova dva posljednja zbog jačine bilo teško ne osjetiti. Nažalost, potres nam se može dogoditi bilo kad i bilo gdje, nemoguće ih je predvidjeti”, zaključuje Fiket.

Iako nam nije drago čuti kako je razorni potres nešto što ne možemo predvidjeti, na našem području je to nažalost istina, ali to nije slučaj svugdje. Fiket kaže da se na našem području nalaze rasjedi takve vrste, koji su premali da bismo mogli mjerenjima zaključiti kako nas očekuje potres, kao što je to moguće primjerice u Japanu.

“Oni imaju puno veće rasjede, puno dulje i puno su veća nabiranja Zemljine površine, pa se to može mjeriti. Oni vide kada se nešto nabire i mogu predvidjeti da će se potres osloboditi. Kod nas je to nemoguća misija, no srećom, budući su rasjedi puno manji, i potresi su puno slabiji”, objašnjava Fiket.

Dubrovnik i Zagreb u najvećoj opasnosti

Razorni potresi kroz povijest na našem području potvrđuju tvrdnje seizmologa kada govore o područjima koja su najizglednija da se na njima dogodi razorni potres. Tako nam potres u Dubrovniku iz 1667. godine, u kojem je život izgubilo više od 3000 ljudi i koji je razorio grad, govori kako se doista radi o području na kojem bi se takvo nešto moglo ponoviti. Toj činjenici u prilog govori i posljednji u nizu snažnih potresa koji se dogodio prije 21 godinu na Pelješcu kada je najviše stradao Ston, u kojem je srušen veliki broj objekata koji su se godinama nakon toga obnavljali.

“Dubrovačko područje je najizloženije, tamo je bio i onaj crnogorski potres 1979. koji je bio prilično jak. Tamo možemo očekivati i potrese jačine 7 po Richteru. Što se tiče mogućnosti za potres, riječko, splitsko i makarsko područje te Grad Zagreb su područja na kojima je jači potres vrlo izgledan. Čak se i u Slavoniji znalo dogoditi jačih potresa”, objašnjava Fiket i dodaje kako su posljedice potresa veće što je gušća naseljenost područja pogođenog potresom.

Gledajući s te strane, sigurno da je manje izloženo recimo dalmatinsko zaleđe od Zagreba, zbog manje gustoće naseljenosti.

Razorni potres u Zagrebu 1880., poznat i kao Veliki potres u Zagrebu, bio je jačine 8 stupnjeva Mercallijeve ljestvice, odnosno 6,3 stupnja po Richteru, s epicentrom na području Medvednice. Srušio je brojne zagrebačke zgrade, a mnoštvo stanovništva pobjeglo je ili se iselilo u Beč, Graz, Maribor, Celje, Ljubljanu i Trst.

Upravo taj Veliki potres u Zagrebu, bio je približne jačine poput recentnog albanskog, a iako se radilo o vremenu prije 150 godina, dokumentirano je u kojoj je mjeri bio razoran. A što bi se dogodilo kada bi danas takav potres pogodio hrvatski glavni grad?

“Kada bi Zagreb pogodio potres poput ovog albanskog, ako ćemo biti potpuno iskreni, sve zgrade građene nakon 70-ih godina trebale bi biti neoštećene, odnosno slabije oštećene, no pod uvjetom da su doista građene po pravilima. Međutim, Zagreb ima puno povijesnih građevina, ima puno starijih zgrada u centru na kojima su izbijani izlozi za trgovine, čime je već narušena statika zgrada. Kako će se one ponašati u slučaju jakih potresa, bojim se, ne baš najbolje”, kaže Fiket.

Objašnjava i kako se infrastruktura kao što su mostovi ne bi smjela poremetiti, osim ako nisu potpuno zapušteni, jer su građeni kako bi izdržali jače potrese od onih kakvi su predviđeni da bi se mogli dogoditi na tom području.

Što učiniti u slučaju potresa?

Tijekom samog potresa najbitnije je pokušati ostati smiren što je najviše moguće, ne paničariti i osvijestiti da ne ubija sam potres, već da do većine ozljeda dolazi kada se ljudi uspaničeno pokušavaju dokopati otvorenog prostora. Pritom ih najčešće ozljede polomljene instalacije, građevinski materijal, staklo s prozora ili vrata, električni kablovi i općenito, predmeti koji padaju. Cilj jest dokopati se otvorenog prostora, ali uz što manje rizika. Tijekom samog potresa nužno je pronaći najbliže sigurno mjesto i minimalno se kretati.

“U slučaju potresa, prvo i osnovno pravilo je ne paničariti. Treba gledati i paziti da nam ništa ne padne na glavu. Treba se odmaknuti od svega što nam se čini da bi se moglo srušiti, kao što su crijepovi i slično. Polako i smireno, odmaknuti se od svega što bi moglo pasti na nas”, govori Fiket.

Ako se zateknemo u nižim prostorijama, pri prvim podrhtavanjima tla treba izaći na otvoreni, slobodan prostor i udaljiti se od stabala, uličnih svjetiljki i građevina. Ako smo, pak, na višim katovima ili moramo ostati u zatvorenom prostoru, sklanjamo se pored nosivih zidova, pod okvire vrata za koje procijenimo da su dovoljno snažni, pod čvrsti stol ili klupu, ili uz nosivi zid, piše Abeceda zaštite.

“Mislim da su naše službe spremne, no daj Bože da to nikad ne saznamo. Hrvatska ima dobro razvijenu civilnu zaštitu koja je sada pod Ministarstvom unutarnjih poslova, a mislim i da je naša vojska te da su sve prateće službe dobro organizirane”, zaključuje Fiket.

U nadi kako nećemo doživjeti albanski ili sličan scenarij, jedino što nam preostaje je graditi zgrade prema pravilima, ne narušavati statiku postojećih zgrada na bilo koji način te nadati se najboljemu. A ako se i dogodi, panika je najgori neprijatelj.