lex perković

SDP pod ključem drži 2000 Udbinih dosjea ključnih osoba u Hrvatskoj

Autor

Direktno.hr

14.10.2014. u 12:02
Ispiši članak

Odvjetnik Anto Nobilo, branitelj optuženog Josipa Perkovića kojemu u Münchenu započinje suđenje u sljedeći petak, 17. listopada, dan nakon 36-te obljetnice ubojstva Brune Bušića u Parizu, žali se posljednjih dana da mu vodstvo SDP-a ne daje suglasnost za uvid u arhiv Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske (CK SKH) pohranjen u Hrvatskom državnom arhivu (HDA)  u Zagrebu. Ta mu je dokumentacija, tvrdi Nobilo, potrebna da bi mogao uspješno braniti Perkovića (i Zdravka Mustača) pred Višim županijskim sudom u Münchenu.

S druge strane, djelomično mu je odobren uvid u arhiv bivše Službe državne sigurnosti (SDS) također pohranjen u HDA. Prema Nobilovim izjavama proizlazi dakle da se u arhivu SKH nalaze važnije tajne nego u arhivu SDS-a za razotkrivanje istine o političkim ubojstvima hrvatskih emigranata!

Osobno sam, prikupljajući materijal za knjigu «Tajni rat Udbe protiv hrvatskog iseljeništva» (2001.), doznao da bi se dio dokumenata s podatcima o djelovanju Udbe u emigraciji mogao nalaziti u posjedu SDP-a, naime u tajnom dijelu arhive CK SKH koji je SDP naslijedio.

Uspio sam se povezati s osobom koja je imala neposredni uvid u tu dokumentaciju, smještenu u podrumskim prostorijama nekadašnjeg sjedišta CK SKH na Prisavlju, u tzv. Kockici, sagrađenoj 1968. iz doprinosa članova SKH (danas sjedište Ministarstva prometa...). Najzanimljiviji dio naslijeđene arhive od CK SKH, kako mi je dotična osoba tvrdila, svakako su bili osobni dosjei raznih partijskih dužnosnika, visokopozicioniranih osoba u gospodarstvu i financijskom sektoru, najopasnijih «državnih neprijatelja», odnosno potencijalnih političkih konkurenata, ali i suradnika raznih jugoslavenskih tajnih službi...

Takvih dosjea, posvjedočio je insajder, bilo je oko osam tisuća, ali je oko šest tisuća manje važnih ili uništeno ili predano u HDA. Zadržano je oko dvije tisuće dosjea, uglavnom ključnih osoba u novostvorenoj hrvatskoj državi – u politici, gospodarstvu, financijama, pravosuđu, medijima itd., s ciljem da se ti dosjei iskoriste kao sredstvo za zadržavanje dominacije i upravljanje hrvatskim društvom.

Dosjei političkih protivnika

Radi se o dosjeima, prema tvrdnji insajdera, primjerice najznačajnijih političkih protivnika poput Franje Tuđmana, Franje Kuharića, Marka Veselice, Dražena Budiše, Vladimira Šeksa itd., ali i jugoslavenskih obavještajaca Josipa Manolića, Josipa Boljkovca, Josipa Perkovića, Zdravka Mustača i Franje Vugrinca, kao i privrednika i financijaša poput Franje Gregorića, Franje Lukovića, Mladena Vedriša, Nikice Valentića itd. U isto je vrijeme, rečeno mi je, veliki interes za svojim osobnim dosjeom u tom arhivu pokazivao i danas optuženi Zdravko Mustač.

Nekoliko godina kasnije, na nekim portalima pojavilo se svjedočenje Radenka Radojčića, nekadašnjeg vodećeg pripadnika obavještajnih subverzivno-terorističkih skupina "Labrador" i "Opera". Radojčić je dugo godina radio u Stručnim službama CK SKH, u tzv. Analitičkoj jezgri, paraobavještajnoj organizaciji koju je osnovao Mika Špiljak kad je sredinom 80-tih godina prošloga stoljeća došao na čelo hrvatske Partije. Kako otkriva Radojčić, "Analitička jezgra" prikupljala je na svakovrsne, počesto i protuzakonite načine informacije, obrađivala ih i pohranjivala u specijalizirani fond Arhiva CK SKH. Radojčić:

"Do informacija i dokumenata, barem kad je riječ o mom segmentu rada, dolazio sam na razne načine, da sam ih osobno prikupljao razgovarajući s interesantnim sugovornicima, dio dokumenata dobivao sam oficijelnim kanalima tadašnjeg informiranja i to iz tadašnje Službe državne sigurnosti, Vojnih službi sigurnosti, Saveznih službi sigurnosti, ali i preko Malobabića (Slavko Malobabić, specijalni savjetnik Mike Špiljka)... Međutim, znatni dio informacija i dokumenata dolazio je vaninstitucionalnim kanalima".

Ti vaninstitucionalni kanali bili su uglavnom službenici/operativci zagrebačkog centra SDS-a koji su, u želji da se dodvore Partiji, mimo procedure posjećivali Radojčića i Malobabića te im prenosili informacije do kojih je Služba dolazila primjenjujući tajno-policijske metode nadziranja i praćenja pojedinaca i grupacija u SRH. "Analitička jezgra" CK SKH je što institucionalnim, što izvaninstitucionalnim kanalima prikupila, otkriva Radojčić, oko 40.000 dokumenata! Najveći dio te dragocjene građe odavno nije u hrvatskim rukama. Radojčić:

"Nakon Kongresa SKH-SDP, prosinac 1989.g., novom predsjedniku (Ivici Račanu - op. a.) Slavko Malobabić je bio samo nominalno šef Kabineta. Stoga je Malobabić u prostorijama CK SKH negdje u veljači 1990.g. svu dokumentaciju pakirao u drvene vojne kovčege. Ja mogu sada procijeniti, da je te dokumentacije u Malobabićevoj prostoriji bilo otprilike 15-18 dužinskih metara. On je to spakirao, ne znam tko mu je pomagao, no znam da je ta dokumentacija u sanducima u rujnu ili listopadu mjesecu 1991.g. dopremljena u Beograd, u prostorije KOG-a RV i PVO (Kontraobaveštajna grupa Ratnog vazduhoplovstva i Protivvazdušne obrane JNA) jedan dio, a drugi dio tako izuzete dokumentacije iz CK SKH u prostorije „Opere" (obavještajno-subverzivno-propagandna skupina /operacija/ koju je KOS vodio protiv RH) u Domu vazduhoplovstva u Zemun".

Pomno planirana akcija

Akcija otuđivanja dokumenata očito je bila dugo i pomno planirana. Lako je moguće, upozoravaju istraživači, da beogradski krugovi te materijale - inkriminirajuće za mnoge javne osobe - danas koriste kao instrument ucjenjivanja kako bi ostvarili neke svoje partikularne interese. I u Hrvatskoj. Opet Radojčić:

"Početkom 1990.g., veljača-ožujak, datum ne mogu točno kazati, meni je Malobabić kazao da izvršim mikrofilmiranje dokumenata, koji su iz takvog rada i na taj način bili kod mene, da sačuvam mikrofilmove, a dokumente da uništim. Preciznije, kazao mi je da mikrofilmove sklonim van zgrade CK SKH. Mikrofilmiranje tih dokumenata izvršeno je u Odsjeku za mikrofilm CK SKH, gdje je radila moja supruga Jadranka i Ozrenka, ne sjećam se prezimena. Mikrofilmiranje je izvršeno za cca 10 dana, a originalne dokumente sam uništio u mašini za mljevenje papira. Mikrofilmova, oko 1200-1400 đeketa, pohranio sam u kutiju od debelog kartona i ponio sebi u stan, pohranivši ih u podrumu. Ovi filmovi kod mene u podrumu bili su do svibnja 1991.g., kada sam ih prebacio u prostorije II. detašmana KOG-a RV i PVO u Maksimirsku 63, da bi bili kasnije u režiji KOG-a prebačeni u Beograd".

U Beogradu je Radojčić mikrofilmove podijelio u tri skupine: I. kategorija: dokumenti manje važnosti (između 600 i 800 stranica); II. kategorija: materijali o privrednim aferama poput Ine ili Agrokomerca, uglavnom dobiveni od SDB-a SSUP-a (između 6.000 i 8.000 stranica); III. kategorija: najviši stupanj važnosti i povjerljivosti, dokumenti iz arhiva SDS-a RSUP-a SRH, SID-a te vojnih obavještajnih i kontraobavještajnih službi (između 13.000 i 15.000 stranica).

Radojčić napominje da se u toj građi nalazio i spis Đureković, kao i brojni dosjei pojedinih osoba koji su bili u obradi SDS-a, dosjei nekih suradnika i niz drugih dokumenata.

Anti Nobilu najbolje bi bilo obratiti se mjerodavnima u Beogradu gdje se, dakle, prema svjedočenju Radenka Radojčića, nalazi veliki broj preslika i mikro-filmova važnih dokumenata iz arhiva CK SKH.

Naime, ako se mogu razumjeti razlozi zbog kojih vodstvo SDP-a ne želi otvoriti arhive SKH te štiti Zdravka Mustača i Josipa Perkovića, uz pretpostavku da je istina što Anto Nobilo stalno ponavlja o zaslugama Josipa Perkovića u rušenju Jugoslavije i obrani Hrvatske od veliko-srpske agreseije, u Beogradu bi ga trebali dočekati širokih ruku.

Odmotavanje klupka državnog terora SFRJ - tek 2004.

Udbaško klupko počelo se odmotavati 2004. godine u Münchenu kad su bivši predsjednik Hrvatske stranke prava (HSP) Anto Đapić i Bože Vukušić dostavili njemačkoj policiji izvješće Vijeća za utvrđivanje državnog terora SFRJ u inozemstvu koje je djelovalo pri bivšoj Komisiji za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava te dali opširne iskaze o vlastitim saznanjima o ulozi jugoslavenskih tajnih službi u likvidacijama hrvatskih političkih emigranata.

Uskoro je istragu od bavarske policije preuzelo njemačko Savezno državno odvjetništvo. Tada su napravljeni i prvi koraci s njemačke strane prema hrvatskim pravosudnim tijelima u pravcu moguće suradnje na razotkrivanju zločina koje je počinila jugoslavenska tajna policija u Njemačkoj, u prvom redu kroz dostavu dokumentacije o ubijenom osobama i odgovornosti SDS-a u tim događajima.

U to vrijeme, kao mogući svjedoci iz Hrvatske spominjali su se Josip Perković, posljednji šef Udbe u Zagrebu, i Zdravko Mustač, posljednji šef Udbe u Beogradu.

 

Opstrukcija institucija hrvatske države

Iz Zagreba su - uz žestoku medijsku pripremu - započele masivne političke i pravosudne opstrukcije istrage u Njemačkoj. U toj fazi vrhunac opstrukcija zbio se tijekom suđenja Krunoslavu Pratesu, suradniku Josipa Perkovića pod pseudonimima "Boem" i "Prates", optuženom da je pripomogao u pripremi ubojstva Stjepana Đurekovića.

Sve je završilo navodima u presudi Pratesu, osuđenom na kaznu doživotnog zatvora, da su hrvatske državne institucije, u prvom redu Državno odvjetništvo, opstuirale istragu i suđenje u Munchenu te je predsjedavajući sudac Višeg zemaljskog suda u Münchenu Bernard von Heintschel-Heinegg prilikom usmenog obrazloženja presude izrekom naveo da će zbog toga Hrvatsku prijaviti mjerodavnim tijelima Europske unije (EU), a u pisanom obrazloženju je na više mjesta spomenuta ta nesuradnja sa strane hrvatskih državnih tijela.

 

 

SOA i Karamarko temeljito prikupili dokumentaciju

Ovih dana saznajemo da nisu svi u Hrvatskoj bili protiv te suradnje, odnosno da su neke državne institucije profesionalno obavljale svoj posao.

U prvom nastavku feljtona u "Jutarnjem listu" o slučaju suđenja u Münchenu zbog ubojstva Stjepana Đurekovića ("Suđenje Perkoviću: Posljednja bitka Hladnog rata" , u ponedjeljak 13. listopada 2014., zamjenik glavnog urednika  JL-a Igor Alborghetti tvrdi da je Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) na čelu s Tomislavom Karamarkom bila vrlo temeljito obavila svoj posao i prikupila cijeli jedan "kombi" materijala za potrebe istrage u Münchenu.

Ali, piše Alborghetti, taj "kombi" je zapeo negdje na putu i nikada nije stigao na odredište. S obzirom da Alborghettijeva supruga obnaša visoku dužnost u Vojnoj sigurnosno-obavještajnoj službi (VSOA), gdje ju je zaposlio klan povezan s Josipom i Sašom Perkovićem, a i da je Igor Alboreghetti feljton napisao blisko surađujući s Antom Nobilom, može se s pravom pretpostaviti da su njegove tvrdnje podjednako usmjerene na informiranje i na dezinformiranje čitatelja.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.