Saznajte kako je izgledao život hrvatskog plemstva kroz povijest Trakošćana i obitelji Drašković

Stalni postav u dvorcu Trakošćan izložen je ambijentalno, u izvornoj funkciji. Prezentira život hrvatskog plemstva kroz povijest Trakošćana i obitelji Drašković. Predmeti datiraju iz vremena od 15. do 19. st. i razmješteni su u pojedinim prostorijama koje čine interijerne cjeline.

Trakošćan je nastao krajem 13. stoljeća u obrambenom sustavu sjeverozapadne Hrvatske kao manja osmatračka utvrda za nadzor puta od Ptuja prema bednjanskoj dolini.

Prema legendi Trakošćan je svoje ime dobio po tračkoj utvrdi (arx Thacorum) koja je navodno postojala u vrijeme antike. Druga sačuvana predaja govori, da je ime dobio po vitezovima Drachenstein koji su u ranom srednjem vijeku gospodarili tim krajevima.

Razni gospodari

Zna se da su od kraja 14. st. vlasnici grofovi Celjski, koji istovremeno gospodare čitavom Zagorskom grofovijom. Uskoro ta obitelj izumire i Trakošćan dijeli sudbinu ostalih njihovih gradova i posjeda koji se usitnjavaju, i mijenjaju razne gospodare. U toj podjeli Trakošćan, kao jedinstveno imanje, pripada najprije vojskovođi Janu Vitovcu, zatim Ivanišu Korvinu, koji ga poklanja svome podbanu Ivanu Gyulayu. Ova obitelj zadržava dvorac kroz tri generacije, te izumire 1566., a vlastelinstvo preuzima država.

Za učinjene usluge kralj Maximilijan dodjeljuje vlastelinstvo Juraju Draškoviću najprije osobno, a potom na nasljedno uživanje. Tako je konačno 1584. godine Trakošćan stekla obitelj Drašković.

Nakon Drugog svjetskog rata dvorac je nacionaliziran, a 1954. osnovan je muzej sa stalnim postavom. Danas je dvorac u vlasništvu Republike Hrvatske.

Vrijedna muzejska građa

Muzej Dvor Trakošćan posjeduje vrijednu muzejsku građu iz razdoblja od renesanse do historicizma koja je podijeljena u nekoliko zbirki: zbirku oružja, zbirku slika i grafika, zbirku namještaja, zbirku knjiga i zbirku fotografija.

Zbirka oružja broji oko 300 primjeraka oružja te zaštitne opreme ili njihovih dijelova, nastalih u razdoblju od 15. do početka 20. stoljeća.

U ranom razdoblju hrvatske fotografije obitelj Drašković dala je dva istaknuta člana to je pionir fotografije Juraj VI. Drašković i Karlo Drašković. Dva albuma koja se čuvaju u Muzeju za umjetnost i obrt potvrđuju Juraja kao autora našeg najranije sačuvanog fotografskog opusa, a njegov pranećak Karlo svojim umjetničkim dometima uzdiže fotografiju na europsku razinu. Iz razdoblja 1894. -1899. godine u trakošćanskoj zbirci sačuvano je oko 700 njegovih snimaka (pozitivi, negativi, dijapozitivi).

Knjižnica Draškovićevih

Knjižna građa Dvora Trakošćana značajan je pokazatelj duge i bogate povijesti i kulture obitelji Drašković. Knjige su većinom pisane na njemačkom i francuskom jeziku jer su ti jezici očito Draškovićima značili istinsku vezu s Europom, ali su u isto vrijeme pokazatelj njihova obrazovanja i kulture.

Zbirka slika i grafika Dvora Trakošćana danas broji preko 200 ulja na platnu i dvadesetak grafičkih listova. Najveći broj slika čine portreti, naručivani i slikani u razdoblju od konca 16. pa do početka 20. stoljeća. Brojčano su u manjoj mjeri zastupljeni pejzaži, alegorije i prizori sakralne tematike.

Obiteljski portreti nastali u prvom razdoblju uspona obitelji slikani su prema ukusima portretnog slikarstva srednje Europe. Djela su nepoznatih slikara.

Bogata lovačka tradicija

Plemstvo, odnosno velikaši stoljećima su se bavili lovom radi zabave ili prakticiranja upotrebe oružja. Za njih je lov bio značajan dio života, omogućavao je međusobno upoznavanje, zbližavanje i suradnju istorodne skupine ljudi. Plemićima je lov za kojeg su s vremenom shvatili da je također i vrlo važna privredna grana na neki način bio simbol njihove moći i snage.

Bogatu lovačku tradiciju tako ima i velikaška obitelji Drašković, a o njoj nam danas svjedoči trakošćanska zbirka lovstva. Zbirka broji preko stotinjak predmeta. Veći dio uglavnom pripada visokoj divljači koja je bila najinteresantnija za lov (rogovi srndaća, rogovi jelena, rogovi jelena lopatar, trofej jelena lopatara), dok manji dio otpada na trofeje tetrijeba, divlje svinje, jastreba. Posebno mjesto u zbirci imaju dva trofeja bjeloglavog supa, danas zaštićene životinjske vrste.

*Tekst je napisan pod pokroviteljstvom JANAF-a