Savjetnik predsjednika HDZ-a: 'Politika pomoći Ukrajini civilizacijska je razdjelnica. Zna se na kojoj je strani tu HDZ!'

U Velikoj Gorici je prošlog vikenda održana sjednica Nacionalnog odbora HDZ-a. Očekivano je privukla pažnju medija. O kakvom se tijelu radi i koja je njegova uloga budući se pažnja javnosti uglavnom usmjerava na presice predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića i izvještaje sa sjednica predsjedništva stranke?

Nacionalni odbor HDZ-a najbolje valja razumjeti kao svojevrsni uži parlament HDZ-a, dakle stranačko tijelo visoke razine koje okuplja izabrane i kooptirane stranačke dužnosnike (od kojih su brojni naravno i državni te dužnosnici regionalne i/ili lokalne uprave). Osnovan je na prošlom općem saboru stranke, broji više desetaka članova i sastajat će se nekoliko puta godišnje (tj. između održavanja općih sabora). Temeljna mu je pak zadaća (uz donošenje važnih stranačkih dokumenata, odlučivanje o drugim oblicima unutarstranačkih odluka, poput izbornog programa, i uska suradnja s predsjedništvom, glavnim tajništvom i širim članstvom stranke) otvorena i argumentirana rasprava o brojnim pitanjima domaćeg i međunarodnog političkog života, HDZ-ovim politikama i sl.

Tako je bilo nedavno u Velikoj Gorici. Uobičajen je vid našeg djelovanja stalna rasprava o svim aspektima političkog života i otvoreno iznošenje mišljenja o svemu. U tom smislu, sjednice Nacionalnog odbora jesu mjesto u kojem se nadopunjuju i usklađuju temeljne HDZ-ove politike, kao i mjesto u kojem se šire stranačko članstvo upoznaje s najnovijim razvojem događaja. Ocijenili smo da je posljednje iznimno važno budući se protiv HDZ u javnom prostoru vodi politika nezabilježene demonizacije.

Nažalost, sličnih događanja ne vidimo kod drugih stranaka. Naprotiv, kod naših političkih suparnika dominira grupašenje, odnosno donošenje odluka u uskom krugu odabranih. To na najbolji način govori da su (nažalost) oporbene stranke uglavnom prestale funkcionirati kao politička zajednica u kojoj se poštuje i uvažava stav članstva (i to također ne čudi jer je evidentno da se i najvećima ubrzano osipa članstvo).

Nema sumnje da će najvažnija tema u Hrvatskoj tijekom iduće godine biti socijalna situacija. Naglasimo još da roditelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom su za srijedu najavili prosvjed na Markov trg zbog nezadovoljstva Zakonom o osobnoj asistenciji i Zakona o inkluzivnom dodatku. Koje je zaključke donio Nacionalni odbor HDZ-a kako bi se socijalna situaciju u Hrvatskoj olakšala i poboljšala?

Moram Vas donekle ispraviti. Prosvjed je najavila jedna od udruga koja se bavi tom problematikom. No, djeca s poteškoćama u razvoju i njihovi roditelji, kojima i sada odajemo zasluženu počast zbog iznimnog zahtjevnih svakodnevnih napora, ne moraju brinuti. Odlika je ove Vlade otvorenost prema svim dobrim prijedlozima i sugestijama, a briga za najranjivije skupine u društvu stalna je vrsta prioriteta.

Socijalna problematika u najširem smislu riječi nesumnjivo će biti jedna od središnjih tema predstojećih političkih sučeljavanja, pa je Nacionalni odbor i tome posvetio potrebnu pažnju. U najkraćim crtama, nakon ispunjenja temeljnih vanjskopolitičkih ciljeva, slijedi nastavak borbe za bogatije, modernije i pravednije društvo.

Obnova pogođene Banovine morala bi ići brže, što je izvan svake sumnje. Kako vi ocjenjujete obnovu do sada te što bi se po Vašem mišljenju moglo popraviti kako bi ona ipak bila nešto brža?

U pitanju ste dobro dali naslutiti srž problema. Dinamika obnove jednostavno mora ići brže! Ipak, ne bi bilo u redu, a ni pošteno, složen proces obnove promatrati samo kroz prizmu nedovoljne brzine, u prvom redu zato što su veliki iskoraci učinjeni, odnosno brojne su kuće, stanovi i drugi objekti ipak obnovljeni. Svakodnevno se u obnovu upumpava izniman ljudski napor, kao i obimni materijalni resursi. Međutim, o čemu je također bilo riječi na sjednici Nacionalnog odbora, detektirane su postojeće poteškoće: u prvom redu tu se radi o bržoj i učinkovitijoj provedbi konkretnih procesa na terenu, kao i svakodnevnom slamanju karakterističnih birokratskih zapreka. Politička volja HDZ-a, kao i organizacijski napor vlade potreban za ubrzavanje su međutim nedvojbeni.

Naravno, moramo postaviti i pitanje o ruskoj agresiji na Ukrajinu i domaćim političkim odnosima. Hoće li HDZ privući na svoju stranu dvije trećine saborskih zastupnika?

Za HDZ su svi oblici solidarnosti i pomoći Ukrajini od početka bili pitanje civilizacijske razdjelnice. Ako niste na strani žrtve agresije, naroda kojemu silnik iz Moskve želi oduzeti pravo na vlastiti identitet i samostalnu državu te ljudi koje svakodnevno barbar ubija i osakaćuje, onda ste – i nikako drukčije! – s onu stranu civilizacije. Negdje u diluvijalnoj divljini i s takvima naravno dobro odgojen čovjek ne želi imati posla! Zato je i aktualno pitanje sudjelovanja Hrvatske u misiji pomoći Ukrajini ništa drugo doli nastavak takve vjerodostojne i plemenite politike. I to je sve! (Kad je u pitanju HDZ.)

Iznimno smo stoga neugodno iznenađeni ponašanjem dijela oporbenih stranaka u Hrvatskom saboru. Razlozi kojima nastoje opravdati protivljenje odluci o dosljednom nastavku pružanja pomoći Ukrajini doista su teško dokučivi. Zato mi dopustite spekulaciju: ili ne mogu (iz razloga političke zagriženosti) pregristi da podrže vladin prijedlog, ili nisu sposobni izaći (iz razloga samoubilačkog političkog sljepila) iz smrtonosnog Milanovićevog zagrljaja (koji ih, provjereno, sve odreda duboko prezire!), ili i danas zaista (nakon gotovo desetomjesečnog razaranja Ukrajine!) vjeruju da je (O temora, o mores!) Zapad kriv za sve, ili su jednostavno nedorasli ozbiljnosti trenutka. Petoga nema. HDZ stoga potpuno bezbrižno očekuje glasovanje o ovome, a iskoristit ću ovu priliku još samo za upozorenje da su svi (uglavnom već izneseni) oporbeni prigovori (ustavnost, procedura, moraliziranje) u potpunosti promašeni.

Kako čujemo, dosta je govora bilo o oporbi. Premda je to naravno i nije iznenađujuće kako ocjenjujete doprinos oporbe aktualnoj političkoj situaciji u Hrvatskoj?

Kod većeg dijela oporbe uviđamo sljedeće zakonitosti. Najprije, strahovitu mržnju (iz koje onda proizlazi nezabilježena javna demonizacija) prema svemu što HDZ radi i simbolizira (te očito u i neku vrstu povezanosti s Milanovićem). U tome prednjače MOST, Domovinski pokret i Hrvatski suverenisti, dakle skupine koje se već nekoliko godina hrvatskim biračima lažno predstavljaju kao (navodno) suverenističke, odane tradicionalnim vrijednostima i sl. (O kakvim se prodavačima magle radi najbolje govori činjenica da ''glasovitu'' programsku deklaraciju MOST-a ne možete pronaći u javnom prostoru. Navodno je (zamislite!) namijenjena internom informiranju onih nekoliko desetaka članova koje imaju!!). Sve je kod njih dakle trik, blef i magla. Kod većeg dijela lijevog i lijevo-zelenog dijela političkog spektra na djelu je, uz samo nešto manje glasne poruke neprijateljstva, i očito nesnalaženje te zabrinjavajuća usklađenost s Pantovčakom. Nije naravno dobro da oporba u Hrvatskoj ne misli svojom glavom.

U zadnje vrijeme kao da je nastupilo svojevrsno natjecanje u tome tko ima više zasluga za ulazak Hrvatske u Schengenski prostor. Što možete o tome reći?

Nema oko toga nikakve posebne dileme. U drugoj polovici listopada 2016., kada je prisegu položila četrnaesta Vlada Republike Hrvatske pod predsjedanjem Andreja Plenkovića, stanje izvršenih priprema za ulazak u eurozonu i schengen (podsjećam, radilo se i o ranije preuzetim obvezama Hrvatske) bilo je ravno nuli. Ništa ili gotovo ništa nije bilo učinjeno. Zato su iduće godine (uz brojne izazove) obilježene mukotrpnim naporima usmjerenim k ostvarenju domaće političke i društvene stabilnosti (tj. izbjegavanju političkih kriza), a koja je bila nužan preduvjet za provedbu iznimno brojnih zakonskih i drugih obveza potrebnih za ulazak. Obećano je i ostvareno pa se Hrvatska od početka 2023. u punom smislu riječi vratila kući, odnosno u krug modernih država Europe odakle je nasilno otrgnuta još davne 1918. Vjerujte, nisu nam u ovom poslu bili od pomoći prostački komentari na račun Europske unije i visokih dužnosnika brojnih europskih država, porazno parazitiranje na teškim posljedicama pandemije ili sabotiranje i denunciranje Hrvatske pred lijevim i lijevo-zelenim europskim forumima.

Postala je već poštapalica u hrvatskom medijskom prostoru da će se svi problemi Hrvatske riješiti ''samo ako se dva brda dogovore'', tj. ako za isti stol sjednu predsjednik države i vlade. Odgovara li to istini?

Sve sam manje uvjeren da bi predsjednik države mogao bilo što ozbiljnog ili korisnog reći na takvom sastanku. Namjena je naime zajedničkih sastanaka predsjednika vlade i predsjednika države konstruktivan dijalog, odnosno unapređenje hrvatske vanjske i sigurnosne politike. To međutim nije moguće postići s predsjednikom države koji vas svakodnevno potkopava, krajnje nepristojno napada, očito gaji duboko protivljenje sadašnjem uspješnom smjeru međunarodnog pozicioniranja Hrvatske i aktivno se upliće u dnevnopolitički život s otvoreno antihdzovske političke platforme (javna je tajna da su neki oporbeni zastupnici u dnevnoj vezi s Pantovčakom). Naravno da s takvima, kako je znao govoriti Stjepan Radić, ''zajedno u crkvu ne idemo''!

Naša je stoga pozicija u ovom smislu kristalno jasna. Svaki dobar prijedlog i svaku dobru inicijativu uvažavamo (kako smo nedavno pokazali prihvaćanjem nekoliko oporbenih amandmana na prijedlog proračuna), od nijednog korektnog političkog duela ne bježimo, ali i ne pristajemo na zamjene teza iza kojih se krije lažna politička otvorenost (zašto predsjednik države nije pristao na održavanje zajedničke sjednice u trenutku eskalacije rata u Ukrajini, tj. događaja s iznimno dubokim političkim, sigurnosnim i društvenim posljedicama?).