KRALJEVINA BEZ MILOSTI

Saudijska Arabija- naftni Krezovi čije su žene bića drugog reda, a živi se po strogom šerijatskom zakonu

Autor

Andrea Latinović

Ekstremno bogati, leže na ogromnim naftnim izvorima, žene tretiraju kao stvari, zamotane od glave do pete, bez ikakvih prava, ne smiju glasati, voziti automobile… Preljub se kažnjava kamenovanjem do smrti, homoseksualnost javnim smaknućem, krađa odsijecanjem ruke, teško razbojstvo razapinjanjem na križ... Saudijci uživaju u abnormalnom luksuzu, imaju smrtnu kaznu, radikalne metode obračuna s onima koji ne podržavaju režim, surađuju s Amerikancima, žive po strogim pravilima, potpuno različit i nepoznat svijet od europskog… Sve to pomislimo kada se spomene Saudijska Arabija.

14.06.2018. u 15:58
Ispiši članak

U zemlji u kojoj žene ne smiju otvoriti bankovni račun bez odobrenja supruga, ne smiju izaći iz kuće bez pratnje, u kojoj moraju poštivati strogi kodeks odijevanja, a donedavno nisu smjele ni voziti, 2015. godine napokon su dobile jedno od osnovnih prava, koje je garantirano konvencijama i Ustavima raznih zemalja– pravo glasa. Budući da ova zemlja danas otvara Svjetsko prvenstvo utakmicom protiv Rusije, odlučili smo malo vam je 'približiti'.

Potpuna diskriminacija žena

Prvi put nakon 2013. godine, kada je kralj Abdullah kraljevskim dekretom ženama omogućio da budu članice Savjetodavnog vijeća, žene su dobile pravo glasa na lokalnim izborima tek 2015. Još 2011. godine, sada već pokojni kralj Abdullah, najavio je da će žene dobiti prava političke participacije, iako se tada nije znalo kada će to točno biti.

Saudijska Arabija je poznata diljem svijeta zbog kršenja osnovnih ljudskih prava žena, zbog čega je neprekidno kritizirana od strane mnogih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava.

Žene u Saudijskoj Arabiji mogu zatražiti osobnu iskaznicu bez ičijeg dopuštenja, no glavni problem su upravo zakonska ograničenja kretanja, ali i činjenica da ženama život još uvijek diktiraju muškarci u obitelji. ''Iako je glasovanje znak napretka, premda samo na općinskoj razini, to nije dovoljno da se omogući puna integracija žena u javni život Saudijske Arabije“, izjavio je svojedobno Adam Coogle, inače promatrač Human Watch Right organizacije za Srednji Istok.

Već spomenuti kralj Abdullah još je od 2005. godine kada je došao na vlast počeo polako proširivati prava ženama u zemlji. Omogućio im je prijavljivanje u hotel bez pismene dozvole muškarca, imenovao prvu zamjenicu ministra, otvorio prvo mješovito sveučilište (za žene i muškarce), omogućio sportašicama da se natječu na Olimpijskim igrama 2012. godine i sl.

Njegov nasljednik, kralj Slaman, nije ukinuo prava koje je Abdullah uveo. Odgovor se možda krije i u ovome: Saudijska Arabija, osim po nepostojećim pravima žena, poznata je i po naftnim derivatima. Bogatstvo ''crnog zlata'' donijelo je i visoki životni standard, kojega je zbog kontinuirano padajuće cijene nafte postalo teško održavati. Budući da su muškarci u zemlji naučeni na raskošan život, bili su prisiljeni ženama dati sve veća prava, jer su shvatili njihovu važnost za rast ekonomije. Tako puno žena u toj državi radi, ali, uglavnom u tradicionalno ženskim zanimanjima – edukaciji, zdravstvu i javnim uslugama te čine samo 16 % ukupno zaposlenih osoba, što je miljama daleko od uobičajenog postotka u mnogim državama.

U rujnu 2017. godine saudijski kralj Salman donio je uredbu po kojoj je ženama omogućeno da voze automobile, čime je Saudijska Arabija prestala biti jedina zemlja na svijetu u kojoj je to zabranjeno. U uredbi stoji da mjera mora biti "u skladu s nužnim šerijatskim standardima", no bez detaljnijeg obrazloženja što će to u praksi značiti, odnosno hoće li postojati kakva ograničenja. Kralj je naložio ministarskom povjerenstvu da u roku od 30 dana predloži kako implementirati ovu mjeru do lipnja 2018.

Ogromna smrtnost u prometu

Stručnjaci za ljudska prava pri UN-u pozdravili su odluku kao veliki korak prema autonomiji i neovisnosti žena, no napomenuli su da treba osigurati veću rodnu ravnopravnost i u drugim područjima. "Ako joj je doista stalo do unaprijeđenja ženskih prava i ekonomske reforme, Saudijska Arabija mora se ozbiljno pozabaviti ostvarenjem pristupa ljudskim pravima žena", rekli su Philip Alston, posebni izvjestitelj UN-a za siromaštvo i Kamala Chandrakirana, voditeljica UN-ove radne skupine o diskriminaciji žena.

Iz Ministarstva unutarnjih poslova dodali su da će ukidanje zabrane dovesti do smanjenja sudara u ovoj zemlji, koja je među vodećima u svijetu po smrtnosti u prometu - oko 20 Saudijaca pogiba svakog dana u prometnim nesrećama. Vlada planira smanjiti tu brojku za jednu četvrtinu kao dio svoje strategije Vizija 2030. "Žene koje voze automobile transformirati će sigurnost u prometu u edukativnu praksu, što će smanjiti ljudske i ekonomske gubitke uzrokovane nesrećama", izjavio je princ Abdulaziz bin Saud bin Nayef.

Saudijsku Arabiju zato smatraju jednom od najkontroverznijih zemalja na svijetu. Kao vodeći svjetski izvoznik nafte (nafta čini 90 posto izvoza i 75 posto BDP-a) super je bogata, prijatelj Amerike, ali i super konzervativna kraljevina, iz koje Zapad stalno izvlači priče o drastičnom kršenju ljudskih prava ili o podaničkom položaju žena punom ograničenja. Istodobno s njom uredno trguje i posluje, a u isto vrijeme javnost se zgraža nad sramotnim izjavama američkog predsjednika Donalda Trumpa kako svim muslimanima treba zabraniti ulaz u SAD.

Saudijska Arabija, pak, s jedne strane održava dobre veze sa Zapadom, a s druge ''ispod radara'' pomaže susjednoj samoproglašenoj Islamskoj državi, koja još uvijek nije uništena do kraja, dok s treće šalje minimalnu pomoć izbjeglicama na Balkanskoj ruti. U zemlji raspolućenoj između države blagostanja po europskom modelu i konzervativnog društva u kojem izuzetan utjecaj imaju islamske vođe (uleme), Kur'an predstavlja ustav, vrhovni je zakon Šerijat, a upravo je 'zemlja dvaju hramova' (Meka i Medina) kolijevka konzervativnog vehabizma, koji zadržava vjernike na doslovnom čitanju Kur'ana i izvornom tumačenju islama, bez znanstvenih, teorijskih i sličnih propitivanja. Stoga ga mnogi smatraju ideološkom potkom terorističkih pokreta u Afganistanu, Siriji i Iraku te vjerojatno nije slučajno da je baš bogati nasljednik obiteljskog građevinskog carstva, pokojni Saudijac Osama Bin Laden, postao vođom ekstremističke terorističke Al-Quaede, koja je ipak na izdisaju.

Jezivi šerijatski zakoni

Zakoni ''prozapadne'' Saudijske Arabije jezivi su: učini li udata žena preljub, prema saudijskom zakonu čeka je kamenovanje do smrti. Ako učini preljub, a još nije udata, dobit će stotinu udaraca. Homoseksualce, ubojice, veleizdajnike i one koji vrijeđaju islam kažnjavaju smrću bez imalo milosti.

Za teško razbojstvo i ubojstvo Saudijci propisuju smrtnu kaznu; razbojstvo (bez ubojstva) kažnjavaju odsijecanjem desne ruke i stopala. Za klevetu i konzumiranje alkohola u Saudijskoj Arabiji propisano je bičevanje, a broj udaraca ovisi o diskrecijskom pravu suca.

Gotovo u tišini 2015. godine prošlo je izvješće Amnesty Internationala koje govori da je te godine u Saudijskoj Arabiji provedena 151 smrtna kazna, najviše od rekordne 1995. kada su pogubljene 192 osobe. Od toga je 71 stranac iz redova šest milijuna gastarbajtera iz siromašnih azijskih zemalja, koji ovdje rade za mizerne nadnice, a ne poznaju dovoljno ni jezik, ni kulturu, ni običaje.

Više o državi

Saudijska Arabija (al-Mamlaka al-‘Arabīya al-Sa‘ūdīya), monarhija je u jugozapadnoj Aziji, obuhvaća najveći dio poluotoka Arabije; 2.149.690 km². Najveći dio Saudijske Arabije ima pustinjsku i stepsku klimu. U primorju Crvenoga mora (Tihama) temperature su 22,2 do 30,9 °C, a godišnja količina oborina 80 mm (Jidda). Povremeni vodeni tokovi (vadi) imaju vode samo za jakih pljuskova, koji su vrlo rijetki. Polupustinjski i stepski dijelovi Saudijske Arabije vrlo su oskudno pokriveni vegetacijom (kserofitno grmlje i rijetka trava); najveći je dio prava pješčana pustinja.

Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2004., u Saudijskoj Arabiji živi 22.673.538 st. Stanovnici su najvećim dijelom Arapi 88,1%; ostalo su Indijci i Pakistanci 5,5%, afrički crnci 1,5%, Filipinci 1,0% i ostali 3,9%. Prirodni je prirast izrazito visok, stanovnici su u prosjeku vrlo mladi. Veća naselja smještena su na zapadu Saudijske Arabije te na obali Perzijskoga zaljeva, gdje su uz naftna ležišta nastali novi gradovi. Danas te gradove naseljavaju nomadi i stranci na privremenom radu (uglavnom iz Jemena, Egipta, Sirije, Jordana, Pakistana, Indije, Irana te mnogobrojni Europljani i Amerikanci). Većina stanovnika živi u gradovima; udio gradskog stanovništva iznosi 86,7%. Glavni je i najveći grad Riyadh (al-Riyāḍ, 4.087.152 st.) Ostali su veći gradovi Jidda (Ǧedda, 2.801.481 st.), Meka (Makka, 1.294.196 st.), Medina (al-Madīna, 918.889 st.), Dammam (al-Dammām, 744.321. st.) i Taif (al-Ṭā’if, 521.273 st.).

Naftni raj

Početkom 2000-ih Saudijska Arabija postala je vodeća ekonomska sila Bliskoga istoka, s naftnom industrijom kao gospodarskom osnovom. Proizvodnja nafte, započeta 1938., bila je pod nadzorom američke kompanije Aramco (Arabian American Oil Company), koju je 1972–80. preuzela Saudijska Arabija. Od tada državnu naftnu politiku vodi kraljevska obitelj Saud, u suradnji s OPEC-om i SAD-om. Veličina saudijskih naftnih ležišta procjenjuje se na 66,5 milijarda barela (2016), što je 15,6% ukupnih u svijetu (iza Venezuele na prvome mjestu, s 17,6%). Po proizvodnji nafte sa SAD-om dijeli prvo mjesto; 2016. proizvodila je oko 12,3 milijuna barela dnevno, što je 13,4% svjetske proizvodnje. U svjetskoj proizvodnji plina ima udjel od 3,1% (2016), dok se zalihe plina procjenjuju na 4,5% svjetskih zaliha. Godine 2016. ostvaren je BDP u vrijednosti od 646,4 milijarde USD (2014. bio je najveći i iznosio je 756,3 milijarde USD, a smanjen je uglavnom zbog pada cijene nafte na svjetskom tržištu, te velikih vojnih i socijalnih troškova). BDP po stanovniku iznosio je oko 20.000 USD (2016). U sastavu BDP-a vodeći su uslužni (54%) i industrijski (43,4%) sektor, dok je udjel poljoprivrede mali (2,6%). Osim naftne industrije razvijeno je i graditeljstvo te remont tankera.

Stopa nezaposlenosti je 5,6% (2016). Zarade od nafte i plina čine oko 45% BDP-a i oko 90% izvoznih prihoda. Godine 2016. vrijednost izvoza bila je 183,6 milijarda USD (203,5 milijarda USD, 2015), a uvoza 127,8 milijarda USD (159,3 milijarde USD, 2015). U uvozu prevladava industrijska oprema, vozila, oružje, elektronika, telekomunikacijska oprema, hrana, tekstil, roba široke potrošnje i dr. Vodeći vanjskotrgovinski partneri su Kina, SAD, Japan, Indija, Njemačka, Južna Koreja i Ujedinjeni Arapski Emirati. Veličina javnoga duga je 22,3% BDP-a (2016).

Novčana je jedinica saudijski rijal (R); 1 rijal je 100 halalasa.

Povijest

Današnja Saudijska Arabija razvila se iz emirata Nedžd (Nejd), koji je oko 1740. osnovao emir Muhamed ibn Saud iz južnog Nedžda, osnivač dinastije Saudida i pristaša vjerske sljedbe vahabita. On je do 1810. osvojio sjeverni Nedžd, Hasu, Kuwait, Oman i Hidžas. Muhamedovi napadaji na Jemen, Siriju i Irak izazvali su osmansko-egipatsku intervenciju (1811–18) i kratkotrajno svrgnuće dinastije Saudida, koja se ubrzo vratila te vladala u Nedždu sve do 1897., kada je bila protjerana, a Nedžd je bio ujedinjen pod sjevernonedždskom dinastijom Rašida. Već 1902. Abdulaziz ibn Saud uspostavio je vlast stare dinastije i 1905. proglasio Nedžd kraljevstvom. U ratu s Osmanlijama i Rašidima Saudidi su 1913. osvojili Hasu i postupno širili vlast na druga područja Arabije. God. 1915. Ibn Saud sklopio je ugovor o protektoratu Velike Britanije nad Nedždom. Tijekom I. svjetskog rata Nedžd je ostao neutralan. Nakon rata Ibn Saud oslobodio je Nedžd nominalnoga suvereniteta Osmanskoga Carstva, potom je u nizu bitaka tijekom 1920. osvojio Asir, Hail i stekao kontrolu nad cijelom sr. Arabijom, 1922. protjerao je Rašide iz sjevernog Nedžda, a 1924–25. osvojio kraljevstvo Hidžas. Osvojivši cijelu unutar. Arabiju sve do granica Omana i Jemena proglasio je 1927. dvojno kraljevstvo »Al-Hidžas i Nedžd i priključene oblasti«, kojemu je Velika Britanija već iste godine priznala neovisnost. Kada je 1927–28. bio osvojen i Asir, nastala je nova državna tvorevina koja je 1932. bila pretvorena u unitarno kraljevstvo Saudijsku Arabiju. Njoj su nakon sukoba s Jemenom 1934. bila priključena područja Nedžrana (Nejran) i obalno područje Asira. Iskorištavanje golemih naftonosnih područja Ibn Saud je ustupio 1933. i 1939. američkim kompanijama (Standard Oil Company of California, Texas Oil Company), odnosno njihovoj zajedničkoj kompaniji Arabian American Oil Company (Aramco), a dobit je većim dijelom koristio za razvoj zemlje. Uspješno je povezivao islamske temelje društva i modernizaciju. U II. svjetskom ratu Saudijska Arabija formalno je ostala neutralna sve do 1. III. 1945., kada je najavila rat Njemačkoj i Japanu, iako je već potkraj 1941. bila prekinula diplomatske odnose s Italijom i Njemačkom.

God. 1945. Saudijska Arabija bila je među osnivačima Arapske lige, te je pristupila UN-u; 1948–49. podržavala je arapske zemlje u ratu s Izraelom. Nakon smrti kralja Ibn Sauda (9. XI. 1953) na prijestolje je došao njegov sin Saud (na vlasti do 1964). God. 1955. Saudijska Arabija uspostavila je obrambeni savez s Egiptom, s kojim je pokušavala izgraditi arapsko političko zajedništvo. U drugoj pol. 1950-ih učvršćeni su odnosi sa SAD-om (uspostavljena je i američka zrakoplovna baza kraj Dhahrana). God. 1960. Saudijska Arabija je bila među osnivačima Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC).

Ropstvo je ukinuto 1962. U rujnu 1969. Saudijska Arabija bila je među osnivačima Organizacije islamske konferencije. Početkom 1970-ih započela je značajniju modernizaciju oružanih snaga i veći uvoz oružja (uglavnom iz SAD-a i zapadnih zemalja), a tijekom 1973.–1974. (nakon egipatsko-sirijskoga rata protiv Izraela) predvodila je arapski naftni embargo protiv Izraelu prijateljskih država. God. 1974. sporazumno je bio riješen višegodišnji spor s Omanom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima oko područja Al-Buraymi. Nakon ubojstva kralja Faisala 1975. na prijestolje je došao njegov polubrat Halid (na vlasti do smrti 13. VI. 1982); zemljom je stvarno upravljao Halidov polubrat Fahd (saudijski kralj 1982–2005). Tijekom 1970-ih povremeno su izbijale šijitske pobune; više ih je bilo 1978–80 (u studenome 1979. došlo je do sukobâ u Meki).

Početkom 1980-ih Saudijska Arabija podržavala je Bahrein u borbi protiv radikalnih šijitskih skupina, a nakon sovjetske vojne intervencije u Afganistanu potkraj 1979., zajedno sa SAD-om i Pakistanom, podupirala je mudžahedinske snage (od sredine 1990-ih i pokret talibana). Odnosi s Egiptom bili su prekinuti 1979., nakon egipatsko-izraelskoga mirovnoga sporazuma (obnovljeni su potkraj 1987). Saudijska Arabija podržavala je Irak u ratu protiv Irana 1980.–1988. te inicirala sigurnosno i gospodarsko povezivanje regionalnih arapskih zemalja (od 1981. Arab Gulf Cooperation Council).

God. 1991. podržavala je SAD i saveznike u ratu protiv Iraka koji je okupirao Kuvajt; tzv. Zaljevski rat, te postala važno američko strateško uporište. Sporazum o granici s Omanom postignut je 1991. Početkom 1990-ih izraženiji su zahtjevi za demokratizacijom. Zbog bolesti kralja Fahda od 1995. stvarnu vlast imao je njegov polubrat Abdulah (nakon Fahdove smrti stupio je na prijestolje 1. VIII. 2005). Nakon povremenih sukoba određena je granica s Katarom (1996–2001) i Jemenom (2000); sporazum o morskoj granici s Kuvajtom postignut je 2000. god.

Financirali talibane i ISIL

Od sredine 1990-ih aktivnije su radikalne islamističke skupine koje se protive saudijsko-američkoj suradnji te su poduzele nekoliko terorističkih akcija. God. 2001. odnosi s Iranom poboljšani su zaključenjem sporazuma o sigurnosti. Od početka 2000-ih se postupno smanjuje broj američkih vojnika; u ožujku 2003. Saudijska Arabija podržala je napad SAD-a i saveznika na Irak (američke snage uglavnom su povučene do kolovoza 2003). Potaknut prosvjedima u više arapskih zemalja 2011., kralj Abdulah najavio je socijalne programe i uvođenje političkih prava za žene. U ožujku 2011. saudijske snage pomogle su suzbijanje šijitskih proturežimskih prosvjeda u Bahreinu.

Financirajući pojedine pobunjeničke organizacije, Saudijska Arabija uključena je u građanski rat u Siriji (od 2012). Nakon smrti kralja Abdulaha (23. I. 2015), na prijestolju je njegov polubrat Salman bin Abdelaziz Al Saud (guverner pokrajine Rijada 1963–2011., ministar obrane od 2011, prijestolonasljednik od 2012). Od ožujka 2015. saudijska vojska uključuje se u građanski rat u Jemenu te poduzima zračne i druge napade na uporišta šijitskih pobunjenika koje podupire Iran. Od lipnja 2017. pogoršali su se odnosi s Katarom koji se optužuje zbog navodne protusaudijske politike kroz suradnju s Iranom i Turskom, pomaganje Muslimanskog bratstva, poticanje protusaudijskih naoružanih skupina u Siriji i dr.; zajedno sa svojim saveznicima (Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein, Egipat), Kataru je nametnula sankcije.

Strateško savezništvo sa SAD-om potvrđeno je u svibnju 2017. novim ugovorima o kupnji američkog oružja, a u rujnu 2017. je s Velikom Britanijom zaključen sporazum o vojnoj i sigurnosnoj suradnji. Suprotstavljenost interesa u vrhovima vlasti rezultirala je u studenome 2017. uhićenjem više državnih dužnosnika i utjecajnih poduzetnika (pod optužbom za korupciju), što je ojačalo politički položaj prijestolonasljednika Mohammada bin Salmana (zagovornik snažnijega suprotstavljanja Iranu).

Političko uređenje

Prema Velikom dekretu o državnom uređenju, tzv. Temeljnom zakonu, koji je izdao kralj 1. III. 1992., Saudijska Arabija je muslimanska, nasljedna monarhija. Državno se uređenje temelji na Kuranu i šerijatskom pravu te novijim zakonskim propisima i dekretima koje izdaje kralj. Monarh je poglavar države, nositelj zakonodavne i izvršne vlasti te vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Predsjeda Vijećem ministara, koje sam imenuje, a koje mu pomaže u provođenju izvršne vlasti. U provođenju zakonodavne vlasti pomaže mu Savjetodavno vijeće (Madžlis al-Šura) od 150 članova, koje imenuje kralj (mandat od četiri godine). Biračko je pravo ograničeno na muške državljane starije od 21 godine, koji mogu sudjelovati na lokalnim izborima. Sudbenu vlast provodi Kraljevski sud te niži šerijatski sudovi, suce kojih imenuje kralj na prijedlog Vrhovnoga vijeća pravde. Administrativno Saudijska Arabija se dijeli na 13 provincija (mintaqah).

Nacionalni blagdan: Ujedinjenje Kraljevstva, 23. rujna, slavi se od 1932. godine.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.