Satima su ih mučili, a u 18 sati krenula su smaknuća: 'Desetak ih ostavljeno je za kraj'

Nakon sloma obrane Vukovara, u vukovarskoj bolnici dana 20. studenoga 1991. godine srpske vojne snage grubo su prekršile sve odredbe Ženevske konvencije - izvršile su tzv. trijažu nakon koje su između 250 i 270 ranjenika, medicinskog osoblja, civila i hrvatskih branitelja deportirale na farmu Ovčara, otprilike pet kilometara južno od grada gdje su ih pripadnici JNA i različitih srpskih paravojnih formacija potpomognutih lokalnim četnicima tukli i mučili satima, a potom u skupinama do 30 osoba odvodili do udaljene lokacije za smaknuće između Ovčare i Grabova, gdje su ih strijeljali, a njihova tijela zakopali u masovnoj grobnici. 

Iako se službeno navodi kako su strijeljanja započela u 21 sat, veći dio svjedoka i izvršitelja u svojim iskazima navodi kako su egzekucije započele već oko 18 sati te su se nastavile do jedan sat iza ponoći, sljedećeg dana. 

FOTO: Privatna arhiva

Strašna statistika

Tijekom četrdeset dana ekshumirano je 200 tijela, a ako bi netko analizirao podatke osoba mučki pobijenih na stratištu na Ovčari, uočio bi kako su među pronađenim i ekshumiranim žrtvama, među njih dvjesto, dvije žene (Ružica Markobašić koja je bila u petom mjesecu trudnoće i Janja Pothorski), tri dječaka mlađa od 18 godina (Igor Kačić, Tomislav Baumgertner i Dragutin Balog), od kojih su sva trojica imali sestre, a čak dvojica su imala sestru blizankinju (Igor Kačić i Tomislav Baumgertner), tri oca sa sinovima (Josip i Dragutin Balog, Andrija i Zoran Međeši, Karlo i Željko Rohaček), dva rođena brata (Tomislav i Vladimir Kolak) itd. Najmlađa identificirana žrtva bio je Igor Kačić rođen 1975., a najstarija Dragutin Bosanac rođen 1919. godine.

FOTO: Privatna arhiva

Nove grobnice

Do srpnja 2006. godine identificirane su 194 osobe, ubijene u dobi od 16 do 77 godina. 60-ak osoba se još smatra nestalima, ali je njihova sudbina izvjesna. Trideset i četiri godine nakon počinjenog zločina na Ovčari, dana  25. rujna 2025. godine, u neposrednoj blizini hangara u kojem su nakon sloma obrane Vukovara pobunjeni Srbi, pripadnici srpskih paravojnih postrojbi i tzv. JNA zlostavljali i ubijali zarobljene hrvatske branitelje i civile, najvećim dijelom ranjenike iz vukovarske bolnice, pronađeni su i ekshumirani posmrtni ostaci hrvatskih branitelja Francuza Jean-Michela Nicoliera, Zorislava Gašpara – Gaše i Josipa Batarela.

Dana 10. studenoga 2025. na Ovčari su pronađeni posmrtni ostaci najmanje jedne osobe, koji do danas nisu identificirani. Mnoge obitelji i dalje traže svoje najmilije koji su, prema iskazima svjedoka, na egzekuciju pojedinačno izvođeni iz hangara ili su se, kako je nesumnjivo utvrđeno, nalazili u posljednjoj grupi od deset do petnaest zarobljenika koja je ostala u hangaru, kada su svi ostali već bili pobijeni.

FOTO: Privatna arhiva

Ubijali su ih 'drugari'

Dana 15. studenoga 2005., u Beogradu, na suđenju za ratni zločin na Ovčari, jedan od optuženika za taj strašni zločin, Ivica Husnik, koji je u to vrijeme promijenio ime u Ivan Atanasijević, da bi danas ponovo "nosio" ono prvo, izjavit će kako je po povratku "s  rupe" gdje je prisustvovao strijeljanju prethodne grupe zatvorenika, u hangaru vidio posljednjih desetak zarobljenika koji su ostavljeni za kraj. Izjavit će da je tu vidio i ljude s kojima je bio "dobar drugar". Među tima s kojima je bio "dobar drugar", a koji se još uvijek vode među nestalima su i Drago Križan, Milan Grejza, Damjan Samardžić i Tomislav Lojdl čije se ime ne nalazi ni na jednom popisu, Ante Bodrožić, Zvonimir Ćaleta, otac i sin Ivan i Zvonko Vulić itd.

Pretpostavlja se kako su ti zarobljenici, nakon što su mučeni, zlostavljani i ubijeni, zakopani u kanal pored hangara. Njihova tijela su nakon nekog vremena iz tog kanala izvađena i premještena na drugu lokaciju. Posmrtni ostaci spomenutih iz te grupe, iako se za njima intenzivno traga, još uvijek nisu pronađeni.

FOTO: Privatna arhiva

Izvješće sa suđenja u Beogradu, napisala T. Tagirov 2005. godine za časopis Vreme

"...Čuje se, pričaju neki svjedoci, buka građevinskih mašina, pada rani novembarski mrak, dolazi traktor s prikolicom, koja potom, jednu po jednu grupu zarobljenika, odvozi negdje u tamu. Drugooptuženi Vujanović izdvojenoj grupi kaže, da bi prikrio da im je namijenjena samo smrt, da ih voze nazad u Velepromet. 'Šta da su znali da idu na streljanje? Za pretpostaviti je da bi došlo do pobune 250 ljudi. To je bila samo maska za ono šta će im se desiti', zaključuje sudsko vijeće.

U mraku, na Grabovu, mehanizacijom je već iskopana "rupa": na toj "rupi", svi su optuženi osim Kalabe, koja je svojih devet godina "zaradila" već kod hangara, i dvojice oslobođenih, za koje sud nije našao pouzdane dokaze da su ubijali na Ovčari. Uz naredbe drugooptuženog Vujanovića: "Pucajte, pičke ustaške", puca se u jednu po jednu grupu zarobljenih, koji posljednje trenutke u životu stoje na zemlji izvađenoj iz vlastite buduće grobnice, pogođeni padaju, a Predrag Milojević Kinez potom prilazi i "ovjerava" žrtve. Svaka nova skupina žrtava u iskopanu jamu ubacuje prethodno ubijene, da bi potom i oni bili ubijeni. "Kad je neko u streljačkom stroju, nema sumnje da je učestvovao u streljanju", stav je sudskog vijeća, od čega nije izuzet ni komandant "Leve Supoderice" Milan Lančužanin Kameni, iako njega nitko ne tereti da je lično pucao u zarobljenike. Radili su to, međutim, njegovi podređeni, u njegovom prisustvu..."

FOTO: Privatna arhiva

Prema izvješću Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, za zločin počinjen 20/21. studenoga 1991. godine do danas su pravomoćno osuđeni okrivljenici:

Miroljub Vujović, Stanko Vujanović, Predrag Milojević – 20 godina

Damir Sireta, Ivan Atanasijević – 15 godina

Nada Kalaba – 11 godina

Miroslav Đanković, Saša Radak, Goran Mugoša – 5 godina

Milan Bulić – 2 godine

Pravomoćno su oslobođeni optužbe okrivljenici:

Jovica Perić, Milan Vojnović, Milan Lančužanin, Predrag Dragović, Marko Ljuboja, Vujo Zlatar, Milorad Pejić, Predrag Mađarac i Slobodan Katić.

Govorite o Ovčari. 

Da se ne zaboravi! 

Da se ne ponovi!