Sačić se prisjetio manje poznatog detalja iz Bljeska: 'Metak mi je prošao na 10 centimetara'

"Bljesak" je započeo 1. svibnja 1995. u ranim jutarnjim satima, a u manje od 32 sata hrvatske snage s oko 7200 vojnika i policajaca oslobodile su zapadnu Slavoniju, odnosno oko 600 četvornih kilometara dotad okupiranog hrvatskog teritorija. Nakon gotovo četiri godine okupacije oslobođeni su Okučani, središte neprijateljske pobune i terorističkih napada na zapadnoslavonskom području. Operacijom je uspostavljen i nadzor nad autocestom Zagreb - Lipovac, kao i željeznička pruga prema istočnoj Slavoniji.

U "Bljesku" su poginula 42 hrvatska branitelja, a 162 bila su ranjena. U akciji su po prvi puta u Domovinskom ratu korišteni i masovniji udari hrvatskog zrakoplovstva, a tenkovi dopremljeni željeznicom ulazili su izravno u borbu te su tako dodatno taktički iznenadili neprijatelja. Portal Direktno tim je povodom razgovarao s hrvatskim generalom Željkom Sačićem koji je bio jedan od ključnih figura operacije Bljesak. 

"Sudjelovanje pripadnika specijalne policije MUP-a Republike Hrvatske, pod zapovjedništvom generala Mladena Markača i mene kao njegovog zamjenika na području zapadne Slavonije započelo je dvije godine prije same VRO Bljesak", istaknuo je na početku razgovora za portal Direktno umirovljeni general. Kako je opisao, tada su se najviše zadržavali oko Pakraca i na cesti Pakrac-Požega, gdje su pripadnici specijalne policije osiguravali područje zbog terorističkih napada pobunjenih Srba potpomognutih pripadnicima četnika.

FOTO: Screenshot/YouTube

'Kada nam je Bobetko zapovjedio...'

Stoga, kako navodi general, specijalci su to područje jako dobro poznavali. Sačić je također posebno istaknuo dubinska izviđanja u kojima su domicilne specijalne policijske postrojbe, kao što su RIS Kutina, slavonsko-brodska, požeško-slavonska, ATJ Lučko i ostale, herojski odrađivale akcije. "Poznavali smo to područje, raspored snaga, minska polja. Kada nam je general Janko Bobetko zapovjedio da izvršimo zadaću pred svim generalima Hrvatske vojske rekao je da je na pripadnicima specijalne policije najteža zadaća zato što smo imali izrazito nepovoljno šumovito i ispresijecano područje i sa zapadne i s istočne strane", objasnio je Sačić. 

Kako je nastavio, specijalne postrojbe policije bile su podijeljene u dva sektora te je zadatak bio da se sastanu "čelo o čelo". "Specijalci su krenuli u tešku zadaću", rekao je naš sugovornik te napomenuo kako su unatoč svim problemima imali moralnu nadmoć nad neprijateljem. "Imali smo jake motive i želju da pobijedimo i da konačno tu priču s okupiranom zapadnom Slavonijom završimo i izvršimo zapovijed predsjednika Franje Tuđmana", dodao je legendarni general.  

Naglasio je kako je general Markač isticao da moraju učiniti sve kako bi sustavi veza dobro funkcionirali i topništvo moglo funkcionirati. Kako je rekao, da u tome nisu bili uspješni došlo bi do preklapanja te bi postojala opasnost od prijateljske vatre, upravo jer su se trebali sastati "čelo o čelo". Glavna zadaća bila je presijecanje neprijateljskih snaga na komunikaciji Pakrac – Okučani, a upravo je ona povjerena snagama kojima je zapovijedao i Sačić. Kako je istaknuo umirovljeni general, u prvim satima operacije bilo je jako dramatično s dosta mrtvih i ranjenih.

FOTO: Screenshot

Neprijatelj u okruženju 

Međutim, "nakon tri, četiri sata određenih teških borbi, posebno na strani Pakračke bojišnice, momci su vrlo brzo napredovali, posebno pripadnici specijalne policije Kutina i ostali, a s lijevog boka Varaždinci". "Ti heroji su u nekih šest sati intenzivne borbe, a naišli su i na postrojbe UN-a koje su morali zaobići, došli već oko 16 i 30 sati na kilometar od ceste Bijela stijena-Okučani", o čemu je Sačića obavijestio zapovjednik postrojbi. General je napomenuo kako je to bila posebno radosna vijest i veliki uspjeh.

Dodao je kako je zapovjedio da krenu dalje s napredovanjem, ali da ne djeluju vatreno po toj cesti već da ostave komunikaciju jer je ona uglavnom išla prema izvlačenju, točnije, bježanju neprijateljskih snaga prema Okučanima i BiH. Kako je istaknuo, o svemu su izvijestili Glavni stožer te je takvo stanje ostalo do 19 sati  kada su dobili uputu da se da do znanja da su hrvatske snage prisutne te su nakon toga blokirali prometnicu. 

"Što se nas specijalaca tiče, od tog trenutka, oko 19 i 30 sati, svi ciljevi akcije bili su uspješno ostvareni, na zadovoljstvo generala Bobetka, predsjednika Tuđmana i našeg ratnog zapovjednika Mrakača", prisjetio se general. Neprijatelj se tako našao odsječen i u okruženju hrvatskih snaga što je svoju snagu pokazalo kasnijom neprijateljsko predajom više od 1500 vojnika iz okolnih šuma. 

FOTO:  HINA/Lana Slivar Dominić

Revolver Magnum 44

Sačić se također prisjetio trenutka tijekom operacije. Tijekom naći trebali su preseliti stožer i približiti ga bojišnici. Tada je Sačić premjestio stožer s otprilike 15 osoba u kuću, u kojoj su uspostavili vezu jer na prijašnjoj poziciji nije mogao komunicirati sa svim raspoređenim snagama.  "Problem je bio što mi je general Markač rekao da budemo krajnje oprezni jer prema njihovim informacijama tim smjerom se izvlači jedna grupa od 130 do 150 neprijateljskih vojnika te da postavimo maksimalno osiguranje", rekao nam je general.

"Bilo je prilično dramatično jer su sve druge postrojbe bile udaljene od nas te je bilo nemoguće bilo koga zvati. Zato smo ostali krajnje budni. Sve je bilo uredu, uspostavili smo kružnu obranu i ja sam u jedan u noći pokušao odmoriti. Malo sam zadrijemao, jer sam bio strahovito izmoren od ranijih događanja. Nisam možda ni sat vremena drijemao kada sam vidio svog bliskog prijatelja koji mi je svoj revolver Magnum 44 uperio u glavu. Tada sam počeo vikati 'nemoj mene ubiti' i shvatio kako je sve bio samo san. Nakon toga ostao sam budan, a neprijateljski vojnici prošli su nekih stotinjak metara ispod nas te naišli na naše obrambene crte", ispričao je Sačić. Kako je istaknuo tamo je došlo do sukoba u kojem je ubijeno nekoliko specijalaca.  

"Ja sam to jutro zapovijedao i u jednoj drami i napetosti u toj kućici jedan moj prijatelj zamalo me ubio. Na deset centimetara prošao mi je metak, tako da ono što sam sanjao u polusnu samo dva, tri sata ranije to se nažalost i ostvarilo", rekao je te dodao kako se cijele situacija slučajno dogodila i kako ona nije strana u takvim ratnim situacijama. "Veliki je uspjeh što su naši pripadnici iz RIS Kutina dobro ujutro napredovali te umjesto da su stali na linijama koje smo im mi zacrtali oni su se spustili praktički do samih Okučana", pojasnio je general.

'Bogu hvala, to smo ostvarili'

"U devet sati bili smo ispred table Okučani, ali do 13 sati čekali smo naše prijatelje iz Prve gardijske brigade pod zapovjedništvom bojnika Andrije Kolobarića", istaknuo je Sačić te dodao kako su unatoč ponosu i sreći imali nesreću na istočnom bojištu  u četničkoj bazi Ivanovac gdje je tijekom bitke ubijen zamjenik zapovjednika specijalne policije požeško-slavonske, a i ATJ Lučko izgubio je svoje heroje. 

Na tom području borbe su dugo trajale, napominje Sačić, jer su neprijateljski vojnici znali jako dobro područje i davali snažan otpor zbog čega je hrvatskim snagama trebalo neobično puno vremena dok ih nisu savladali te uspostavili nadzor nad svim komunikacijama. "Bili smo strahovito ponosni.

Nema većeg osjećaja ponosa za vojnika nego kada izvrši zadaću i kada je vojno ratni pobjednik. Svjesni smo bili da nas hrvatski narod gleda, da nas generacije gledaju i da mi jednostavno imamo povijesnu priliku ostvariti  oslobađanje svoje domovine i da to nema cijene. Bogu hvala, to smo i ostvarili". 

Dobro nam jutro.
VRO BLJESAK💥!
💪👏👊💣❤!
HVALA VAM BOJOVNICI! pic.twitter.com/b8H1AbzBep

— Miljenko Kniewald 402 🙏 + Tram 11🚋. (@MiljenkoKniewa2) May 1, 2020

Najveći heroji

Zanimalo nas je koliko je iskustvo u VRO-u Bljesak utjecalo na uspjehe u daljnjim oslobodilačkim operacijama hrvatskih snaga."Iznimno puno, iako smo u Bljesku imali iskustva ranijih uspješnih operacija, kao što su Maslenica, Medačkog džepa, akcija na Velebitu, ona ja bila važna zbog iskustva spajanja, nepovoljnom terenu, komunikaciji, međusobnog prepoznavanja, što smo sve koristili u Oluji", rekao je Sačić te posebice istaknuo iskustvo zbrinjavanja ranjenika tijekom VRO-a Bljesak.

"Bio nam je problem kada je u Bljesku netko 10 kilometara u šumi ranjen te ga ne možeš normalnim sredstvom izvući. Tu smo nalazili svakakva rješenja i ta rješenja osiguranja naših ranjenika, a i  mrtvih, primijenili smo u Oluji. U svakom slučaju morali smo uspostaviti stabilnost, znali smo da mora biti gubitaka, mrtvih i ranjenih i to je šok za svaku postrojbu, ali smo imali terenske ratne zapovjednike koji su, osim vojnika, iznijeli najveće herojstvo".

BLJESAK Veličanstvena operacija kojom je slomljen moral srpskog okupatora

"Oni su na licu mjesta donosili najinteligentnije odluke jer sve ono što smo mi isplanirali je jedno, ali u stvarnosti je nešto sasvim drugo. Oni su najveći heroji, ali danas, nažalost, ne dolaze do izražaja. Čak su nakon rata mnogi od njih proganjani, ali to će se s vremenom sve nivelirati. Mnoga herojstva ostala su nepoznata hrvatskoj javnosti", zaključio je umirovljeni general Željko Sačić u razgovoru za portal Direktno.